Susret je počeo prikazom uvodnog filma posljednje godine pontifikata Svetog Oca i papinskom himnom te molitvom koju je predvodio preč. Marko Kovač, biskupski vikar za vjernike laike i kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola.

Rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić održao je predavanje „Papa Franjo i Crkva u promjeni epohe“. O temi „Papa Franjo – otac i brat“ govorio je biskupski vikar za kler Varaždinske biskupije i župnik Župe sv. Petra i Pavla u Mačkovcu mr. sc. Anđelko Košćak.

Dopredsjednik Križarske organizacije Josip Konjarik okupljene je pozdravio u ime Središnjeg križarskog vodstva i Križarske organizacije.

„Poštovani uzvanici, prijatelji i gosti, srdačno vas pozdravljam u ime Središnjeg križarskog vodstva i Križarske organizacije. Čast nam je što svojim prisustvom uveličavate proslavu Papina dana na večerašnjoj svečanoj akademiji povodom 11. obljetnice izbora pape Franje.“

Delegatu zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše, preč. Marku Kovaču, biskupskom vikaru za vjernike laike i kancelaru Nadbiskupskog duhovnog stola zahvalio je na dolasku. „Hvala na Vašem dolasku i, molim Vas, prenesite naše pozdrave nadbiskupu Kutleši te mu poručite da je prisutan u našim molitvama!“

„Konačno, od srca pozdravljam naše večerašnje predavače: rektora Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željka Tanjića te biskupskog vikara za kler Varaždinske biskupije i upravitelja Župe sv. Petra i Pavla u Mačkovcu Anđelka Košćaka. Srdačnu dobrodošlicu želim i svima vama koji ste se odazvali našem pozivu da proslavimo 11. dan pape Franje. Ovom svečanom akademijom, kao što je već rečeno, obilježavamo jedanaestu obljetnicu izbora kardinala Bergoglia na Petrovu stolicu,“ rekao je Konjarik.

Zatim je pozdravnu riječ uputio predsjednik Križarske organizacije, Darijo Burjan naglasivši da je „Papa Franjo najavio Godinu molitve uoči velikog Jubileja, a to sve nas vjernike poziva da intenziviramo molitve kako bismo bili spremni proživjeti događaj milosti i iskusiti snagu Božje nade.“ „Bez vjere, sve se ruši; a bez molitve, vjera se gasi. Zbog toga je Crkva, koja je dom i škola zajedništva, dom i škola molitve“, rekao je. U nastavku je istaknuo da je „upravo jubilej od prije 100 godina razlog što smo mi danas ovdje okupljeni. Godine 1925., s mnoštvom mladića orlova Ivan Merz je primljen kod Pape na posebnu audijenciju i Papa im je održao poseban govor. Na bl. Ivana taj događaj ostavio je poseban trag te je predložio da se u našoj javnosti započne sa slavljenjem Papina dana kako bi se svijest o papinstvu što više učvrstila u hrvatskih katolika. I tako je u veljači 1926. godine održana prva, vrlo vjerojatno slična ovoj, proslava Papina dana. To je divna tradicija, ali mi se ne želimo zaustaviti samo na tome, na izvanjskim priredbama. Po uzoru na bl. Ivana želimo ljubav prema Papi njegovati od najranijih dana. Zato se već osmu godinu proslava Papina dana obilježava i u školama – svima gdje je postojala dobra volja i do kojih je uopće došao glas da ova inicijativa postoji. Što poručiti mladima i onima koji rade s mladima i djecom? – Učitelj i uzor neka nam bude Papa, neka nas vodi i neka se ovdje za buduće jubileje i idućih 100 godina okupljaju nove generacije temeljeći svoju budućnost u živom Kristu na zemlji!“, poručio je Burjan.

Rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić naveo je riječi pape Franje da „vrijeme u kojem se nalazimo nije epoha promjena, premda se stalne promjene događaju pred našim očima, nego da se nalazimo u promjeni epohe“. U apostolskoj konstituciji „Veritatis gaudium“ Papa uz promjenu epohe veže i pojmove „antropološka“ i „socio-okolišna“ kriza „koje svjedoče o društvenom lomu koji nas gotovo prisiljava da tražimo promjenu u razumijevanju globalnog razvoja kao i u drugačijem definiranju napretka“. Dr. Tanjić posebno je istaknuo Papine riječi „da još uvijek ne postoji nužna kultura koja bi nam pomogla suočiti se s ovom krizom niti vodstvo koje bi nam pokazalo putove kojim treba ići u ovoj promjeni epohe“.

