Proslavljena 109. obljetnica osnutka Schöntatskog pokreta

Trodnevnu pripravu uoči proslave predvodio je duhovnik Hrvatske Schönstattske obitelji o. Christoph Horn koji je u nagovorima isticao Mariju kao Majku molitve – Kraljicu svete krunice, te da je molitva most do Boga i put do mira.

„Veliki lijek našega vremena je Schönstattsko svetište. Marija u Svetištu djeluje, ali traži i naš trud oko samoodgoja i samoposvećenja. Svetište je mjesto milosti, mira, udomljenja, preobrazbe i apostolskog poslanja. Majka želi oblikovati moje srce da bude zdravo. Važno je s njom se povezati molitvom i svakodnevno živjeti u svetištu svoga srca. Njezino Bezgrešno Srce zna bez prepreka ljubiti i ljubi, ali i naš trud je važan i zato kažemo: Ništa bez tebe – ništa bez nas“, poručio je o. Horn te je pozvao okupljene da poput Ivana uzmu Mariju k sebi.

„Pokret je nastao prije 109 godina u maloj grobljanskoj kapelici u Schönstattu. Osnivač o. Josef Kentenich je sa svojim odgojenicima pozvao Nebesku Majku da se ondje nastani i djeluje. Donosili su joj svoje odluke i žrtve i ona je to i učinila, jer se vidio napredak u odgoju i samoodgoju. Zato je ovaj Pokret odgoja i odgojitelja. Trebamo se samo dati odgajati i poput njih donositi svoje molitve, žrtve, odluke, trud u milosni kapital. Važno je biti hrabar i preuzimati odgovornost, biti apostol u svom okruženju. S Marijom je sve lakše i ona nas kao Majka Novoga Saveza vodi do Presvetog Trojstva i prema braći i sestrama. Ona nas vodi da crpimo najviše sa Izvora Božje ljubavi“, zaključio je predvoditelj.

U subotu 14. listopada je središnje obilježavanje obljetnice osnutka počelo misnim slavljem na otvorenom koje je u zajedništvu s članovima zajednice s područja Slavonije predslavio domaći župnik Robert Almaši, a suslavio o. Horn.

Vlč. Almaši je u homiliji rekao da je to Svetište za njih duhovska dvorana u kojoj su zajedno s Isusovom Majkom u iščekivanju Sile odozgor. Potom je razložio kako se „18. listopada 1914. godine dogodilo nešto čudesno. To je bio čas osnivanja jednog crkvenog pokreta koji je već ušao u drugo stoljeće. Promotrimo taj čudesan izvor: Na početku stoji vjera oca Josepha Kentenicha, kojemu je bila darovana živa vjera u Providnost. Gledao je život i svijet, svakodnevicu i rat, sadašnjost i povijest u svjetlu Božjega vodstva i u planu njegove mudrosti, dobrote i moći. Svoj odvažni korak, da izvede čin osnivanja nečega novoga, učinio je u svijetlu i u snazi toga iskustva vjere.“

Nadalje je govorio o Mariji kao uzoru za življenje i istaknuo da vjernici svojom nazočnošću podno križa moraju oponašati Mariju u njenoj molitvi i razumijevanju Krista. „Tako ćemo moći čuti Božje riječi, koje nam osvjetljavaju naš kršćanski put i jačaju nas da ne klonemo na svom putovanju. Zato napravimo molitvi prostora u svojim srcima, i nemojmo tratiti svoje vrijeme i razmišljanja na ispraznost i površnost izvanjskih stvari. Da bismo to postigli, u našim dušama mora biti prostora i za neku vrstu šutnje. Rekao je da je važno napraviti prostora u svom srcu za šutnju i tišinu. Marija je bila ponizna. Bog ju je izdvojio za posebnu povlasticu i zadatak, a ona ga je poslušno prihvatila: Neka mi bude po riječi tvojoj. Kad bismo samo posjedovali duhovnu zrelost i bili poučljivi te slušali Boga! Tada bismo bili podno križa, a ne negdje drugdje, i ne bismo činili samo ono što je lakše i što pruža više zadovoljstva. Da barem imamo Marijino poštenje, te ponizno prihvaćamo svoja ograničenja i darove, kvalitete i kreposti, tada bismo zajedno s njom bdjeli podno križa. Bila je vjerna čak i kada je to značilo da će joj mač probosti dušu“, zaključio je župnik Almaši.

Zatim je ukazao na Marijinu odjeću u Lauretanskim litanijama koje se osobito mole u listopadu. Ima mnogo zaziva; pomoćnica, odvjetnica, kraljica… „Molimo tijekom ovog mjeseca Gospine litanije tako da nam ona pomogne odjenuti njezinu odjeću da bismo i mi mogli postati pomoć kršćana, utočište grješnika, utjeha žalosnih, zdravlje bolesnih. U ovom Svetištu ona ima svoje odijelo – Majka Triput Divna – Majka Novoga Saveza. Sada kada je sve izgrađeno i uređeno, više nego do sada valja nam prihvatiti Isusov poziv Marti: Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno! A to jedno su misija i apostolska plodnost što se sastoji od trajnog opredjeljenja i izbora puta svetosti živeći autentične, čiste i jake veze u međuljudskim odnosima koje proizlaze iz mjesečnog slavlja Saveza živeći karizmu Schönstattskog pokreta.“

Po završetku mise uslijedilo je slavlje saveza uz nagovor o. Horna, te euharistijsko klanjanje. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor iz Josipovca.