Koncelebrirali su kanonici senjskog Kaptola mons. Mile Čančar, mons. Tomislav Šporčić, mons. Mile Pecić, kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić, domaći župnik preč. Richard Pavlić, voditelj trodnevnice dr. Davor Vuković, dr. Antun Japundžić, dekan preč. Silvije Milin, župni vikar Nikola Prša, vlč. Dino Rupčić i ovogodišnji domaći mladomisnik Josip Tomljanović.

Biskup se u propovijedi osvrnuo na ulomak evanđelja o Isusovom prvom čudu kada je pretvorio vodu u vino na svadbi u Kani.

Možda neke čudi da Isus, na Marijino posredovanje oko vina, nije reagirao: „Pa što će im više vina jer vidiš da se neki jedva drže na nogama?“ Ne, on zna da i vino čovjeku dobro dođe, a opet svatko je odgovoran za svoju mjeru. Ovo Isusovo čudo i ovo posredovanje Djevice govori nam kako kršćanin vjernik nije neki čovjek koji je pozvan samo drugima izražavati sućut, samo druge tješiti, nego mora znati i slaviti, znati drugima nositi radost. Izrazito mi je drago da je Marija posredovala za vino. Ona nije intervenirala zato što je na stolu uzmanjkalo kruha ili druge hrane, nego vina. Božja ljubav, pa i svaka prava ljubav, ne ograničava se samo na ono što je nužno, nego nudi sve ono što može drugoga obradovati, usrećiti. To mogu biti mnoge sitnice, stvari koje nisu tako važne, ali raduju. Nekada će nekog siromaha više obradovati ako mu se pruži jedan cvijet negoli pun tanjur ne znam čega. Nekada će se obradovati više jednom osmjehu koji mu tko srdačno podari negoli milostinji koja će mu se pokloniti. Jedna starija ili bolesna osoba obradovat će se više posjetu neke osobe nego ne znam kako vrijednim poklonima koji joj se samo pošalju. Ljubav koja se ograničava samo na ono što je nužno, može biti premala ljubav. Ne radi se samo o tome da se odgovori očekivanjima, nego da se, s vremena na vrijeme, znade iznenaditi, pružiti neočekivano, nepredviđeno. Danas se u svijetu osjeća nedostatak ljubavi koja iznenađuje. No, postavlja se i pitanje: Što za stolom života čovjeku danas nedostaje? Stolovi za blagovanje nisu nam prazni. Nekada su i prepuni, ali ne vidimo da su ljudi zbog toga presretni. Čovjek je u svojoj trci u životu izgubio mnoge stvari koje su bitne: zanemario je nutrinu, nema vremena za šutnju i kontemplaciju, sve je teže otkriti čime ga se može obradovati. Što bi Marija danas rekla Isusu da nemamo? Jesmo li i sami svjesni onoga što nam nedostaje? Redovito se naša kukanja vrte oko dvije stvari: novca i zdravlja. A što je s onima koji imaju puno novaca, a nesretni su do bola? Reče jedan bogati čovjek: „Ako netko vjeruje da novac usrećuje, siguran je znak da ga nikada nije imao“. Što je s onima koji pucaju od zdravlja, a ne mogu naći smisao života? Dok osoba ne ispuni svoju nutrinu pravim sadržajima, tu prazninu neće moći ispuniti nikakav novac ni svi mogući vanjski užici. Prazninu vrednota mnogi danas žele ispuniti drogom i alkoholom, a tako ostaju bez života. Marija nam je ostavila trajni savjet kako u životu uspjeti: “Učinite sve što vam Isus kaže”.

Ispunjajući ono što Bog traži, čovjek ide sigurnim putem, s osjećajem da sve bitno ima. Na tom putu ne može izgubiti radost i osjećaj sreće bez obzira na sve poteškoće. A Bog želi više i od nas samih da budemo sretni, da izbacimo iz sebe tjeskobu i žalobničko stanje. Lako ćemo vidjeti da Sveto pismo prema žalosti ima krajnje rezerviran stav. Naglašeno je na više mjesta kako žalost škodi čovjeku, pa i onda kada je opravdana, i čovjek joj se ne smije prepustiti jer će ga deformirati. I sâm Isus tražit će od svojih učenika da budu ljudi radosti, da njegova radost bude u njima i da njihova radost bude potpuna. Na tom tragu je i Marijina preporuka. Usprkos svim patnjama sačuvala je radost. Kršćanska tradicija zazivala je Mariju: „Uzroče naše radosti“. Neka bude Majka radosti za sve vas, neka putem radosti vodi i usmjeruje vašu djecu, sve članove vaše obitelji, sve mornare i ribare i cijeli naš narod, rekao je u propovijedi biskup.

Nakon mise uslijedila je svečana procesija ulicama drevnog biskupijskog središta Senja s kipom Gospe Ribarske nakon čega je u završnoj molitvi ispred senjske katedrale predvodnik trodnevnice, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Davor Vuković poručio: „Ovih smo dana bili svjedoci stoljetne tradicije na koju Senjani mogu biti ponosni, kao i na povijest u kojoj su sačuvali opstojnost u borbama protiv Mlečana, Turaka i velikosrba. No, važno je kako danas odgovarati na znakove vremena. Problem nastaje kada tradicija bude okamenjena bez veze sa sadržajem, pogotovo u današnje vrijeme snažnog sekularizma, relativizma potiranja kulture. Smisao je u povezivanju povijesti sa živom vjerom i evanđeljem. Budite sol zemlje i svjetlo svijeta“.

Na misi je pjevao katedralni zbor Ivan Prpić Špika, a na orguljama pratio Milan Dučić.