Suslavili su: generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željko Čuturić, kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog i fojnički arhiđakon preč. Marko Zubak, provincijski ekonom i definitor fra Vinko Sičaja, paljanski župnik i vojni kapelan vlč. Fabijan Stanušić, župnik sarajevske Župe sv. Ignacija Lojolskog i član Družbe Isusove o. Ante Topić, ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Vlado Vrebac i župnik sarajevske katedralne Župe Presvetog Srca Isusova mons. Ivo Tomašević. Pjevanje je vodio vlč. Vrebac.

Župnik Tadić pozdravio je i zahvalio svima na dolasku, a posebno je pozdravio sestre Kćeri Božje ljubavi predvođene predstojnicom sarajevske zajednice na Banjskom brijegu s. Fidelis Lučić i Školske sestre franjevke Provincije Svete Obitelji iz Sarejeva. Zahvalio je svećenicima na podršci napominjući da su trojica od njih – preč. Zubak, mons. Tomašević i mons. Čuturić kao župnici brinuli za malobrojnu goraždansku zajednicu.

Pojasnio je da spomendan Drinskih mučenica slave dva dana ranije jer će na sam dan biti misno slavlje u mjestu njihovog štovanja u crkvi Kraljice svete krunice u Sarajevu koje će predvoditi franjevački provincijal iz Mostara fra Jozo Grbeš. „Ja sam zamolio provincijala naše Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića da nam danas predvodi ovo sveto misno slavlje i to ne slučajno. Prve temelje katoličanstva posijali su fratri upravo u ovim krajevima gdje je u prošlosti bilo 28 crkava i samostana“, kazao je župnik Tadić.

„Draga braćo i sestre, dragi velečasni Josipe i braćo svećenici, drage sestre Kćeri Bože ljubavi i sestre franjevke, danas se s posebnim poštovanjem okupljamo na ovom svetom mjestu, ovdje u Goraždu, gdje su blažene Drinske mučenice položile svoje živote iz ljubavi prema Kristu i u obrani svoga dostojanstva. Njihova žrtva nije samo povijesni događaj, nego živi poziv svakome od nas da vjeru nosimo hrabro, čisto i potpuno. Ove se sestre nisu suprotstavile mržnji mržnjom, nego su svojim mučeništvom potvrdile da ljubav i vjernost imaju posljednju riječ. Molimo danas da njihovo svjetlo dotakne naše živote, naše obitelji i naš narod te da nas njihov primjer ohrabri da budemo svjedoci mira i dobrote u svijetu koji upravo te vrjednote treba“, kazao je provincijal Dadić uvodeći u misno slavlje.

„Staklo na ovoj crkvi govori da biti kršćanin u svijetu znači uvijek biti izložen pogledu. I drago mi je da imamo ovolike staklene otvore koji pokazuju da ništa ne skrivamo i da smo svjesni kako postoji Bog koji zna kakvi smo u dubini svoje duše“, rekao je u propovijedi provincijal Dadić, ističući da je ta svijest bila na poseban način prisutnica kod blaženih sestara mučenica. „Znale su da ima Onaj koji zna. To je danas potrebno nama u našim životima. Mislimo da se možemo skrivat, ne želimo biti vidljivi, stojimo po strani i svakoga tko malo strši i mi sami počnemo prozivat jer nije po našim standardima. Zar Isus nije mijenjao standarde? Zar nije ukazao na one koji su zapravo trebali najveću promjenu? Ove sestre, koje su nas danas okupile, zaustavile su naše misli danas na ovom mjestu gdje je zemlja natopljena krvlju svjedokinja koje su u svojoj krhkosti potvrdile snagu evanđelja”, naglasio je.

„Ovdje je prije više od 80 godina zlo mislilo da će pobijediti i da ima zadnju riječ. Međutim, upravo ovdje Bog je utisnuo svoj pečat vjernosti; ovdje je Gospodin iz ratnog pepela rasplamsao pet žeravica svetosti: sestru Julu, sestru Berchmanu, sestru Krizinu, sestru Antoniju i sestru Bernadetu, Drinske mučenice. Kada su se sluge zla približavale njihovom samostanu, ove ponizne sestre nisu razmišljale o sebi. Njihova prva pomisao bila je, kome smo potrebne, gdje možemo biti znak utjehe?“, kazao je fra Zdravko, podsjećajući da su sestre tako odvedene na put od Pala do Goražda „ne znajući da idu prema mjestu gdje će im se zemaljski život ugasiti, ali gdje će se rasplamsati neugasiva svjetlost njihova svjedočanstva“, kazao je.