„Kada je o Europi i Zapadu riječ jedno od glavnih obilježja te promjene Papa vidi u činjenici da više nismo i ne živimo u vremenu u kojemu se društveni procesi, silnice, norme, umjetnost, kultura, vrjednote oblikuju na temelju vjere i kršćanske poruke, čak i u sučeljavanju s njom. Kako ističe papa Franjo ‘nismo više u vremenu kršćanskosti jer vjera – posebice u Europi, ali i u većem dijelu Zapada – više ne tvori očitu pretpostavku zajedničkog života, štoviše, često je zapravo negiranja, izrugivana, marginalizirana i ismijavanja’“, naveo je dr. Tanjić.

Prema mišljenju dr. Tanjića, Crkva u Europi ne uspijeva naći pravi odgovor ni na potpunu sekulazirajuću dekristijanizaciju kao i na populističke pokrete koji se kršćanstvom služe za ostvarenje svojih partikularnih političkih ciljeva često se suprotstavljajući temeljnim postavkama kršćanskog nauka, a danas posebice učiteljstvu pape Franje. U takvom vrtlogu dr. Tanjić je ponudio tri moguća pristupa i načina djelovanja Crkve u današnjem trenutku.

Prvi je pristup pojačana politička borba kako bi se ponovno nametnule određene norme u pravu i u zakonskoj regulativi. „Ako nismo u stanju uvjeriti ljude, onda treba sve učiniti da se djeluje na zakone. U ovom slučaju problem je da se djelovanje Crkve, posebice s obzirom na skandale i nedosljednosti u vlastitim redovima, ne shvaća kao ‘savjest’ društva, nego kao ‘policajac’. Osim toga sve je teže za Crkvu koja se poziva na transcendentalne vrijednosti naći političke posrednike i zagovornike ovakvoga stava. To je ono naše vječito pitanje o demokršćanskim strankama i uopće političkom djelovanju katolika“, rekao je dr. Tanjić.

Drugi je pristup tzv. Benediktova opcija. „Kršćani su manjina i u poganskom svijetu, isto kao što je Benedikt bio u šestom stoljeću. Treba djelovati poput njega u odvojenom svijetu, ako ne fizičkom, onda mentalnom, duhovnom, čekajući da Gospodin ponovno uspostavi vjeru na zemlji. Naravno da su pri tome glavni neprijatelji sekularno društvo i prije svega islam“, pojasnio je dr. Tanjić.

„Treća opcija polazi iz istih pretpostavki kao i prethodne dvije, ali stavlja potpuno drugačiji naglasak, a to je pitanje evangelizacije i misijskog, duhovnog poslanja vjernika i Crkve. Treba dati prednost evanđeoskoj kulturi pa i po cijenu napuštanja rimske, zapadne, europske kulture. Identitet je evanđelje pa i po cijenu akulturacije jer se Crkva i vjera moraju obnoviti onkraj određene kulture. Čini se da se upravo u tom smjeru kreće papa Franjo. Premda ga iz određenih crkvenih krugova napadaju da je napustio pozicije vrednota oko kojih se ne može pregovarati, iz mnogih je Papinih govora jasno da tomu nije tako, od pitanja pobačaja do pitanja sakramenta ženidbe i eutanazije. Ali, očito da papa Franjo smatra da se cjelokupnoj problematici antropologije i društva koje uključuje i pitanje socijalne pravde, napretka, siromaštva, raspodjele dobara, migracija, svega onoga što su i njegovi prethodnici nazivali integralnim razvojem, iz perspektive kršćanske vjere treba dati i drugačije naglaske koji ne potiru dosadašnje djelovanje Crkve nego u legitimnom razvoju nauka pod vodstvom Duha Svetoga iznova pred nas stavljaju snagu novosti Evanđelja za današnjeg čovjeka i društvo“, pojasnio je dr. Tanjić.

Mr. sc. Anđelko Košćak na početku svojeg predavanja prisjetio se izbora novoga pape.

