Proslavljen Papin dan u Zagrebu

Na misnom slavlju koncelebrirali su mons. Alfred Rayan D’Souza, tajnik Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj; preč. Željko Faltak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu; preč. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta; preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu; vlč. Josip Đurin i vlč. Toni Potrebić, odgojitelji u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu te vlč. Ivan Grbešić i vlč. Anto Pavlović, duhovnici u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu.

U uvodnim riječima biskup Šaško istaknuo je da se slavljem Papinog dana „vraćamo unatrag, ali očima vjere gledamo buduće, dok spomen-činom živimo darovanu vječnost, razmatrajući ljepotu otajstva Crkve, čudesnu Božju prisutnost u petrovskoj službi, i molimo za Svetoga Oca, za sve vjernike i za cijeli svijet. I sam Papa svoj pontifikat smješta u napetost vremena, između jučerašnjega i sutrašnjega”.

Biskup Šaško u svojoj homiliji istaknuo je da je „papa Franjo u deset godina svoga pontifikata protumačio skoro sva liturgijska čitanja, jer su nam poznate i ostale su zapisane i njegove svagdanje homilije, ‘jutarnja razmatranja’ u slavljima euharistije u kapeli Doma sv. Marte”, te je nadodao kako je to jedna od posebnosti njegove papinske službe.

Osvrćući se na evanđelje dana biskup Šaško istaknuo je da ih je Papa protumačio u dva navrata te da „u njima naglašava da Božje spasenje ne dolazi od velikih, nego od jednostavnih stvari; ne od moći i bogatstva nego od malenosti. I on primjećuje da je ključna riječ za razumijevanje upravo ljutnja; on kaže: ljutnja iz oholosti, preziranja, što vodi u nasilje! Grješna ljutnja je stav oholih koji u sebi nose duhovno siromaštvo.Jednostavnost i malenost to je prorok tražio od Naamana; to je Isus tražio od svojih sunarodnjaka. U tome pronalazimo razlog osporavanja Isusa i razlog nasilja koje se sve više oblikovalo prema njemu. Zbog toga je Isus govorio: Blago onom tko se ne sablazni zbog mene (Mt 11, 6; usp. Lk 7, 23)”.

„Papin dan nije slavlje koje bi u središtu imalo jednu osobu, nego je u središtu Krist Gospodin, njegova Crkva i u njoj važna služba Petrova nasljednika. Ta pak služba uvijek sa sobom nosi snagu proroštva. Svaki papa u svome pontifikatu ističe pojedine naglaske koji su važni za život Crkve. Ovo nije poglavito dan propitivanja, nego osluškivanja. I ne treba se usredotočiti na pojedine izrjeke i događaje, da ne bismo previdjeli cjelinu. Nedvojbeno je da papa Franjo ističe znakove, svojim riječima i svojim djelima. Neki od njih imaju odliku proroštva, dok traži putove i otvara obzore. I on sam propituje, razlučuje svoje pristupe”, naglasio je biskup Šaško. „I mi smo kao hrvatski vjernici pred određenim postupcima izazvani kušnjama nerazumijevanja, nesigurnosti, a možemo susresti i negodovanja pa i ljutnju vjernika. U svemu je važno gajiti pouzdanje u Gospodina i poniznost, moleći za svjetlo i snagu Duha svakoj službi, a osobito papinskoj. Ako nešto treba i trpjeti, trpimo iz ljubavi. To je dobro za naš rast, ako ostanemo dovoljno ponizni. Jer taj stav pročišćuje, daje sjaj licu naše Crkve i u konačnici raduje!”

Na kraju homilije propovjednik je istaknuo da „ne možemo ne naviještati Radosnu vijest. Već svojom prisutnošću, kao vjernici, nosimo poruku i postajemo osporavanim znakom. Da bismo to mogli biti na plodonosan način, trebamo slušati Božju riječ u iskrenoj otvorenosti; dopustiti joj da dodirne naše živote, da nas potiče i pokreće. Ako ne slušamo tu Riječ, oslanjat ćemo se na nešto drugo i propovijedati sebe. A to je put lažnih proroka. Proroci nas uče da Bog ne traži ljude bez mane i grijeha, nego ljude koji nose čežnju za puninom života, za radošću bližnjih, za rastom prema vječnosti. Traži ljude koji prihvaćaju Božju ljubav i spasenje u Kristu. Poput Isusovih učenika, a učenici nisu nad Učiteljem, trebamo računati s odbijanjem, ljutnjom protiv istine, ljepote i dobra, s kušnjama i razočaranjima. To je život proroka, ali zapravo ništa prema ljepoti zajedništva s Bogom”.

Na kraju misnog slavlja čestitku papi Franji za proslavu 10. godišnjice pontifikata u ime Križarske organizacije pročitala je dopredsjednica organizacije Lucija Vuković te je čestitku predala tajniku nuncijature mons. Alfredu Rayanu D’Souzi.

Nakon misnog slavlja uslijedila je svečana akademija u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta. Na početku je u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića sve okupljene pozdravio generalni vikar i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec koji je predvodio i uvodnu molitvu.

Okupljenima se obratio i predsjednik Križarske organizacije gospodin Darijo Burjan koji je zahvalio svima na odazivu i uveo u slavlje Papinog dana.

