U suradnji s Općinom Stari Jankovci, gdje su u naseljima Stari Jankovci, Novi Jankovci i Slakovci zbrinute izbjeglice, organiziran je prijevoz autobusom u obližnje Petrovce i ponuđena je mogućnost sudjelovanja na uskrsnoj liturgiji. Odaziv je bio gotovo potpun.

Gosti su imali priliku doživjeti kako grkokatolici ove župe, pretežno Rusini i Ukrajinci, slave blagdan Pashe, a slavlje liturgije na crkvenoslavenskom jeziku dodatno im je olakšalo sudjelovanje budući da svi dolaze iz crkvenih zajednica koje se služe ovim liturgijskim jezikom.

Nakon euharistijskog slavlja, ispred crkve su blagoslovljene uskrsne košarice, još jedan od zajedničkih liturgijskih običaja, a potom su župljani i gosti međusobno jedni drugima čestitali svetkovinu Uskrsa, upoznavali se i družili.

Zajedničkom fotografijom pristiglih sa župnikom o. Vladimirom Sedlakom u petrovačkoj crkvi ovjekovječena je proslava Pashe Gospodnje. Fotografija iz crkve proslijeđena je nebrojeno puta prema Ukrajini najbližima, kao znak solidarnosti, utjehe i vjere u Krista koji u molitvi za mir objedinjuje u ovim teškim trenucima prognaničkih dana, te jača vjeru u život kojeg žalac smrti ne može nikada u potpunosti uništiti.

Krist je uskrsnuvši od mrtvih svojom smrću pobijedio smrt (tropar Uskrsa), tako će i smrt i umiranje u Ukrajini vjerom u Krista uskrsloga koji je jedina nada naša pomoći obraniti život i slobodu Ukrajine.

Zajednički domjenak i dječja igra ispunili su župno-pastoralni centar u Petrovcima. Prije polaska u svoje smještaje, svaki je gost primio na dar pisanicu koja ima duboku simboliku i važno značenje za istočne kršćane, a mnogi su iz crkve ponijeli i tekstove uskrsnih pjesama da ih mogu pjevati doma s djecom.

„Poštujući drugoga pronašli smo poštovanje u drugome“, bilo je geslo susreta. Petrovčani su pokazali tko su i kako mole, a otvorena vrata petrovačke crkve gosti su odmah prepoznali i rekli kako se oni ovdje ne osjećaju gostima, nego gotovo kao domaći. Liturgijski uslik koji prethodi pjevanju nicejsko-carigradskog vjerovanja: „Uzljubimo jedni druge, da jednom mišlju ispovjedimo“ dodatno je bio znakovit u ovom trenutku iskazujući ekumensku dimenziju ovoga slavlja, u kojem su svi pjevali isto Vjerovanje koje u svojim matičnim crkvenim zajednicama ispovijedaju.

„Onaj s kojim dijelimo isti način molitve, onaj koji je solidaran u ovom teškom trenutku s nama ne može biti drugo nego našim duhovnim bratom“, rekla je jedna majka iz Hersona prigodom fotografiranja. Pronalazeći ovdje izgubljeni dio sebe ostavljen u dalekoj Ukrajini, prognanici su izrazili želju i nadalje okupljati se u petrovačkoj crkvi, te skupa s domaćima sudjelovati na liturgijskim slavljima i moliti za mir u njihovoj domovini Ukrajini.