Istina je prava novost.

Proslavljena 40. obljetnica Neokatekumenskog puta u Župi sv. Josipa na Trešnjevci

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, u srijedu 8. prosinca, u Župi sv. Josipa na Trešnjevci u Zagrebu slavljena je svečana misa u zahvalu za 40 godina djelovanja Neokatekumenskog puta u toj zagrebačkoj župi.

Budući da je 1. zajednica Neokatekumenskoga puta u Župi sv. Josipu ujedno i prva i najstarija zajednica u Zagrebačkoj nadbiskupiji, na jednostavan ali dostojanstven način, s obzirom na okolnosti, označena je time i obljetnica 40 godina djelovanja Neokatekumenskog puta u nadbiskupiji.

Trešnjevačku Župu sv. Josipa osnovao blaženi kardinal Alojzije Stepinac

Svečanim euharistijskim slavljem predsjedao je vlč. Damir Ocvirk, župnik kojemu je od početka njegova pastoralnoga služenja u toj župi osobito na srcu međusobno povezivanje i župno zajedništvo svih udova ove trešnjevačke župe osnovane od bl. Alojzija Stepinca. Tako su na slavlju, osim vjernika 7 neokatekumenskih zajednica koje sada postoje i djeluju u župi, bili okupljeni i brojni vjernici koji su preko euharistije mogli upoznati i više o počecima 1. Neokatekumenske zajednice.

Počeci kao i u cijeloj povijesti Crkve počinju otvorenom duhu pastira i njihovoj suradnji s poticajima Duha Svetoga. Tako je u proljeće 1981. godine mons. Mijo Škvorc, zagrebački pomoćni biskup, predsjedao susretom župnika i laika na Kaptolu na kojemu je ekipa odgovorna za Neokatekumenski put uz pomoć i svjedočanstvo župnika katedrale u Ljubljani, nekih župnika iz Pule i neke braće članova neokatekumenskih zajednica istih biskupija, predstavili Neokatekumenski put i u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Neki župnici iz Zagrebačke nadbiskupije, prisutni na susretu, zatražili su da započnu kateheze u njihovim župama. Među njima su bili: vlč. Augustin Holi, župnik Sv. Josipa u Zagrebu, vlč. Franjo Jurak, župnik Blaženog Marka Križevčanina u Zagrebu, te župnici iz Začretja i Oborova.

Dana 13. prosinca 1981. godine, na kraju kateheza od dva mjeseca, koje su držali don Giacomo Raineri, Lucia Toso i Salvatore Calenda, rođena je prva zajednica Sv. Josipa. Mons. Mijo Škvorc je došao na Predaju Biblije u župi Sv. Josipa, dok je kard. Franjo Kuharić predsjedao liturgijom Predaje Biblije u župama Začretje i Oborovo gdje je druga ekipa katehista u isto vrijeme držala kateheze. U ostalim župama u kojima su se u isto vrijeme te godine održavale kateheze, nije se nastavio put osim u Župi Sv. Josipa.

Put obraćenja

Ta mala zajednica Sv. Josipa započela je svoj put obraćenja slaveći svake srijede Službu Riječi, a svake subote nedjeljnu euharistiju s pričešću pod obje prilike, te sazivajući braću jednom mjesečno na dan mjesečnog okupljanja zvanog konvivencija, u kojem bi, uz pjevanje nedjeljnih Pohvala, proglašenje Riječi Božje te vrijeme molitve i osobnog razmišljanja, svatko pripovijedao događaje tog mjeseca pokazujući kako je Gospodin djelovao u njegovom životu. Uz veliku hrabrost i mudrost tadašnjega župnika vlč. Holija koji je budno bdio nad malim stadom, ta su braća širila radosnu vijest i evangelizirala i po ostalim župama Zagrebačke nadbiskupije u kojima sada postoje zajednice.

Tih su se i drugih početaka prisjetili u svom ambijentalnom uvodu dr. Đuro Barković, odgovorni 1. Neokatekumenske zajednice i ujedno odgovorni Neokatekumenskog centra Zagrebačke nadbiskupije kao i druga braća koja su svojim poticajnim uvodima u misna čitanja živo poticali sve prisutne na slušanje Riječi Božje koja ima snagu mijenjati ljudsku egzistenciju i rasvjetljavati putove u svakoj tami. Zajednička misao vodilja svima koji su imali uvode kao i vlč. Damira Ocvirka bila je – zahvalnost! Zahvalnost Gospodinu za divna djela koja je po ovom djelu nove evangelizacije Gospodin učinio u običnim slabim i neznatnim ljudima koji su samo Božjom snagom i ljubavlju mogli surađivati u prihvaćanju i rađanju brojne djece, u evangelizaciji, u odlasku u misije, u odgovaranju na Božji poziv za posvećeni život.

Vlč. Damir Ocvirk u svojoj propovijedi zahvalio je zajednicama za njihovo djelovanje u župi, za ljubav prema Crkvi koju iskazuju, za djelo evangelizacije koje neumorno izvršavaju, za svu pomoć koju pružaju njemu i svim župljanima.