Prvo predavanje s temom „Molio sam za tebe… (Lk 22, 32) – Papin dan u porukama Kardinala Kuharića”, predstavio je vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije vlč. Tomislav Hačko koji je, s obzirom na to da se Papin dan slavi u neposrednoj blizini obilježavanja godišnjice smrti blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, predstavio bogatu pisanu baštinu i poruke koje je kardinal Kuharić upućivao prigodom proslave Papina dana.

„Kardinal je redovito objavljivao poruke u razdoblju od 1970. do 1989. godine, a tijekom Domovinskog rata napisao je tek dvije kraće poruke: 1993. i 1995. godine. Ipak, iz ovoga razdoblja ostale su nam sačuvane dvije njegove homilije prigodom proslave Papina dana: iz 1992. i 1994. godine”, istaknuo je vlč. Hačko te nadodao da su poruke prožete razmišljanjima o aktualnim događajima iz Crkve i svijeta te se istovremeno odnose i na Petrovu službu, a neki od njihovih naslova su: „Prorok našega vremena“ , „Ti si Petar – Stijena (Mt 16,18)“ , „Crkva je svesrdno molila za Petra (Dj 12,5)“ , „U službi istine“, … „Samim time dolazimo i do tropleta kojim su prožete poruke kardinala Kuharića za Papin dan: svijet – Crkva – Gospodin koji povjerava Petru vodstvo Crkve, koji ga štiti i za njega moli”, naglasio je vlč. Hačko.

U zaključku vlč. Hačko istaknuo je da se „čitajući Kardinalove poruke prigodom Papina dana primjećuje kako je za njega Crkva stvarnost koja kao da se nalazi između prolaznoga (svijeta) i neprolaznoga (vječnog)” te je citirajući kardinala Kuharića rekao da je Papin dan „veoma prikladna prigoda da se mi – Crkva – toga dana s produbljenom sviješću molimo za Petra naših dana i da ponovno razmislimo što znači Petrova služba u Crkvi i za Crkvu”, jer, kako je u poruci „Papin dan. Pasi jaganjce moje! (Iv 21,16)”, kardinal Kuharić naglasio: „Petrova služba ne umire. Ako je bila potrebna Crkvi u početku njezina života, potrebna joj je kroz cijelu povijest. Njezin smisao ostaje jer izvire iz Božje odluke. Živi u Petrovim nasljednicima. Čvrsti je to lanac u kojem se karike vežu kroz cijelu povijest sve do naših dana”.

Temu „Kršćanska vizija politike i vrline kršćanskog političara prema papi Franji“ u svjetlu enciklike Fratelli tutti predstavio je vlč. Jakov Rađa, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 

Vlč. Rađa istaknuo je da se enciklika Fratelli tutti može uzeti kao najvjerniji odraz duha pontifikata pape Franje jer je posljednja enciklika svojevrsni sažetak Papinog učiteljstva u kojem su brojne dosadašnje izjave sakupljene i stavljene u širi kontekst razmišljanja i jer je posvećena temi koja je „Papi ne samo prirasla srcu, nego predstavlja hermeneutički ključ za razumijevanje čitavog njegovog pontifikata. Naime, upravo su riječi molitve za bratstvo u svijetu bile način kako se Franjo odabrao predstaviti Crkvi neposredno nakon što je izabran za Papu i na taj je način bratstvo učinio violinskim ključem svoje službe”.

„Riječ politika i njezine izvedenice pojavljuju se u enciklici preko sto puta što ukazuje da se ne radi o usputnoj temi, nego o političkom karakteru jedne enciklike kojom se želi utjecati na promjenu shvaćanja politike, ali i na svijesti i savjesti onih koji se politikom bave. Ipak, politički karakter enciklike Fratelli tutti treba shvatiti na ispravan način jer Papina nakana nije bila napisati politički manifest Crkve ili zauzeti političku stranu, nego pružiti nadahnuće političarima i utjecati evanđeljem na oblikovanje nove političke kulture”, naglasio je vlč. Rađa, a zatim je razložio četiri obilježja dobre politike u službi sveopćeg bratstva o kojima govori papa Franjo, a to su traganje za općim dobrom, promicanje kulture rada, dati prednost posljednjima i otvorenost prema svima.

U zaključnim riječima vlč. Rađa rekao je da „Papa politiku smješta u područje ljubavi koja se izražava na različite načine i poznaje različite razine, od one osobne i intimne do društvene, gospodarske i političke. Viđena na taj način, politika postaje ‘vrlo uzvišen poziv, jedan od najdragocjenijih oblika ljubavi’, tzv. ‘političke ljubavi’ koja se očituje u ‘iskoraku prema društvenom i političkom poretku’ (FT 180)”, te nadodao da „stavljajući politiku u domenu ljubavi, papa Franjo vraća politici dušu, tj. vraća unutarnju snagu onim liberalnim vrijednostima kao što su poštivanje dostojanstva svake osobe, promicanje uključivog društva i izgradnja međunarodnog poretka u kojem su kulturalne razlike izvor obogaćivanja, a kojima liberalna politička vizija nije bila u stanju pružiti dovoljno snažnu osnovu”.

Papin dan svake godine inicira i realizira Križarska organizacija.