Misno slavlje predvodio je rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta svetoga Josipa mons. Antun Sente. Koncelebrirali su vlč. Zlatko Golubić i vlč. Petar Galeković. Evanđelje je navijestio đakon Banjolučke biskupije vlč. Marijan Krajinović. Na misi je pjevao zbor „Sveti Josip“ predvođen s. Blandinom Rakarić, FDC.

Na početku misnog slavlje mons. Sente pozvao je okupljene redovnice koje žive i djeluju u Karlovcu da udjele „Božje svjetlo“ okupljenim vjernicima prenijevši svjetlo s oltarnih svijeća do svijeće svakog vjernika.

U prigodnoj homiliji mons. Sente je protumačio kako su starac Šimun i proročica Ana mogli prepoznati poticaje Duha koji ih je doveo do spoznaje da je mali Isus, Mesija upravo zato što su svoj život posvetili Bogu služeći mu u hramu, poslužujući hodočasnike. „Na sličan način i današnje osobe posvećenog života, naše redovnice i redovnici, svećenici ostavljaju svijet te poslužuju Boga u različitim crkvenim zajednicama pomažući čovjeku današnjice da poput Šimuna i Ane otkriju Boga koji će im osvjetljavati životni put do vječnosti“, kazao je mons. Sente. Na kraju misnog slavlja okupljenim redovnicama, onima iz Karlovca i hodočasnicama, uručene su bijele ruže u znak zahvalnosti za nesebično služenje i molitvenog zajedništva.

Nakon misnog slavlja u Galeriji „Martin Borković“ Hrvatskog nacionalnog svetišta svetoga Josipa otvorena je izložba „Otvaranje smislu i nadi“ poduzetnika i umjetnika iz Bjelovara i Malinske Dinka Klasana. Prigodnu riječ su osim autora uputili i povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić te voditelj Galerije „Martin Borković“ mons. Antun Sente. Izložbu je otvorila karlovačka županica Martina Furdek Hajdin, a program otvaranja pjesmom je obogatio zbor „Sveti Josip“ NaSveJak i sopranistica Monika Pranjić.

„Osoba koja je iskoristila vrijeme, radi drugih životnih obveza, slikanja bez slikanja, jest Dinko Klasan. I iznenađujuće, brzo je pokazao stvaralačku zrelost, stilistiku prepoznatljive rukopisnosti, i to ne na tek pokojoj slici, već na brojnim radovima zaokruženog ciklusa, razvijanog na zajedničkoj bazi, s nizom manjih iskoraka. S motivske strane radi se o imaginarnom pejzažu, metafori segmenta prirode, s utkanim prizvukom sakralnog. Ne nekoj sceni kršćanske ikonografije, već ozračju duhovnosti, koju predmetno, ili asocijativno i tvarno nudi. Klasan stanja sinteze vanjske i unutarnje ljepote donosi i slikarskim apstrakcijama, sugeriranom prostornošću bezmjerja. Kao činjenično pojavljuje se stablo, motiv križa, oblikovani siluetom titrave forme prožete svjetlom. Slikani su osjećajem uzdignuća od tla, sklada nadnaravne ugođajnosti, kromatikom odnjegovanih tonova. Svakako Klasan u svoje slikarstvo unosi meditativnu notu davši joj okvir slikarskog reda“, stoji u recenziji povjesničara umjetnosti Stanka Špoljarića.