Koncelebrirali su mons. Luka Marijanović, kanonik, i vlč. Mihael Macanić, župni vikar Župe Svih svetih u Đakovu. Misno su slavlje pjesmom animirali združeni Mješoviti katedralni zbor i Zbor Župe Svih svetih Santo, na čelu sa s. Jelenom Kovačević koja je dirigirala, dok je za orguljama bio mo. Ivan Andrić, katedralni regens chori.

Započinjući homiliju, preč. Gašparović se osvrnuo na naviješteno evanđelje u kojem Saduceji Isusu postavljaju pitanje o uskrsnuću. „Taj razgovor u sebi krije snažnu poruku o smislu našega služenja Bogu“, rekao je predslavitelj te istaknuo Isusove riječi koje odzvanjaju kroz stoljeća: „Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer svi njemu žive!“ „To je srce Evanđelja. Ne slavimo uspomenu na Boga koji je bio, nego Boga koji jest, koji nas poznaje, ljubi, podiže i vodi“, kazao je. U tom je kontekstu govorio i o sv. Ceciliji, glazbi te crkvenim pjevačima, čija je ona zaštitnica.

„Prema predaji, sveta je Cecilija u srcu nosila pjesmu i onda kada je oko nje bilo nasilje i progon. U trenucima najveće kušnje njezino je srce pjevalo Bogu. Zato Crkva u njoj vidi ne samo zaštitnicu glazbenika, nego i uzor onima koji vjeruju da se Bogu može služiti u ljepoti. Glazba, osobito ona liturgijska, nije samo ukras – ona je put vjere. U svakoj svetoj misi otvara nam prostor susreta s Bogom, podiže dušu, povezuje zajednicu i olakšava molitvu. Sveta je Cecilija razumjela da pjesma može biti ispovijest vjere, čin predanja i dar ljubavi. Zato njezina svetost ima pjesmu kao svoj najdublji izraz“, rekao je propovjednik.

Obraćajući se pjevačima, preč. Gašparović je pojasnio da pjevanje u crkvi nije nastup, nego služenje živome Bogu i njegovu narodu. Naglasio je da se pjevanjem naviješta istina evanđelja – da je Bog kojega slavimo Bog živih i da nas njegova prisutnost obnavlja – te nastavio: „Vaš trud, vaše probe, vaše vrijeme na probama – sve to postaje prinos oltaru. Pjevanjem otvarate vrata zajedništvu, ljepoti i svetosti. Ponekad možda i ne vidite plodove, ali znajte da preko vaših glasova mnogi dublje doživljavaju iskustvo živoga Boga, osjećaju utjehu i snagu i prepoznaju Božju blizinu. Hvala vam na vašem trudu, vremenu i predanju.“

Zaključujući homiliju, predvoditelj je istaknuo da pjevati Bogu znači vjerovati u uskrsnuće te da je liturgijska glazba, na svoj način, proroštvo uskrsnuća i zvuk nade. „Zato danas, po zagovoru svete Cecilije, molimo da svaki naš glas bude izraz vjere u živoga Boga; da naše pjevanje bude čisto ne samo tonom nego i srcem; da nas glazba vodi bliže Bogu koji nas čini živima; da kroz našu službu drugi prepoznaju ljepotu evanđelja. Neka sv. Cecilija čuva i nadahnjuje sve vas, dragi pjevači, orguljaši i voditelji, a sve nas vodi u onu radost koju nitko ne može oduzeti – radost vjere i života u Bogu koji nije Bog mrtvih, nego živih.“

Na kraju misnoga slavlja preč. Gašparović je čestitao pjevačima blagdan njihove zaštitnice sv. Cecilije te im je na srce stavio zadatak da svatko od njih u zbor privuče barem jednu novu osobu, kako bi zborovi imali podmladak i time osigurali svoju budućnost i ljepotu liturgijskih slavlja u katedrali.