Nakon četrdesetodnevnog Velikog posta, vjernici su se u velikom broju okupljali u hramovima kako bi vjerom i zajedništvom sudjelovali u svetim obredima Velikog četvrtka, petak i subote te uskrsne nedjelje. Apostolski upravitelj Križevačke eparhije mons. Milan Stipić služio je obrede u hramu Preobraženja Gospodnjega u Jastrebarskom, a umirovljeni biskup Nikola Kekić sudjelovao je na obredima u konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. U katedrali Presvete Trojice u Križevcima svečanu uskrsnu liturgiju služio je župnik o. Mihajlo Simunović. Na Veliki četvrtak je u crkvama služena Večernja s Liturgijom sv. Bazilija Velikoga. To je svečana služba kojom se Crkva spominje ustanove Svete Tajne Euharistije, kao i Judine izdaje i Kristove zapovijedi ljubavi među učenicima. Na Veliki petak u jutarnjim satima, a negdje već i na Veliki četvrtak navečer, služila se Jutrenja Muke Gospodnje na kojoj se čita dvanaest evanđelja o Muci Kristovoj. U večernjim satima Velikoga petka u crkvama se služi Večernja na koncu koje se ikona mrtvoga Krista na platnu (“plaštanica“) svečano iznosi iz svetišta i polaže nasred crkve u cvijećem i svijećama urešen Božji grob gdje se vjernici mole i klanjanju.

U Jastrebarskom, gdje je ordinarij Milan Stipić služio, uz Božji grob stražu su držali članovi gradskog vatrogasnog društva u svojim uniformama. Ordinarij Stipić je u homiliji naglasio kako je čovječanstvo proglasilo Sina Božjega za nepotrebnoga i odbacilo ga, i to za bijednu cijenu od trideset srebrenika. Istaknuo je da su “nažalost danas cijene prodaje Boga i niže, jer mnogi su se spremni odreći Boga vrlo brzo kad im se i najmanje dirne u životne ugodnosti. Kako Gospod naš Isus Krist gleda na sve to? On nas milostivo gleda, okrvavljen u svojoj boli i govori: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“. Čovjek koji proglasi Boga nepotrebnim ostaje izgubljen i lišen smisla života i svog istinskog dostojanstva kojega mu jedino Bog može dati, a društvo koje tako postupa pomalo se gubi u kaosu vlastitog samouništenja, rekao je mons. Stipić.

Na Veliku subotu u crkvama se nad Božjim grobom služi “Jeruzalemska“ ili Nadgrobna Jutrenja koja opjevava Kristov silazak u carstvo podzemlja, u samu smrt, odakle oslobađa cijelo čovječanstvo, od Adama na ovamo, i tako preobražava i otkupljuje sve stvoreno. U subotu navečer, svečanim bdjenjem i Liturgijom svetoga Bazilija Velikoga već započinje uskrsno slavlje, a najsvečanije je u ranim jutarnjim slavljima Uskrsne nedjelje, kada se vrši ophod oko zatvorene crkve, naviješta Evanđelje o uskrsnuću, ulazi u crkvu i pjeva Pashalni kanon sv. Ivana Damašćanskog koji započinje riječima: “Uskrsnuća je dan! Prosvijetlimo se, narodi! Pasha je Gospodnja, Pasha! Jer iz smrti u život i sa zemlje u nebo Krist Bog privede nas koji pjevamo pjesan pobjede! Očistimo čuvstva i promotrimo Krista koji se blista u nepristupnom svjetlu uskrsnuća. Počujmo jasno gdje nam govori: Radujte se! I pjevajmo pjesan pobjednu! Dostojno dakle nek se vesele nebesa i zemlja neka se raduje! I sav svijet, vidljivi i nevidljivi, neka svetkuje, jer usta Krist, veselje vječno!“

Poslije uskrsne Jutrenje služi se Božanska liturgija i vrši blagoslov jela.

Cijeli Svjetli tjedan sveta vrata na ikonostasu ostaju otvorena, a slavlje uskrsnuća traje pedeset dana, do Duhova, i tijekom tog vremena vjernici se pozdravljaju s pozdravom: “Krist uskrsnu! Uistinu uskrsnu!“ Mons. Milan Stipić, novoimenovani apostolski upravitelj, na svečanoj uskrsnoj liturgiji poručio je vjernicima da nema nijednoga dana u povijesti čovječanstva koji se može mjeriti s danom Uskrsnuća. “Svi značajni povijesni datumi, koliko god da bili važni za vremenitu povijest čovječanstva, pa i pojedinca, usmjereni su uvijek samo na ovozemaljsku, ograničenu i vremenitu dimenziju prostora i vremena. Prvo uskrsno jutro, međutim, naviješta nešto bitno drugačije jer s njime za nas započinje nezalazeći Dan Kraljevstva Božjega, dan bitno drugačiji od svih drugih, jer to je “Pasha Gospodnja, prijelaz iz smrti u život. I ako je išta u slavnoj, ali i bolnoj povijesti čovječanstva imalo smisla, bilo vrijedno truda i suza, stvaralaštva i krvi, onda je to samo po ovome Danu i zbog ovoga Dana. Uskrs je podario onaj bitni smisao svemu stvorenomu. Sve od sad ima smisla, ništa ne propada, isplati se i živjeti, i mučiti, i raditi, i stvarati i trpjeti. Ispati se i umrijeti jer Krist uskrsnu od mrtvih, smrću smrt uništi i svemu stvorenomu život darova“, istaknuo je mons. Stipić. Upravo zbog toga, poručio je da nemamo razloga odustajati od života i da se „nemamo čega bojati i nad ičim očajavati, osim nad našim vlastitim grijesima kojima priječimo tom blagodatnom smislu da nas preobražava“. “Uskrsli Krist nas svagda poziva na novi život, na dobro, istinito, pravedno i lijepo, da očistimo rđu i prašinu sa ikone svoje duše koja je ikona samoga Boga Svestvoritelja. Unesimo u to ovoga Uskrsa sve svoje muke i žalosti, svoje borbe i padove, svoje strahove i sumnje, ‘očistimo stari kvasac da budemo novo tijesto i radosno’svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine“ (1 Kor 5, 7-8), kazao je mons. Stipić.