Proslava svetkovine Presvetog Srca Isusova kod osječkih isusovaca

Središnje večernje euharistijsko slavlje održano 24. lipnja u kapeli Rezidencije Družbe Isusove predslavio je u ime nadbiskupa Đure Hranića, kao njegov delegat, mons. dr. sc. Vladimir Dugalić, kanonik i profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu u zajedništvu sa superiorom zajednice o. Ivanom Ikom Mandurićem, te okupljenim vjernicima. Proslavu je animirao Zbor Skaca Osijek.

Govoreći o otajstvu ljubavi Božje prema stvorenjima, čiji je simbol Presveto Srce Isusovo, mons. Dugalić je započeo homiliju istinitim primjerom jedne starije žene-majke i njenog zločestog sina koji joj je nanio mnoga zla a ona nikada o njemu ništa ružno nije govorila.

Propovjednik je nadalje spomenuo biblijski hebrejski pojam za srce (léb) koji označava najintimniji dio čovjeka a često i savjest. „Ljudsko srce može patiti, ali može i suosjećati i oprostiti. Zato nije čudno što čitamo danas u evanđelju prispodobu o izgubljenoj i nađenoj ovci“, rekao je mons. Dugalić.

Dodao je da pastir ostavlja 99 ovaca i kreće u potragu za izgubljenom, pa i protiv neke ljudske logike. „To je Isusova logika srca koju mi često do kraja ne razumijemo.“

Istaknuo je da se ta Isusova logika protivi farizejima i njihovom velikom svećeniku kad je izjavio da je „bolje da jedan čovjek umre za narod nego da sav narod propadne“.

„Isus nam želi pružiti sliku Oca koji prašta, Boga koji traži izgubljene a On sam je upravo utjelovljenje ljubavi, kako smo čuli u drugom čitanju, umire za naše grijehe“, rekao je mons. Dugalić, zapitavši se koliko među vjernicima ima „izgubljenih ovaca“ koje se osjećaju ostavljenima i odbačenima od sviju, pa i od svojih najbližih. Naglasio je da je Isusu stalo upravo do takvih ljudi te je spreman za njih umrijeti.

Istaknuo je da i „ovca“ treba sebe učiniti uočljivom da bi ju pastir pronašao, barem prema glasanju. To je ujedno poziv vjernicima da se ponize i priznaju svoje slabosti kako bi ih Isus – Pastir našao i pomogao im. Pojasnio je da će tek tim odgovorom na Njegovu ljubav, u svojoj punoj slobodi,  omogućiti sjedinjenje Boga i čovjeka.

„Tada otvaramo srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenjima zbog naših grijeha. Kako kaže i papa Franjo da je ‚od presudne važnosti da Božje milosrđe živi u nama i da budemo svjedoci toga milosrđa‘. Božja očinska narav ne odustaje sve dok ne oprosti krivicu i ne ‘svlada’ odbacivanje suosjećanjem i milosrđem“, rekao je mons. Dugalić.

Uputio je poziv svima da u mnogim prigodama imaju za uzor Isusovo srce i nadiđu „farizejsku pravednost“ koja traži samo svoje. „Tek kad iskažemo ljubav i milosrđe otvaramo put pomirenju. Dajmo onoj drugoj strani šansu da se obrati. Bog nama daje tu šansu jer nema grijeha koji neće oprostiti ako se pokajemo i zatražimo oproštenje. Ako želimo biti autentični Isusovi svjedoci moramo ići Njegovim putem“, zaključio je.

Otac Mandurić je na kraju mise zahvalio mons. Dugaliću za dolazak i upućene riječi te je pozvao sve okupljene na zajedničko druženje uz okrjepu.