Na početku okupljene predstavnike redovničkih zajednica s područja Sisačke biskupije pozdravio je biskup Košić posebno zahvalivši novoj povjerenici za osobe posvećenog života s. Danijeli Anić na organizaciji susreta.

U homiliji biskup je podsjetio kako se ove godine, po odredbi sv. pape Ivana Pavla II. slavi već 26. dan posvećenog života. Zapitao se i što to znači da je osoba posvetila život te kome ga je posvetila? „Na prvom mjestu Bogu, a onda i Crkvi općenito, i na specifičan način svojoj zajednici u kojoj živi. Bog je na prvom mjestu, to nam poručuju redovnici i redovnice, osobe posvećenog života. Vi ste, drage redovnice i redovnici, živi znak koji neprestano sve vjernike poziva da Boga treba staviti iznad svega i da se njemu valja posvetiti. To znači – predati se Bogu. Bez predanja vlastitog život nema posvećenog života“, poručio je biskup.

Mons. Košić pojasnio je kako o tome govore i čitanja blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu koji je ovog dana proslavljen na vanjski način, premda je Svijećnica bila u srijedu 2. veljače, a 5. veljače je spomendan svete Agate. „Evanđelje po Luki (Lk 2, 22-40) donosi nam poznati odlomak o prikazanju Isusovom u Hramu. Marija i Josip opslužuju židovski zakon i prinose Dijete kao prvorođenca Bogu. Prvorođeno se muško dijete trebalo prinijeti u Hramu, ali u zamjenu za nj se trebalo žrtvovati par grlica ili golubića. Može nam se to činiti samo formalno ispunjenje Mojsijeve odredbe, no ona ima puno dublje značenje. Isus doista jest Sin Božji i ovim činom se navješćuje njegova predanost Ocu. On pripada Bogu od samog svog začeća jer ono je utjelovljenje Božje u naše ljudsko tijelo i naš život koji je on preuzeo. To potvrđuju dva susreta odnosno dvije osobe koje se nalaze u Hramu: to je starac Šimun, čovjek pravedan i bogobojazan, koji iščekivaše Utjehu Izraelovu i proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, također starica. U hramskoj vrevi oni prepoznaju da ovo Dijete koje su donijeli Marija i Josip na prikazanje Bogu nije svakodnevno, jedno u nizu, nego da je osobito, da ima posebno značenje i težinu. Kako samo Šimun radosno pjeva: Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! – nunc dimissis servum tuum, Domine, secundum verbum tuum in pace (ujedno prelijepa pjesma iz Taizea). U ovom hvalospjevu starac, Bogonosac Šimun Isusa naziva svjetlost na prosvjetljenje naroda, slava puka svoga izraelskoga. On Mariji najavljuje: Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca! Isus je nazvan Svjetlost: Ja sam svjetlo svijeta – rekao je kasnije i sam za sebe u Ivanovu evanđelju u raspravi sa Židovima (Iv 8,12). Ivan i u svom proslovu kaže za utjelovljeni Logos: Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna“ (Iv 1,9-10). Odatle za ovaj blagdan naziv Svijećnica: Krist je naše Svjetlo, kojeg mi svojim malim svijećama donosimo svijetu. Naša je zadaća poput svijeće koje smo na početku blagoslovili i nosili u procesiji kroz tamu donositi kud prolazimo svjetlo Kristovo“, rekao je biskup.

Mons. Košić ustvrdio je da „koliko smo spremni slijediti Krista, koji je naše Svjetlo, toliko ćemo i mi sami biti prosvjetljeni, a toliko ćemo i drugima moći donositi svjetlo koje treba obasjati tame ovoga svijeta“. „Mnogo je danas zlogukih proroka koji sve vide crno i naviještaju propast, koji neprestano zazivaju Božju kaznu i zdvajaju nad grijesima svijeta te pozivaju na obraćenje, ali koje nije život u radosti nego u nekom grču borbe protiv zala ovoga svijeta. Mogli bismo reći da bi takvi proroci trebali nestati, jer to nisu Kristovi proroci koji imaju zadaću naviještati radosnu vijest. Umjesto proklinjanja grijeha i zala ovoga svijeta treba blagoslivljati sve ljude i donositi im nadu; umjesto zabrinutosti nad sudbinom naroda i predviđanja propasti potrebno je da Kristovi svjedoci donose budućnost i hrabro se suoče sa svim izazovima vjerujući da ih sve Gospodin Isus svojim svetim Duhom pobjeđuje i nadvladava. I nema toga što bi ostalo izvan svjetla Kristova, izvan dosega njegova spasenja. Kada to znamo, nikoga ne odbacujemo i nad nikim ne lomimo koplje nit trnemo stijenj što tek tinja… Gospodin je kadar sve preobraziti i mi to naviještamo u ovom svijetu koji doista obavija mrak, ali koji je jednom zauvijek obasjalo Svjetlo koje je Krist Gospodin“, zaključio je biskup.

Prije mise kratki nagovor okupljenima održala je s. Danijela Anić, a zatim su redovnici i redovnice zajedno molili Večernju te krunicu.