Budi dio naše mreže
Izbornik

Proslava sv. Ivana od Križa i 20. obljetnice utemeljenja karmela u Mariji Bistrici

Marija Bistrica (IKA)

Zajednica bosonogih karmelićanki u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici u petak 14. prosinca proslavila je dvadesetu obljetnicu kanonskog utemeljenja samostana na svetkovinu sv. Ivana od Križa.

Svečano misno slavlje predslavio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, a s njim je suslavio i vlč. Antun Motočić koji je predvodio i trodnevnicu priprave za svetkovinu. Na početku se biskup Križić osvrnuo na slavlje obljetnice utemeljenja samostana rekavši da dvadeset godina nije ni puno ni malo, ali je dobra prigoda za propitivanje ispunjava li se Božje poslanje i je li Bog zadovoljan. Rekao je da su samostani sestra koje žive kontemplativnim životom molitveni gromobrani za Crkvu i za sav narod.

Govoreći u propovijedi o crkvenom naučitelju i obnovitelju Karmelskog reda sv. Ivanu od Križa, rekao je da je on potpuno drugačiji od one slike čovjeka ekstremne pokore kakva je o njemu stvorena kroz povijest. Neki mu se dive, ali misle da ga nije moguće nasljedovati jer zahtijeva odricanje, mrtvenje, pokoru, žrtvu, kao i nužnost rata koji čovjek mora nametnuti samome sebi. No, biskup Križić je predstavio sv. Ivan kao učitelja božanske ljubavi, kao čovjeka koji je duboko iskusio Boga i Božju ljubav iz čega je proizašla i njegova spremnost na žrtvu. „Pa i onda kad se doima kruto zahtjevan, razlog je samo u tome što je duboko svjestan da čovjek ne može uzrasti u ljubavi bez odricanja, mrtvenja i velike samodiscipline jer svi znamo da nema ljubavi bez žrtve”, pojasnio je biskup. Ukazao je na to da nas sv. Ivan, kao čovjek koji je kroz život prošao puno patnje, uči i kako se nositi s njom. Čovjek, po sv. Ivanu, može doći do punine zrelosti ako zna proživjeti trenutke patnje na dostojanstven način.

Kršćani često griješe olako se uvjeravajući kako je patnja uvijek neka Božja kazna ili znak njegove odbačenosti. Ivan baš pokušava uvjeriti kako je patnja potrebna škola za rast i dozrijevanje.”

„Nema ljudske zrelosti ako se ne prođu i faze patnje. Bez poteškoća čovjek ne može upoznati ni svoje mogućnosti ni svoje nedostatke. (…) Iz iskustva svoje patnje i iz kontakta s ljudima patnje Ivan je naučio kako je samo ljubav snaga s kojom se u životu može izdržati, ne izgubiti ni radost i dobrotu srca. Otkrio je također kako trpjeti u ljubavi nije nesreća, nego patnja nošena s Božjom ljubavlju prestaje biti patnjom. On postaje svjedokom i glasnikom toga kako čovjek i patnju i protivštine života može pretvoriti u blagoslov”, rekao je biskup.

Sv. Ivana je predstavio i kao vrlo suvremenog jer je još u 16. stoljeću ustvrdio ono što danas potvrđuju i svi najveći psihoanalitičari: „Ljubav je zdravlje duše” te za njega ljubav ima „najdelikatniju funkciju u duhovnom životu čovjeka”. Propovjednik je naveo i četiri temeljne istine na kojima sv. Ivan gradi svoj nauk: ljubav je najveća snaga koja nosi čovjeka u životu, najveći Božji dar čovjeku, po ljubavi se vrednuje zrelost osobe, ljubav je prva i jedina Isusova zapovijed, ljubav je duša teologalnog procesa, bez ljubavi nema rasta u svetosti, milosti i ne može se doći do iskustva Boga jer Bog je ljubav. Biskup je istaknuo da se iz te Ivanove postavke može se zaključiti da je najveća nesreća za čovjeka biti bez ljubavi, one koja je od Boga darovana, koja se očitovala u križu, i u žrtvi. Rekao je da nas sv. Ivan uči i kako čovjek ustrajan u Kristovoj ljubavi nosi u sebi životnu energiju koju ni smrt ne može uništiti ni blokirati. „Bio je istinski glasnik i svjedok božanske ljubavi, njegov je poziv čovjeku da dopusti da ga Bog voli, da u skladu s tom ljubavi živi jer će samo tako živjeti sretno, jer će samo tako živjeti i kada umre”, zaključio je biskup Križić.

Na završetku misnog slavlja biskup je potaknuo sestre da budu pohvala Slave Božje, da nose ljude Bogu i Boga ljudima jer će tako ispuniti svoje poslanje. Nazočni vjernici imali su prigodu častiti relikvije sv. Ivana od Križa.