„Prisilno odvedene i izložene prijetnjama, strahu, hladnoći, gladi, ostale su postojane u molitvi i povezane u sestrinskoj ljubavi. Kada su konačno stigle u Goražde, ostale su zatvorene u jednoj sobici vojarne. No, i u toj tami zračile su nadnaravnim mirom, molile su, hrabrile su jedna druge i ponavljale: ‘Isuse budi uz nas, Marijo čuvaj nas!’”

„Mučenici nikad ne umiru zato što traže smrt. Oni umiru jer ne žele izdati život. Drinske mučenice nisu branile samo jedan ideal, nego svu teologiju ljudskog dostojanstva. Crkva ne govori o njihovom mučeništvu kao o povijesnom događaju, nego o živom pozivu nama ovdje i danas. Jer mučeništvo je poruka da je vjernost Bogu moguća čak i kad je sve propadljivo izgubljeno, svjedočanstvo da je čovjek stvoren za istinu, a ne za kompromis sa zlom, poticaj da i mi nosimo svoje križeve hrabrije i ustrajnije. Drinske mučenice su nam ostavile najčišći oblik pripadanja Bogu. Njihova tijela su slomljena, ali njihove duše su ostale netaknute“, istaknuo je.

„Goražde je za njih mjesto muke, a za nas danas je mjesto hodočašća, mjesto sjećanja, a treba biti dakako i mjesto pomirenja. Ovdje ne stojimo kao suci prošlosti, nego kao svjedoci budućnosti. U ovoj dolini rijeke Drine, koja je kroz povijest vidjela mnoge boli, patnje i stradanja, Bog je dao da nikne jedno posebno sjeme, sjeme svetosti. Bog je odabrao upravo ovo mjesto da se očituje veličina onih koji su u skrovitosti živjeli svoje redovničke zavijete. Njihovo mučeništvo je baština čitave Crkve. Njihov blagdan obasjava i katolike, i pravoslavne, i sve ljude dobre volje, jer poruka mučenica nikad nije ideološka, nego duboko ljudska i duboko Božja. Danas više nego ikad osjećamo da živimo u vremenu koji vapi za svjedocima“, rekao je propovjednik.

„Mi možda nećemo biti pozvani na takvu kušnju, ali svakog dana imamo svoje male ispite: poštenje, pravednost, ustrajnost, čisto srce, molitva, žrtva, ljubav prema bližnjima. Sestre su bile ujedinjene u molitvi, u strahu, u snazi, u smrti. Njihova povezanost opominje naše obitelji, pa i ovu malu župu i društvo: bez zajedništva nestajemo. Crkva nije pozvana produbljivati rane prošlosti, nego ih liječiti. Drinske mučenice svojim mučeništvom ostaju tiha i snažna poruka: zlo se pobjeđuje dobrotom, mržnja ljubavlju, rana milošću. Drinske mučenice nisu svetice koje nam stoje negdje na oltaru starina. Ona su naše suvremenice, žene koje razumiju naš mentalitet, našu povijest, naše patnje i nadu“, naglasio je.

„Sestre su bile jake po Bogu. Njihova oružje je bila molitva. Njihova moć je bila vjera i zato su one pobijedile. Neka nas njihov život pouči da je svaka žrtva dar ako je predana iz ljubavi, da je svaki križ put prema uskrsnuću i da je, kako napisa Tertulijan, ‘mučeništvo sjeme novih kršćana’“, kazao je provincijal Dadić dodajući da s vremenom sve više razumije veličinu mučeništva pet sestara Kćeri Božje ljubavi.

Nakon mise okupljeni su se spustili do obližnjeg mjesta mučeništva spomenutih sestara pokraj rijeke Drine gdje je provincijal Dadić predmolio litanije Drinskim mučenicama, a svi zajedno su izmolili molitvu za njihovo proglašenje svetim. Potom je župnik Tadić s malobrojnim župljanima i drugim vjernicima ugostio okupljene na ručku i druženju u župnoj kući, izvijestila je KTA.