Svečano misno slavlje predvodio je župnik Župe Uznesenja Bl. Djevice Marije, pod kojoj se nalazi i ova crkva, mons. Sanjin Francetić. Koncelebrirali su starješina dominikanskog samostana fr. Ivan Dominik Iličić, provincijal hrvatskih dominikanaca fr. Slavko Slišković, utemeljitelj Vjereničkog društva ‘Omnia Deo’ don Josip Radić i njegov subrat vlč. Vjekoslav Đapić, župnik Župe Marije Pomoćnice don Tunjo Blažević, gvardijan i župnik Župe Gospe Lurdske fra Eugen Pavlek, učitelj franjevačkih novaka fra Ivan Miklenić i braća dominikanci koji ovdje djeluju fr. Nikola Leopold Noso i fr. Tihomir Ilja Zovko.

Mons. Francetić u propovijedi je naglasio da kao vjernici trebamo zahvaliti Bogu što je to sjeme niklo ovdje, u našim krajevima, misleći na sv. Jeronima. Podsjećajući na njegovu tešku narav, potaknuo je okupljene na zahvalnost našoj naravi, koja je vrlo često i nama samima teška. U tim situacijama, sjetimo se sv. Jeronima koji je znao kako ukrotiti tu svoju narav i koji je usprkos tome postao veliki svetac. Osvrnuo se i na njegov neizbrisiv doprinos koji je, prevodeći Sveto pismo, ostavio iza sebe.

Nama vjernicima je u današnje vrijeme vrlo teško uskladiti svoje planove s Božjom voljom. Gdje ćemo uopće saznati koji je Božji plan za nas? Upravo iščitavajući Sveto pismo, odgovorio je propovjednik.

Slaviti blagdan sv. Jeronima znači postati duboko svjestan važnosti Svetog pisma u našem životu, svakoga dana. Bog nam želi progovarati, sada i ovdje, jesmo li spremni slušati ga? On nas poziva za svoj stol, da blagujemo Božju Riječ. Sveti Jeronim je imao mogućnost biti na visokim pozicijama u Crkvi, a odabrao je jednu špilju, strogi monaški način života. Odrekao se svega, da bi mogao biti u službi Božje Riječi. On je u tome sličan Blaženoj Djevici Mariji i sv. Josipu, koji su također primijenili svoje životne planove poradi većeg plana, Božjeg plana, rekao je mons. Francetić.

„Što mi činimo s Božjom Riječi? Koliko ju doista prihvaćamo i trudimo se primijeniti ju u našoj svakodnevici? Vjerujemo li stvarno da ona može promijeniti naš život? Sveci su zaživjeli Sveto pismo, prihvatili ga svim svojim srcem i živjeli tu Božju Riječ“. Dano nam je jako puno, podsjetio je propovjednik dodajući da svojom slobodnom voljom možemo učiniti velike i silne stvari, samo ako smo spremni dopustiti Bogu da nas mijenja. Ne treba ponavljati ono što je bilo prije, ne da stvara iste ljude poput sv. Jeronima, nego da sve čini novo. Da od nas učini ono što je On zamislio za naš život, svece ovoga vremena, istaknuo je propovjednik.

U nastavku je potaknuo okupljene da pokušaju zamisliti sv. Jeronima kako prepisuje biblijski tekst. Nema puno papira, nema puno mjesta za popravak. „To nam može danas biti poticaj da se i mi ‘damo na posao’, da se počnemo boriti sa svojom naravi, postavimo si cilj, odlučimo što želimo učiniti danas za Boga i borimo se protiv napasti koje će nas htjeti smesti na tom putu“.

Na kraju je poručio neka nam svima sv. Jeronim izmoli da naš tiskarski stroj ne bude samo zato da se možemo hvaliti starim i lijepim knjigama, nego zato da doista možemo čitati i blagovati tu Božju Riječ koja će postati živa po našem životu, koja će postati prisutna po našem konkretnom djelovanju.

Nemojmo zaboraviti da Božja Riječ progovara aktualno, svakoga od nas dotiče tamo gdje treba i govori ono što trebamo čuti. A ako ju želimo čuti, moramo prije svega biti otvoreni Duhu Svetom. Neka nas on nadahnjuje i vodi u našem življenju svoje vjere, riječi su kojima je zaključio propovijed.

Na kraju misnoga slavlja fr. Ivan Dominik Iličić zahvalu je uputio prije svega dragomu Bogu na ovome danu, na vjernicima, na lijepom i svečanom slavlju kojim su proslavili sv. Jeronima. Zahvalio je predvoditelju misnoga slavlja mons. Sanjinu Francetiću, provincijalu na dolasku, kao i svakom pojedinom već spomenutom svećeniku. Zahvalio je sestrama milosrdnicama koje pomažu braći dominikancima u ovom samostanu, sestrama Presvetog Srca Isusova, sestrama iz društva Omnia Deo, kao i sestrama križaricama na dolasku i svakoj pomoći i suradnji.

Pozdravio je i franjevačke novake, bogoslove i buduće svećenike, a posebno je zahvalio đakonu Ivanu Seletkoviću koji uz poslanje u svojoj župi puno pomaže i daje sebe i u ovoj crkvi. Svoje zahvale uputio je i Akademskom katoličkom društvu „Jeronim“, medijima, studentskom centru koji je s ljubavlju pripremio catering, ministrantima, mladima koji su animirali ovo slavlje i svima koji su čistili i pomogli u pripremama. Riječi zahvale uputio je i drugim vjernicima, a na poseban način mladima i studentima, koji se kroz zajedništvo koje se ovdje gradi i raste trude živjeti evanđelje, donositi ga drugima i kroz svoje poslanje i djelovanje ukazivati na Krista.

Svoju poruku zaključio je: „Svi zajedno gradimo našu Crkvu, budimo povezani u duhu, molimo jedni za druge“.