Prijepodnevno misno slavlje predvodio je župnik na zagrebačkoj Kajzerici vlč. Krunoslav Kolar, a suslavili su preč. Ivan Miklenić, vlč. Vladimir Cvetnić, preč. Mijo Matošević, vlč. Ivica Berdik, vlč. Andrija Miličević, vlč. Željko Nestić, domaći župnik Stjepan Barić te bogoslovi Fabijan Križanović i Mihael Popić.

Vlč. Kolar je spomenuo da slave blagdan sv. Male Terezije, svetice koja je pred njih stavila „Mali put“ koji ih poziva da one svakidašnje dužnosti vrše s ljubavlju i da se trude svojim životom razveseliti Isusa.

„Ljubav je Božje ime, njegova narav. Ljubav je Boga potaknula na to da nas stvori, da nam se objavi, da nas otkupi. Sve što je Bog činio, činio je iz ljubavi jer je On ljubav. Stoga je put svakoga koji želi biti s Bogom ljubav koja omogućava da budemo prožeti Bogom, da on bude u nama i mi u njemu,“ rekao je.

Propovjednik se spomenuo i prve enciklike pape Benedikta XVI. koja govori o ljubavi, a ona je u svojoj naravnoj i nadnaravnoj dimenziji prije svega žeđ za Bogom te istaknuo Papinu misao da se ljubav ne može ograničiti na ovostrano, na osjećaje i doživljaje jer njoj pripada budućnost bez granica. „Ljubav je ona koja daje čovjeku smisao postojanja jer se čovjek ostvaruje kada ljubi i kada je ljubljen. Ona je u svojoj biti ekstaza, izlazak iz zatvorenosti u sebe i prelazak u sebedarje. Stoga u raspetom Kristu najbolje vidimo što je ljubav koja je i naš životni poziv“, poručio je.

Zatim se osvrnuo na posljednje riječi sv. Male Terezije koje su bile prožete ljubavlju: „Moj Bože, ja te ljubim!“ koje je izgovorila 30. rujna 1897. u Karmelu u Lisieuxu. Istaknuo je da je u tako kratkom životu postigla svetost, iako je trpjela razne nutarnje i vanjske kušnje, proživljavala tamnu noć duše i vjere te živeći u svojoj klauzuri postala zaštitnica misija.

„Mada nije izučavala teološke znanosti, postala je naučiteljica Crkve, koja i danas privlači mnoštvo duša. U čemu je ključ njezine svetosti?“, rekao je. „Odgovor se možda krije u onome što je prije 100 godina, na dan njezine kanonizacije, rekao papa Pio XI. ističući da se Terezija u potpunosti predala Providnosti na koju se oslanjala i u tamama svoga života, potpuno se i radosno odričući vlastite volje. Iščitavamo da je ključ u predanju Bogu i u odricanju od vlastite volje,“ naglasio je propovjednik.

„To je i naš put svetosti u želji da i u nama utihne glas svijeta i našeg samoljublja, da progovori glas Božji koji nas vodi k njemu i bližnjima koji po nama trebaju iskusiti tu Božju ljubav. To je put koji je Terezija naučila od onoga koji je i sam ljubio do mjere da se sasvim predao Ocu za nas, a to je Isus Krist, Učitelj svih učitelja. Iako je učila iz knjižice „Nasljeduj Krista“ kao i iz spisa duhovne majke sv. Terezije od Isusa i duhovnog oca sv. Ivana od Križa, ali i mnogih drugih svetaca, najviše je učila od Krista s kojim se susretala u euharistiji, molitvi i čitanju Svetoga pisma. To su i naša tri stupa na kojima treba počivati naša vjera i svetost, odakle trebamo crpsti znanje, snagu i Božju milost da odlučno koračamo malim, ali sigurnim putem u nebo jer nisu sveci oni koji su bili vrsni poznavatelji Božje riječi, nego prije svega oni koji su je živjeli, oni iz čijih se života moglo čitati evanđelje.

„Takav je bio život i sv. Male Terezije koja je ušla u samostan da bi spašavala duše i molila za svećenike. Zahvalni smo joj što to i dalje čini s nebeskog Karmela, gdje na sve nas baca latice molitava koje pred Božjim licem upućuje djetinjim srcem koje ljubi Boga i sve nas,“ rekao je vlč. Kolar.

Zatim je spomenuo da je u njezinom redovničkom imenu sv. Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica izražen program njezinog života povezan s otajstvom utjelovljenja i otkupljenja, kako je to rekao papa Benedikt XVI. Poput djeteta bila je jednostavna, malena i skromna i dala se voditi Božjom Očevom rukom, trudila se razveseliti Isusa. S druge strane nastojala je biti lice u kojem se može susresti Isusa jer su njezine oči, kako je to vidljivo iz njezinih fotografija, uvijek zračile posebnim sjajem koji je odsjaj duše u kojoj stanuje Bog. Željela je biti Isusova prisutnost i istovremeno prepoznati tu prisutnost u drugima, pristupajući i služeći drugima u ljubavi. Ujedno je postala i Isusovo bolno lice u svojim žrtvama, osobito bolesti i unutarnjim iskustvima tame. Željela je biti dijete nebeskoga Oca poput Djeteta Isusa i živjeti ljubav koja se iščitava na Isusovu Svetom Licu“, istaknuo je.

