Proslavljen blagdan sv. Stjepana Ugarskog u Podolju
FOTO: Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije // proslava sv. stjepana ugarskog u podolju
Podolje (IKA)
Blagdan sv. Stjepana Ugarskog, kralja proslavljen je svečanim misnim slavljem u četvrtak, 20. kolovoza, u filijalnoj crkvi sv. Ane u Podolju, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Na misu su pristigli vjernici mađarske narodnosti, a euharistijsko slavlje predslavio je nadbiskupijski povjerenik za pastoral vjernika Mađara Robert Almaši. U koncelebraciji su bili dekan Baranjskog dekanata Robert Kirhofer, domaći župnik Gergely Beer te župnik u Zmajevcu, Batini i Kneževim Vinogradima Đula Andraši. Misom slavlju nazočili su i konzul Republike Mađarske u Osijeku Zoltán Császár i saborski zastupnik Robert Jankovics.
Vlč. Almaši homiliju je počeo pitanjem: „Gdje sam kod kuće?“. Istaknuo je da čovjeku treba mjesto na kojemu zna tko je, poznaje ljude, jezik, običaje i baštinu, ali je još važnije pitanje na čemu je taj dom izgrađen. Oslanjajući se na Isusove riječi o mudrom čovjeku koji svoju kuću gradi na stijeni, propovjednik je istaknuo da se i život pojedinca, obitelji i zajednice mora graditi na čvrstom temelju.
„Sveti Stjepan kralj upravo je to razumio. Nije želio samo graditi državu. Želio je graditi budućnost“, poručio je, istaknuvši da je za svetoga Stjepana Krist bio temelj na kojemu je gradio život svoga naroda. Zato je svoj narod uveo u zajedništvo kršćanske Europe, organizirao crkveni život, podizao crkve i zakone te svoga sina, svetoga Emerika, poučavao da se vjera mora očitovati u dobrim djelima.
Propovjednik je naglasio da nije dovoljno biti kršćanin samo po imenu ili se ponositi kršćanskom baštinom. „Nije dovoljno slušati. Treba slušati i činiti“, rekao je, pozivajući vjernike da se zapitaju očituje li se njihova vjera u svakodnevici – u odnosu prema supružniku, djeci i bližnjima, u spremnosti na oprost, istinu, poniznost i blagost.
Govoreći o porukama svetog Stjepana za današnje vrijeme, podsjetio je na njegove pouke sinu Emeriku: biti snažan, ponizan, umjeren, blag i pošten. „To je prvo mjesto izgradnje države: ljudsko srce“, istaknuo je, dodajući da mir u obitelji počinje mirom u srcu, a mir među zajednicama izgrađuju ljudi koji su spremni na pomirenje i praštanje.
U tom kontekstu spomenuo je i aktualni poziv pape Lava XIV. da utihne oružje, prestanu bombardiranja, započne dijalog i otvori se put prema miru. Istaknuo je da mir nije nešto što će se dogoditi samo od sebe, nego ga treba graditi. „Možda ne možemo zaustaviti ratove u svijetu, ali možemo zaustaviti svađu, učiniti korak prema pomirenju i oprostiti. To je naše kamenje. Od njega se gradi kuća, od njega se gradi zajednica i od njega se među nama gradi Kraljevstvo Božje“, rekao je vlč. Almaši.
Osvrnuo se i na 500. obljetnicu Mohačke bitke, koja se obilježava ove godine, istaknuvši da povijest ne treba promatrati samo kroz osudu prošlosti, nego iz nje učiti. Rekao je da mohačka tragedija podsjeća da ništa nije samo po sebi razumljivo: ni snaga države, ni zajedništvo naroda, ni život vjere. „Svaki naraštaj mora ponovno izgraditi ono što je primio u baštinu“, poručio je.
Govoreći o nasljeđu svetoga Stjepana, naglasio je da baština nije muzejski predmet, nego odgovornost. Pitanje koje sveti Stjepan danas postavlja svakom vjerniku jest: „Što predaješ dalje?“ Rekao je da je djeci i mladima potrebno predati ne samo kuću i materijalna dobra, nego i vjeru, jezik, tradiciju, poštenje, zajedništvo i mir.
„Kršćanski identitet ne gradi zid, nego most. Korijen nije tu da razdvaja, nego da nas učvrsti“, uputio je vlč. Almaši, ističući da čovjek koji zna svoje korijene ima snagu drugima pružiti ruku.
Na kraju homilije vjernike je pozvao da mole za vjeru koja će ostati čvrsta i u olujama života, za obitelji ispunjene ljubavlju, zajednice prožete strpljenjem, mudre i ponizne predvoditelje, mlade koji imaju budućnost te starije koji mogu prenijeti iskustvo novim naraštajima.
„Kako bi bilo lijepo kada bi naša djeca i unuci jednoga dana mogli reći: ovdje sam kod kuće. Da znaju odakle dolaze, poznaju vjeru svojih predaka, vole svoj materinski jezik, poznaju baštinu svetoga Stjepana i znaju moliti na mađarskom jeziku, a istodobno u miru žive s onima koji uz njih govore drugim jezikom, žive u drugoj tradiciji i s drugim povijesnim iskustvom“, zaključio je propovjednik.
Istog prijepodneva proslavljen je i crkveni god u Dalj Planini, filijali Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Aljmašu. Uz prisustvo vjernika mađarske narodnosti koji žive u Dalj Planini, vlč. Almaši slavio je misu u zajedništvu sa župnikom dr. Tomislavom Ćurićem.
Na svetkovinu sv. Stjepana, tradicionalno je, na kraju misnih slavlja blagoslovljen novi kruh u znak zahvale za ovogodišnju žetvu, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.