„Živo se sjećam trenutka odreknuća pape Benedikta jer smo tada, dan poslije, odgojitelji NBS-a imali susret s biskupima Zagrebačke crkvene pokrajine, a također se živo sjećam, kao i svi vi okupljeni, izbora novoga pape – „sa pomalo neobično izabranim imenom“ i „isto tako neredovitim obraćanjem – Buona serra!“

„Priznat ćete da nije jednostavno govoriti o živućem čovjeku, našem suvremeniku, papi…, a s druge pak strane časno je i izazovno, jer govoriti o papi Franji znači neminovno se naći pred (ne)prilikom izraziti stav, opredjeljenje, pristajanje ili osporavanje, a također biti izložen kritici… Naslov ovoga izlaganja, koje je više u formi osobnog promišljanja, jest ‘Papa Franjo – otac i brat’. U fokusu razmišljanja pape Franje je Crkva – koja izlazi, preuzima inicijativu, uključuje se, prati, raduje se, koja nije okrenuta sebi samoj – ako jest onda radi drugih, poradi intenziviranja misionarskog poslanja sve poradi čovjeka kao takvog. Teško je Svetom Ocu pojmiti svijet u kojem je pregršt potrošačkih dobara koja guše čovjeka, u kojem dominira samodopadnost i gramzivost, grozničavo traženje površnih užitaka i svijet neosjetljive savjesti, svijet u kojem se ratovanje i ubijanje nevinih smatra posljednjim i jedino mogućim korakom da se postignu sebični interesi moćnih svjetskih struktura, zašto? – sve to stvara pustoš i tjeskobu nevinih“, rekao je vlč. Košćak.

„Gledom na svoje stado, na članove Crkve koji su nesumnjivo i trajno izloženi toj opasnosti, izražava zabrinutost da se katolici koji si dopuste biti podčinjeni toj opasnosti vrlo brzo mogu pretvoriti u ogorčene, nezadovoljne osobe u kojima nema života, čiji život izgleda kao ‘korizma bez Uskrsa’… rekao bih: ‘radi toga nas papa opominje, izaziva, da ne velim proziva…’ U životu svećenika, biskupa, pape… vrijedi samo jedno: slijediti volju Božju, živjeti u Duhu koji izvire iz srca Krista uskrsloga – kada je tako tada svećeništvo poziva na svetost, tada ono Božjem narodu postaje pouzdan i siguran put do istine, do spasenja – života u Bogu!“, primijetio je mr. Košćak.

„Koliki u papinim riječima – unaprijed pripremljenima ili pak spontano izgovorenima – prepoznaju šansu za sebe… kolikima je je on glasnogovornik… često ta riječ rekao bih na izvana izgleda krhkom, možda nedorečenom… koju se lako napada, sjecka…, ali u sebi je vapaj tolikih kojima je poruka evanđelja u nekom trenutku života ostala neprivlačnom, teškom, jer su se vjerojatno našli pred onima ‘koji govore, a ne vrše’ iskazana Papina blizina onima na marginama vjerničkoga života, jest poziv onima koji su svojim poslanjem i svojom službom živo utkani u tkivo Tijela Kristova da ostanu vjerni i napreduju, a onima koji to nisu – koji u dubini duše ipak žele to biti – a ne znaju kako i kome se obratiti takav govor je čvrst oslonac i pokretač“, naglasio je predavač.

„Poradi toga, papa nas potiče da se ne bojimo razgovarati! Štoviše, – svojim životom nam pokazuje i nas potiče – s osmjehom na licu i vedrinom u duši slušajmo jedni druge! Nema krivih riječi – izgovorimo ono što nosimo u srcu i što kao vjernici živimo i što sanjamo! U taj zajednički – sinodalni hod Papa je pozvao na sudjelovanje sve vjernike. Zašto? Jer je Papina želja da se čuje glas onih koji svake nedjelje slave euharistiju, a također i onih koji su se razočarali i posustali, koji su se udaljili od svoje župne zajednice, koji se osjećaju odbačenima i neshvaćenima te onih koji bi htjeli nešto reći, a nisu imali priliku. Jesu li sve to crte brižnog i odgovornog oca, dragog i ljubljenog brata?… ako jesu, želimo li za Petrom naših dana koji tako živi, tako radi, tako služi? – ako želimo onda to učinimo iskreno, predano, radosno.. uvijek spremni slušati, poslušati, izraziti se, svima biti sve… i nemojmo zaboraviti Papin vapaj upućen nama: Molite za mene, molite za papu“, poručio je mr. Košćak.

U glazbenom dijelu nastupila je križarica iz Požege Dora Matošević uz pratnju Tee Mihalj i Nine Klarić, a proslava je završila druženjem uz zakusku.

Foto: Dario Zürchauer/ Rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić

Foto: Dario Zürchauer/ Biskupski vikar za kler Varaždinske biskupije i župnik Župe sv. Petra i Pavla u Mačkovcu mr. sc. Anđelko Košćak.