Svečano euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s nadbiskupom koadjutorom Tomom Vukšićem. Među 23 koncelebranta bili su svećenici Franjevačke provincije Bosne Srebrene na čelu s provincijalom fra Jozom Marinčićem, Hrvatske pokrajine Družbe Isusove koji djeluju u Sarajevu, te dijecezanski svećenici Vrhbosanske nadbiskupije i Vojnog ordinarijata u BiH.

Na početku mise kardinal Puljić i asistencija otišli su u predvorje katedrale gdje je kardinal blagoslovio svijeće te pojasnio da neće biti uobičajenog ophoda oko katedrale zbog ograde za gradilište koje se nalazi pokraj same katedrale te onemogućava normalan ophod.

Uvodeći u misu pozdravio je sve sudionike slavlja nazočne u katedrali te one koji je prate putem valova Radio Marije BiH. Čestitao je svim redovnicima i redovnicama srebrni jubilej slavlja Dana posvećenog života. „Ima puno simbolike u tom danu, a posebno u ovim blagoslovljenim svijećama jer mi, zapravo, želimo poput starca Šimuna prepoznati to svjetlo Kristovo koje je prisutno i u našem slavlju“, rekao je kardinal Puljić te potaknuo sve nazočne da Boga slave skrušenim srcem. Podsjetivši da su prije četrdeset dana proslavili blagdan rođenja Gospodinova – Božić, kazao je da danas slave dan kada su Marija i Josip, potaknuti Duhom Svetim, došli u hram i prikazali Isusa te pozvao sve okupljene da pođu u susret Kristu.

U propovijedi kardinal Puljić još jednom uputio je pozdrav svima i izrazio radost zbog svečane proslave ovog jubileja uz nazočnost redovnika i redovnica koje je nazvao „mozaikom redovničke karizme“. Napomenuo je da se taj blagdan pučki naziva Svijećnica jer se tada blagoslivljaju svijeće te pozvao da postanu svjesniji Kristova svjetla koje ih prosvjetljuje.

Pastir Crkve vrhbosanske potom se prisjetio vrlo simpatičnog, u međuvremenu izmijenjenog liturgijskog obreda uvođenja u crkvu majke i njezina djeteta. Kazao je da je kao mlad svećenik prije pedesetak godina rado dočekivao majku s djetetom na ulazu crkve pa bi omotao svećeničku štolu oko majčine ruke i tako je doveo pred oltar, blagoslivljajući nju i njezino dijete. Spomenuo je da mnogi uzimaju za svoj imendan današnji blagdan koji u svom središtu ima majčinsku dimenziju. Dodao je da istočni kršćani blagdan nazivaju Sretenije – susret generacija. „Isus ide ususret svome narodu. Marija ga nosi i on ulazi u hram i susreće starca Šimuna i staricu Anu. Zapravo, tu vidimo vrlo veliku simboliku: susret čovječanstva sa svojim Spasiteljem. I mi dolazimo ususret Gospodinu da ga susretnemo, da ga doživimo“, kazao je kardinal Puljić.

Osvrćući se na 25. obljetnicu proslave Dana osoba Bogu posvećenog života, podsjetio je da je taj Dan 1997. godine ustanovio sv. papa Ivan Pavao II. Obraćajući se Bogu posvećenim osobama, kazao je da je prevažno obnoviti identitet pripadnosti Gospodinu. „Kao što u rodnom listu piše čiji smo odnosno imena naših roditelja, tako je u identitetu redovništva prepoznatljivo čiji smo – Kristovi“, rekao je kardinal Puljić, ističući da je cilj svakog utemeljitelja pojedine redovničke karizme bio voditi zajednicu Kristu.

Potaknuo je nazočne redovnike i redovnice da svakoga dana, a posebno na Dan posvećenog života, sebi posvijeste vlastitu pripadnost Kristu i da se nastoje osloboditi svega što Kristu ne pripada. Ukazao je i na važnost prepoznavanja njihova mjesta u Crkvi. „Sve te karizme čine jedan organizam Crkve koja se posvećuje. Najprije se posvećujemo krsnom milošću – to je Božji dar – a  posvećujemo se i svojim predanjem Gospodinu“, kazao je kardinal Puljić, dodavši da je potrebno u ovom vremenu relativizma – kada više ništa nije sveto – vratiti svijest o svetosti tog čina predanja, kada su Gospodinu izrekli svoj: Evo me.

Istaknuvši da istinskog posvećenja nema bez boli, izgaranja i žrtvovanja, kardinal Puljić potaknuo je nazočne da uzmu Mariju za primjer i budu ustrajni na putu Kristovu shvaćajući da „mač boli“ nekada mora proći i kroz njihovo srce kao što je prošao i kroz srce Marijino. Kazao je i da je Krist „znak osporavan“ još od vremena prvih kršćana pa kroz povijest i da su mnogi kršćani bili ustrajni u svjedočenju.

„Koliko mržnje, koliko otrova prema Isusu, koliki su podnijeli ubojstva i mučenje radi Isusa, koliko su crkava srušili radi toga što mrze Isusa“, rekao je kardinal Puljić, ističući da nije uvijek lako slijediti Krista. Potaknuo je Bogu posvećene osobe da se u vremenu životne boli, kušnje i osporavanja ne obaziru na „vanjski val mržnje“, nego da uvijek svjedoče svoju pripadnost Kristu. Istaknuo je da svaka osoba u svjedočenju svoga zvanja, poput Marije, mora proći kroz boli. Na kraju je potaknuo sve na istinsko predanje u volju Božju, izgradnju istinskog zajedništva u Kristu te ponovno buđenje oduševljenje za Gospodina.

Na misi se okupio veći broj redovnica raznih kongregacija: Služavke Malog Isusa Provincija Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Milosrdnice sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne Sarajevo, Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, Kćeri Božje ljubavi Provincija Božje providnosti, Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb i i poljske sestre družbe Milosrdnog Isusa iz župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku. Molitvom u duhu su se pridružile klauzurne karmelićanke u Samostanu Bezgrešne Kraljice Karmela u sarajevskom naselju Stup i klarise u Samostanu svete Klare u Brestovskom te članice drugih redovničkih zajednica na području Vrhbosanske nadbiskupije.

Između ostalih, na misnom slavlju sudjelovali su bogoslovi iz sva tri bogoslovna sjemeništa u Sarajevu sa svojim poglavarima: Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa koji su asistirali tijekom mise predvođeni mons. Tomom Kneževićem, Franjevačke teologije koji su predvodili liturgijsko pjevanje pod ravnanjem fra Emanuela Josića i uz sudjelovanje studentica Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, te bogoslovi Nadbiskupijskoga misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater. Misna čitanja i Molitvu vjernika čitale su te prigodne darove prinijele redovnice i bogoslovi.

Na kraju misnog slavlja svi redovnici i redovnice obnovili su svoja redovnička obećanja govoreći: „Bože, Oče ti si me posvetio sebi na dan krštenja. Odgovarajući na ljubav Gospodina Isusa, Tvoga Sina, koji me poziva da ga iz bližega slijedim, te vođen/a Duhom Svetim, koji je svjetlo i snaga obnavljam svoje slobodno i potpuno predanje Tebi, obvezujući se živjeti u poslušnosti, siromaštvu i čistoći prema Pravilu i Konstitucijama svoje zajednice, te na takav način sudjelovati u životu i poslanju Tvoje Crkve. Tvoja milost, Oče, zagovor Presvete Djevice, našeg Utemeljitelja/ice i svih svetih neka bude svaki dan sa mnom i neka mi pomognu da ostanem vjeran/na. Amen“.