U koncelebraciji su uz provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana, gvardijana samostana o. Ante Antića fra Domagoja Runju, magistra franjevačkih bogoslova fra Ivicu Jurića i ravnatelja Centralnoga bogoslovnog sjemeništa don Juru Bjeliša bila još desetorica svećenika. Od ujedinjenja Teologije u Splitu i Franjevačke visoke teologije iz Makarske u jedinstveni Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu (1999.), bogoslovi i odgojitelji Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i bogoslovi i odgojitelji splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa zajedno slave blagdan sv. Franje.

Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio i čestitao svim franjevcima svetkovinu njihova utemeljitelja i zaštitnika. U propovijedi je posebno govorio o malenosti, skromnosti i jednostavnosti kao o karakteristikama koje su svojstvene Kristu, našem Spasitelju, kao i sv. Franji – njegovu vjernom učeniku. Bogoslovima i profesorima preporučio je isto ono što je i sv. Franjo svojevremeno preporučio svojemu subratu – sv. Anti Padovanskom, koji je bio profesor teologije. Naime, otac Franjo Antu je pohvalio ali i bratski opomenuo da uz studij nikako ne ugasi duh svete molitve. Time je, zapravo, naglasio kako je uz intelektualnu dimenziju, koja je neophodna u formaciji svećenika, jako važno njegovati i razvijati i dimenziju srca, dimenziju ljubavi, malenosti bez koje ništa ne možemo pravilno shvatiti, a onda ni u punini svoje poslanje vršiti. Bogoslove je potaknuo da svoje studiranje prožmu molitvom, konkretnom ljubavlju, tako da se skladno razvijaju utjelovljujući evanđelje u svakodnevni život.

Gvardijan Runje na završetku slavlja, uime samostanske zajednice, zahvalio je nadbiskupu i o. provincijalu što su svojim prisustvom uveličali ovogodišnje slavlje sv. Franje. Nakon misnoga slavlja bogoslovi i odgojitelji nastavili su druženje za bratskim stolom.

Samoj proslavi svetkovine prethodila je trodnevnica u kojoj se molila, odnosno pjevala večernja molitva časoslova. Prvi dan trodnevnice bio je posvećen Blaženoj Djevici Mariji a drugi dan razmišljanju o stigmama sv. Franje na La Verni. Trećeg dana trodnevnice, nakon pjevane večernje molitve, bio je obred preminuća u kojem se čitaju izviješća o kraju siromašnog i Kristovim ranama ranjenog Božjeg ugodnika – svetog Franje Asiškog.