S njime je u koncelebraciji bilo nekoliko svećenika, među kojima voćinski župnik Ivan Ereiz, dekan Slatinskog dekanata Dragan Hrgić i arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata Vladimir Škrinjarić. Misnom slavlju je prethodila pobožnost svete krunice. U spriječenosti starijih i bolesnih osoba da, zbog okolnosti pandemije, redovito hodočaste Gospi Voćinskoj, pred Gospinim likom u Voćinu okupili su se vjernici voćinske župe i predstavnici pojedinih domova za starije i nemoćne s područja Požeške biskupije. Svi drugi, osobito stariji i nemoćni, mogli su se molitveno povezati sudionicima slavlja u Voćinu putem izravnog prijenosa na web i facebook platformi Požeške biskupije.

Uvodeći u misno slavlje, vlč. Kupčak je kazao da se u slavlju žele prisjetiti događaja od prije 18 godina, kada je sv. Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije, u Osijeku okrunio lik Gospe Voćinske, oko kojeg su se stoljećima okupljali njezini štovatelji, tražeći utjehu, snagu i zagovor Nebeske Majke. Pozdravio je nazočne predstavnike pojedinih domova i ustanova za starije i nemoćne osobe. Osobiti pak pozdrav uputio je onima koji nisu u mogućnosti fizički biti nazočni kao prijašnjih godina, a koji u ovom slavlju sudjeluju putem internetskog prijenosa.

Polazeći u homiliji od naviještenoga Matejeva evanđeoskog ulomka o blaženstvima, voditelj Pastoralnog centra je ustvrdio da su se mnogi vjernici tijekom dvije tisućljetne povijesti Crkve nadahnjivali Isusovim blaženstvima i izabirali ih kao program svog života te je pozvao sudionike slavlja da i oni to učine na ovom svom godišnjem hodočašću. Kazao je kako im u tome može pomoći i ulomak prvog čitanja u kojem apostol Pavao sebe predstavlja kršćanima u Korintu. Napomenuvši kako latinsko ime Paulus znači „malen“, ustvrdio je da se ključ za razumijevanje blaženstava s jedne strane nalazi upravo u malenosti, jednostavnosti, krhkosti i bijedi našeg ljudskog postojanja u usporedbi s Božjom svemoćnošću. A s druge strane, kako to ističe sv. Pavao za razumijevanje blaženstava važna je spoznaja kako mi ljudi bez Božje milosti ostajemo nemoćni zbog čega je sv. Pavao za sebe rekao: „Milošću Božjom jesam to što jesam“, to jest, apostol Isusa Krista, naglasio je Kupčak. Osobito je volio kršćanima upućivati riječi ohrabrenja i utjehe u njihovim životnim nevoljama i trpljenjima, napose u bolestima i drugim tjelesnim patnjama, a to zapravo nisu bile njegove nego Kristove riječi utjehe. Još je kazao kako su Kristove riječi utjehe na sasvim poseban način potrebne u nemoći, jadu i bijedi koju sa sobom donosi starost. Tek u svjetlu onoga što je Isus Krist propatio za nas, naša patnje i trpljenja nisu životno razočaranje koje nas baca u depresiju, nego životna stvarnost koja ima duboki smisao i postaje izvor radosti zbog pobjede nad smrću koju je Isus Krist za nas izvojevao, ustvrdio je predvoditelj Kupčak. Drugim riječima, čovjeka koji vjeruje Božjim obećanjima može se i smije nazivati blaženim, i onda kad je siromašan, ožalošćen, star i bolestan, pogođen nepravdom, progonom, koronavirusom, pa i samom smrću, jer konačnu riječ neće imati smrt, nego Božja pobjeda života u uskrsnuću od mrtvih. Izrazio je radost što postoji molitva koja nas i u okolnostima fizičke distance i ograničenog kretanja može međusobno povezivati u našim nastojanjima da već ovdje na zemlji uživamo predokus Isusovih blaženstava koja će se u punini ostvariti o njegovu drugom dolasku. Stoga je pozvao sudionike slavlja da sjedinjeni s Isusovom Majkom, Gospom Voćinskom u ovoj misnoj žrtvi mole jedni za druge, osobito za one starije i bolesne među njima, ali i za sve one koji svojim služenjem olakšavaju i usrećuju njihove staračke i bolesničke dane.

Nakon popričesne molitve, sudionici slavlja izmolili su molitvu predanja Blaženoj Djevici Mariji, Gospi Voćinskoj. Potom je riječi zahvalnosti predvoditelju slavlja uputila Rada Matoš, ravnateljica Doma za odrasle osobe u Ljeskovici. Podsjetivši da ovo hodočašće u godišnjem rasporedu Požeške biskupije ima naslov „Hodočašće starijih osoba u Voćin“ ustvrdila je da je „starost stanje u kojem se prepoznaju i susreću pomalo malaksale snage za život i njegovu zahtjevnost. Znamo da smo svi prolazni! Ipak, u živote starijih ljudi lakše ulaze razne nevolje koje ograničavaju i sputavaju životni elan i pomalo dozivaju u pamet čovjekovu ranjivost koja polako ide do krajnjih nemoći“. Izrazila je radost „što je ovu istinu o čovjeku prepoznao i biskup Škvorčević te joj dao dostojanstvo i vrijednost ustanovivši ovaj hodočasnički Dan o godišnjici krunjenja dragog nam Gospina lika kako bi je danas u Voćinu častili kao onu koju nazivamo Utjehom žalosnih i Zdravljem bolesnih“. Kazala je da se svi oni koji su svojim pozivom uključeni u služenje ljudima potrebnima pomoći, blizine, topline i ljubavi, ovaj dan žele nadahnuti Marijinim primjerom u služenju životu. „I mi smo samo ljudi koji toliko često vidimo svoje granice, a katkada i svoju nemoć da dadnemo najviše od sebe upravo onima koji nas trebaju; pogotovo u ovo vrijeme kada nas je pogodila pandemija uzrokovana covid-19 virusom. To je bolest koja je vrlo brzo iz temelja promijenila živote, ne samo jednog naroda nego čitavog svijeta“, zaključila je ravnateljica Matoš zahvalivši predvoditelju slavlja za riječ ohrabrenja koju im je uputio te ga zamolila da biskupu Škvorčeviću prenese njihovu zahvalu za njegovu molitvenu i svaku drugu potporu.

Zahvalivši na tim riječima, predvoditelj slavlja je izrazio uvjerenje da sudionici s ovog slavlja odlaze svojim kućama ohrabreni i ojačani u vjeri te osnaženi za poslanje koje imaju u svojim domovima, bilo kao njihovi korisnici ili djelatnici. Prenio im je pozdrave i molitvenu blizinu biskupa Škvorčevića koji zbog izvanrednog plenuma Hrvatske biskupske konferencije nije mogao biti s njima u Voćinu. Zazivajući na sve Božji blagoslov predvoditelj Kupčak je izrazio nadu da će dogodine svi zajedno – bez ograničenja, moći biti na svom hodočašću u Voćinu.