Mons. Ćurić najprije je, na temelju liturgijskih čitanja osvijetlio korijene svetkovine uz starozavjetno razumijevanje vjere i izraelskoga Saveza. „Stoga biblijski tekst prvoga čitanja (Pnz 7,6-1), u središte stavlja taj prvi razlog, zapravo ishodište Gospodinova (Jahwina) saveza s izraelskim narodom: ‘Zato što vas Gospodin ljubi.’ I poziva da se ‘samo’ prisjete Božjih djela. ‘Mirabilia Dei’ – Divna, čudesna Božja djela! Za izabrani narod već je vrijedno samo ih nabrojiti, da se raspozna svjetlo i otkrije bogatstvo spasenja koju Bog daruje svojom ljubavlju i vjernošću Savezu i svojim obećanjima. Njegova je milost trajna ‘do tisuću koljena’, obećana onima koji svojom ljubavlju uzvraćaju na Božju ljubav. Tako otkrivamo da je zaista riječ o Savezu, i to najprije o savezu ljubavi: Božja ljubav te čovjekov odaziv i odgovor na Božju ljubav, nasljedovanjem te iste Božje ljubavi, trudeći se živjeti po njoj i vraćati joj se nakon pada i grijeha.“

Osvrnuvši se na drugo čitanje iz Prve Ivanove poslanice (1Iv 4,7-16), mons. Ćurić je kazao: „Božja objava u događaju Utjelovljenja u punoj je mjeri očitovala da se naše spasenje ostvaruje kao put ljubavi. Današnje nam drugo čitanje to snažno naglašava, kad ljubavlju možemo reći do u beskraj veoma duboko isprepliće sve ono što je sadržano u kršćanskoj vjeri: sva Božja očitovanja i njegova djela, utjelovljenje u Božjem Sinu, Isusu Kristu, otkupljenje u njegovoj Pomirnoj žrtvi na križu, zajedništvo s njim po Duhu Svetom. Stoga svjedočanstvo kršćanske vjere i nije ništa drugo, nego svjedočanstvo da smo ‘upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj’. Sâm je Bog ljubav, razlaže nam apostol Ivan.“

Nakon promišljanja na temelju Matejeva evanđelja (Mt 11,25-30), mons. Ćurić je zaključio: „Doista, ništa ne može zamijeniti ljubav i srce, jer ‘ako se srce obezvrijedi, obezvrijedit će se i ono što znači govoriti iz srca i djelovati srcem’ (DN 9), pastirski je nauk Crkve na Isusovu tragu. I najteže je upravo to – kad prepoznamo da netko u svom djelovanju postupa ‘bez srca’ ili je, što je još teže, tako naučio i oblikovao svoju osobnost da je postao ‘čovjek bez srca’ – hladan, krut, bez osjećaja i sućuti, bez razumijevanja za krhkost, bez spremnosti na praštanje bližnjima i za iskreno kajanje za vlastite grijehe i slabosti. Ili kad naša zajedništva i uzajamne povezanosti ostanu ‘bez srca’ te od njih ostanu samo minimalni službeni odnosi, bez ljubavi i radosti, sa sve većom distanciranošću i znakovima individualizma. Na današnju svetkovinu Kristova Srca još jasnije želimo spoznati i u svoj život prigrliti istinu da ništa ne može zamijeniti ‘besplatnu Božju ljubav, koja oslobađa, oživljava, ispunjava srca radošću i hrani zajednice. Iz rane na Kristovu boku nastavlja teći ta beskrajna rijeka, rijeka koja nikada ne presušuje, koja nikada ne prestaje, koja se uvijek iznova nudi onima koji žele ljubiti’ (DN 219)“.

Milosrdne sestre sv. Križa već su u 6.30 započele slavlje svetkovine moleći Božanski časoslov zajedno s prisutnim vjernicima, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.