Na početku misnog slavlja biskup Radoš je podsjetio na geslo blaženog kardinala ‘U tebe se Gospodine uzdam’ te izrazio nadu da su nam u blizini kardinalove riječi koje je izgovorio na suđenju ‘moja je savjest čista’. Onaj tko se pouzdaje u Gospodina, može računati na čistu savjest, jer Bog je onaj koji čisti i pročišćava, kazao je u uvodu euharistije biskup Radoš.
Svoju je homiliju mons. Radoš posvetio životu i djelu Alojzija Stepinca te kazao kako se po njemu proslavio Krist vodeći ga uskim i trnovitim putem u život vječni. Dodao je kako su Stepincu, doduše, nudili da proširi svoj put kao kompromis da sačuva svoj život, ali on je bio svjestan da nije postavljen na nadbiskupsku stolicu da na račun Evanđelja pravi kompromise, nego da svjedoči Evanđelje. Blaženog kardinala Stepinca varaždinski biskup usporedio je s plamenom Evanđelja koji je u mračnim vremenima bio svjetionik onima koji plove u opasnom moru.
„I zaista je Stepinac bio svjetionik, bio je kompas izgubljenima, jednom riječju, bio je svetac. Tako ga je Crkva doživljavala za vrijeme njegova putovanja, ali i u trenutku njegova prijelaza u vječnost. Isidor Emanuel, pokojni biskup u Speyeru, čuvši za Stepinčevu smrt je kazao: ‘Otišao je u vječnost jedan od najboljih ljudi našega stoljeća. Kada sam primio vijest o njegovoj smrti došla mi je samo jedna misao: umro je jedan svetac’. Draga braćo i sestre, i ne samo ljudi Crkve, nego i nevjernici, su u njemu vidjeli da je pravednik“, poručio je biskup Radoš.
Pojašnjavajući ideološko-političke okolnosti onoga vremena, biskup je naglasio kako je bila riječ o čistoj političkoj nuždi mračnoga režima da tako snažnu osobu poput kardinala Alojzija Stepinca uklone sa scene. Prvi zadatak bio im je, podvukao je biskup, presjeći krvotok, vezu s papom, jer su znali da bi tada bio gotovo nitko.
„Komunisti su bili spremni ići do kraja, a Stepinac je znao da mu je ne samo proći proces pred Pilatom, nego izdržati do kraja. Mogao je to jer se uzdao u onoga koji mu je bio uzor i putokaz, Krista Gospodina. Zato je mirno i dostojanstveno pred optužbom, znajući što ga čeka, svjesno izjavio; ‘Na sve tužbe protiv mene iznesene odgovaram da je moja savjest mirna. Sada se ne mislim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoja uvjerenja spreman podnijeti ne samo prijezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti’. Stepinčev život je bila borba za istinu i to u krajnje brutalnim vremenima“, kazao je u propovijedi biskup Radoš.
Podsjetio je i na ubojstva brojnih svećenika u režiji tadašnjeg režima na koje je Stepinac odlučno reagirao te poručio izvršiteljima kako im narod to nikada neće zaboraviti. S druge strane, pojasnio je mons. Radoš, Stepinac je molio Boga da im oprosti za njihove zločine. Kada su vremena konfuzna i mračna, vjernici, poručio je biskup Radoš, više nego ikada trebaju pastire koji znaju put, koji predvode i svijetle životnom dosljednošću i povjerenjem u Krista svjedoče da je Krist jedino svjetlo, svjetlo života.
„U tim tamnim vremenima potrebni su oni koji čvrsto Krista drže za ruku i idu za njim. Mi kažemo da su to sveci. Kardinal Stepinac nije imao granice u ljubavi, jer Krist mu je stalno širio horizonte ljubavi. Dao mu je da može razlikovati čovjeka od njegova zla. Tako u svojoj duhovnoj oporuci piše; ‘Bog je ljubav, kao što veli apostol, ljubite se međusobno, pomažite se uvijek bratski među sobom, budite jedno srce i jedna duša, ali ljubite i neprijatelje svoje jer je to zapovijed Gospodnja. Tada ćete biti djeca Oca svoga nebeskoga koji pušta da sunce njegovo izlazi i nad dobrima i zlima. I daje da daždi na pravedne i grešne. Neka vas od te ljubavi prema neprijatelju ne odvrate opačine njihove. Drugo je čovjek, drugo je opačina njegova. Čovjek je, citiram svetog Augustina, djelo Božje, a opačina je djelo ljudsko. Ljubite ono što je Bog načinio, a ne ono što je načinio čovjek’. Kažu da svaki svetac ima svoje veze, gdje baca sjeme. I kardinal Stepinac je imao svoju tajnu povezanost s Blaženom Bogorodicom Djevicom Marijom. Lađa Stepinčeva života bila je čvrsto usidrena uz Petrovu lađu, a sidro je bilo bačeno u krilo Blažene Djevice Marije, u ono krilo u koje je Bog bacio svoje sidro i usidrio se među nama“, pojasnio je varaždinski biskup.
Krist nije upalio ovo svjetlo blaženog Stepinca da na njega zaboravi, nego da ga stavi na svijećnjak da nam svijetli i pokazuje put Kristu. Naša biskupija čuva uspomene njegovih dana u tamnici, da svijetli u ovoj Crkvi varaždinskoj i da u ovim konfuznim vremenima unese više jasnoće i svjetla, poručio je biskup Radoš.