U nastavku propovijedi istaknuo je bit njezinog nauka. „Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego samo na ljubav kojom se ona obavljaju.“ Sv. Terezija nam u svojim mislima često otkriva da s ljubavlju ne možemo promašiti nebo jer tko živi ljubav, taj je uvijek s Bogom, zaključio je. Na kraju mise uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža. Pjevanje su vodile čuvarice svetište pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Večernje misno slavlje predslavio je generalni tajnik HBK-a preč. Krunoslav Novak. U propovijedi, preč. Novak se osvrnuo na život sv. Male Terezije i na njezino poslanje u Crkvi. Između ostalog je rekao da je živjela vrlo kratko, svega 24. godine i da je živjela jednostavno i skrovito u klauzuri Karmela te da je postala jedna od najprivlačnijih svetica današnjeg vremena, koju su vjernici imali prilike upoznati po njezinim spisima.

Potom se zadržao na 100. obljetnici njezine kanonizacije te citirao riječi pape Pia XI. koje je izrekao prigodom kanonizacije, osvrćući se na riječi iz Evanđelja (Mt 18,3) „Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“: „Terezija, nova svetica, duboko je upila ovaj evanđeoski nauk i prenijela ga je u praksu svakodnevnog života.“ Papa je tada potaknuo vjernike da ju nasljeduju.

Posljednju godinu života provela je u teškoj bolesti sjedinjujući svoje muke s Isusovom mukom. „Njezina muka bila je u tjelesnoj bolesti, ali je prošla i duboko duševno trpljenje, s veoma bolnom kušnjom vjere. Tu svoju patnju predala je Gospodinu podnoseći je kako je napisala poradi spasenja svih bezbožnika suvremenog svijeta, koje je ona nazivala ‘braćom’. Umrla je 30. rujna 1897. upirući pogled na raspelo koje je čvrsto stiskala u svojim rukama izgovarajući jednostavne riječi: ‘Bože moj, ja te ljubim’, rekao je preč. Novak.

Zatim je spomenuo riječi pape Benedikta XVI. koje je izrekao na jednoj općoj audijenciji govoreći o Terezijinom preminuću. Papa je tada rekao da je: „čin ljubavi, izražen u njezinu posljednjem uzdahu, bio poput stalnog daha njezine duše, kao kucaj njezina srca. (…) Čin ljubavi prema Isusu uranja je u Presveto Trojstvo. (…) I mi bismo sa sv. Terezijom od Djeteta Isusa morali moći svakoga dana ponoviti Gospodinu da želimo živjeti ljubav prema njemu i prema drugima, učiti u školi svetaca i ljubiti istinski i potpuno. Terezija je jedna od onih ‘malenih’ iz Evanđelja koji dopuštaju da ih Bog uvede u dubinu svoga otajstva,“ riječi su pape Benedikta XVI.

„Ona svojim svetačkim životom danas nadahnjuje i okuplja mnoge oko Gospodina da bi ga slavili. Zato i nije čudo što ju je 19. listopada 1997. sv. Ivan Pavao II., papa proglasio crkvenom naučiteljicom, nazvavši je  „znalcem u scientia amoris“ (znanosti ljubavi), koja je „sjajan izraz njezina poznavanja otajstva Kraljevstva i njezino osobno iskustvo milosti. Ono se može smatrati kao posebna karizma evanđeoske mudrosti, koju je Terezija, kao i drugi sveci i učitelji vjere crpila u molitvi“, kazao je propovjednik.

Preč. Novak je potaknuo prisutne da se zagledaju u Krista Gospodina koji ih poziva da jednostavnošću i prostodušnošću srca prihvate Evanđelje koje svjedoči o Božjoj ljubavi prema svakom čovjeku.

Zatim je ustvrdio da današnje vrijeme i svijet nema takav pogled na život i na stvarnost koju žive i čini se kao da Bog današnjem čovjeku više nije potreban. „To vuče sa sobom posljedice jer kad se čovjek udalji od Boga, tada svijet mjeri po svojim kriterijima koji se očituju po sebičnim interesima. U takvom slučaju čovjek prestaje prihvaćati svakog čovjeka stvorena na Božju sliku i mjeri ga po podobnosti i koristoljublju. Tada ljubav prestaje biti izraz darivanja i postaje sredstvo uzimanja, pohlepe i ispunjavanja  trenutnih zadovoljstava, a to više nije ljubav“, naglasio je preč. Novak.

„Sv. Terezija od Djeteta Isusa nas poziva da gradimo život na ljubavi koja nam se očituje u otajstvu Euharistije, stavljajući euharistijskog Isusa u središte naših života i da tako postajemo hodočasnici nade koji s povjerenjem u Božju providnost svjedoče ovom svijetu Božju ljubav. To je ljubav koja se daruje, koja ne traži svoje, koja se ne raduje nepravdi, a raduje se istini. (usp. 1Kor 13), kako nam poručuje apostol Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima“, poručio je.

Nakon mise uslijedio je blagoslov ruža i čašćenje relikvija sv. Male Terezije. Vjernici su imali priliku primiti Gospin škapular.