Časni brat na službi u Samostanu Svetoga Križa u Osijeku fra Miroslav Petrac dočekao je hodočasnike prigodnim glazbenim programom i pjevanjem autorskih duhovnih pjesama, neposredno prije svečane mise.

Svečano euharistijsko slavlje na vanjskom oltaru predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Misu su suslavili domaći župnik i upravitelj Svetišta vlč. Miro Tomas, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Mužić, upravitelj Župe sv. Josipa u Zagrebu vlč. Damir Ocvirk, fra Grgur Blažević iz Župe sv. Ivana Kapistrana u Iloku, upravitelj Župe Uzašašća Gospodinova u Novom Travniku (BiH) vlč.  Majko Majstorović, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini o. Andrzej Wosko te svećenik na službi u Rimu don Aleksandar Kamerer.

„Koji ste došli izdaljega primjećujete kako vas ovdje u našoj Slavoniji dočekuje ravnica, široka, pitoma i plodna. Možda vas pomalo iznenađuju ovi blagi visovi, brežuljci đakovačkog kraja. Kad pogledamo malo prema jugu, nedaleko od ovoga mjesta smjestio se Dragotin, s crkvom i marijanskim svetištem Gospe Dragotinske, s poviješću od gotovo sedam stoljeća, gdje i danas marijanski hodočasnik zaziva: ‘O, Majko sveta Dragotinska, na ovom mjestu milosti pridigni svakog kad je slab, jačaj nas Kristom – On je spas!’

A ako se malo više okrenemo istoku, tamo je na blagoj uzvisini Đakovo, sjedište biskupije od 1239. godine, a od prije 15 godina, upravo na današnji dan, 18. lipnja 2008., postalo je sjedište nadbiskupije i nove Đakovačko-osječke metropolije, sa Strossmayerovom katedralom apostolskoga prvaka sv. Petra, s čiji nas svodovi, kao i u velikoj Petrovoj bazilici u Rimu, podsjećaju na temelje vjere i crkvenoga zajedništva Kristove riječi: ‘Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.’

Te ovo mjesto Ovčara, smješteno također na blagom proplanku, s kojeg je odnedavna započeo odjekivati glas koji nas snažno potiče, gotovo opominje, ali nas ponajviše odgaja, da nikad ne zaboravimo razmatrati i u središte svoga života stavljati otajstvo i istinu Božjega milosrđa“, rekao je u homiliji biskup Ćurić.

Zatim je protumačio porijeklo zaziva „Sveti Bože, sveti jaki Bože, sveti besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelome svijetu!“ rekavši da je riječ o važnim ranokršćanskim zazivima, koje liturgija kršćanskoga Istoka i danas izgovara na svakoj Božanskoj liturgiji, a zapadna ih je baština sačuvala u bogoslužju Velikoga petka. U tu baštinu danas se ucjepljuje duhovnost štovatelja Božjega milosrđa i svjedočanstvo sv. Faustine Kowalske, koja je za Kristove vjernike našega vremena po svom posebnom duhovnom iskustvu u središte htjela staviti upravo otajstvo Božjeg milosrđa.

Govoreći o otajstvu Milosrđa i naviještenoj riječi Božjoj biskup Ćurić rekao je: „Taj je navještaj povjeren apostolima, čija su sva imena u današnjem evanđeoskom ulomku nabrojena. Njihovo nam svjedočanstvo ukazuje na jedinstvenost događaja ljudskog otkupljenja i spasenja: kad se Bog utjelovio u Isusu Kristu – raspet, umro i uskrsnuo! I baš ta istina da naša vjera počiva na vjeri apostola, štoviše, da je i danas naša vjera apostolska vjera, pruža sigurnost cjelovitosti naše vjere. Na njoj se utemeljuje svaki navještaj vjere, svaki poticaj i svaki oblik kršćanske duhovnosti koji nas poziva ražariti iskustvo vjere i živjeti ga s obnovljenom snagom i spremnošću. I primjer sv. Faustine, svjedočanstvo njezina života, njezinih djela i njezinih izvanrednih doživljaja učvršćuje nas na putu apostolske vjere“, kazao je propovjednik.

Spominjući se velikog bogatstva Faustinina svjedočenja Božjega milosrđa, đakovačko-osječki pomoćni biskup citirao je i biskupa Strossmayera te njegovo razmatranje o otajstvu milosrđa. „Isus Isukrst neće smrt grešnika, nego poboljšanje i spas grešnika. To je duh i svete majke Crkve. Ona je nasljednica i namjesnica srca, ljubavi i milosrđa vječitoga Zaručnika svoga; (…) zna, da je baštinica i nasljednica onoga, koji je svu svoju krv do posljednje kapi za vas svijet, a napose za grešnike i nevoljnike prolio. Tko drugčije misli i uči, ne razumije žrtvu svetoga križa; ne razumije naravi, opredjeljenja i svrhe svete majke Crkve…“ (J. J. Strossmayer, 1893.).

„Milosrđe je, zapravo, srce, tj. samo središte kršćanske vjere – podsjeća nas u naše vrijeme papa Franjo i cijelu Crkvu snažno poziva: Trebamo stalno razmatrati otajstvo milosrđa. Ono je vrelo radosti, spokoja i mira. Naše spasenje ovisi o njemu. Dragi štovatelji Božjega milosrđa, učvršćujmo se na tom putu. Kušajmo Božje milosrđe najprije kao izvor spasenja, ali i kao stazu nasljedovanja – putokaz našim stavovima, našim koracima i svim našim djelima“, zaključio je propovjednik.

Liturgijsko pjevanje predvodilo je Pjevačko društvo sv. Josipa iz Osijeka.

Po završetku misnoga slavlja, uslijedio je ručak za sve hodočasnike, kojega su pripremili članice osječke Udruge „Šuška“, a riječ je o vrijednim čuvaricama slavonske tradicije koje djeluju više od 10 godina.

Uslijedila je molitva krunice Božjeg milosrđa te predstavljanje života i djela svete Faustine, o kojoj je okupljenim hodočasnicima u Parku milosrđa govorio vlč. Miro Tomas, duhovnik Pokreta Božjeg milosrđa. Svi su imali priliku moliti pred relikvijom svete Faustine koja se četiri godine čuva u crkvi Milosrdnog Isusa u Ovčari. Desetak je svećenika svim vjernicima bilo na raspolaganju i za sakrament pomirenja.