Euharistijskim slavljem predsjedao je upravitelj Svetišta fra Miljenko Vrabec.

Već za života sluga Božji Tomičić je živio na glasu svetosti. Rođen je 23. ožujka 1901. u ličkom selu Razbojine u župi Ričice (Gospićko-senjska biskupija). Na krštenju su mu roditelji nadjenuli ime Josip. Kao dobro odgojeni mladić i dobar učenik predano je radio svagdanje poslove i nosio u sebi zanimanje i ljubav prema knjizi.

Prije nego što će navršiti 18 godina dospjela mu je u ruke knjižica pod naslovom „San Majke Božje“. U njoj je upoznao veliko Božje milosrđe u riječima: „Kad bi čovjek učinio toliko grijeha koliko je u moru pijeska i na gori lista, pa se obratio dragom Isusu kajući se i obećavajući da neće više griješiti, Isus bi mu oprostio.“ To ga je potaknulo na molitvu krunice i toliko ga je potreslo da je briznuo u plač; počeo se udarati u prsa govoreći: „Isuse moj, smiluj mi se, Isuse moj, oprosti mi, nikad te više vrijeđati neću.“

Poslije je to u svojoj autobiografiji opisao riječima: „Lio sam gorke suze i kajao se iz dna duše i počeo sam se moliti kako sam znao. Od toga časa molitva je bila moj najdraži posao.“ To je bio trenutak kada je odlučio poći među braću kapucine, a čitav njegov život i služenje bila je zapravo molitva: 22 godine vršio je službu poniznog skupljača milostinje u kojoj je pješice prošao skoro sve veće gradove u Hrvatskoj, proseći i moleći od vrata do vrata za gradnju kapucinskih samostana u Dubrovniku, Zagrebu i sjemeništa u Varaždinu, a nakon toga je sljedeće 34 godine proveo na glasu svetosti u kapucinskom samostanu u Rijeci uz Svetište Gospe Lurdske vršeći službe sakristana, vratara i vrtlara.

Vjernici u Svetištu Gospe od Milosrđa mogli su uzeti knjižicu s životopisom sluge Božjega, koju je napisao fra Zlatko Šafarić, suvremenik fra Ante, i sličicu s molitvom za dobivanje milosti po njegovu zagovoru.

Fra Miljenko je također predvodio i propovijedao tijekom tri dana molitvene priprave za dan godišnjice. Sva tri dana, od spomendana sv. Cecilije, 22. studenog, do 24. studenog vjernici su se okupljali na molitvi krunice i večernjoj misi oko stola Gospodnjeg, nadahnutih fra Antinim životom, likom i djelom. Svakog dana nakon mise molila se zajednička molitva za njegovu skorašnju beatifikaciju.

U propovijedima je predslavitelj prikazivao pojedine dijelove života sluge Božjeg Tomičića kao svijetli primjer Božjeg zahvata u njegovo življenje, te uzor života po Evanđelju u poniznosti, ljubavi, služenju, požrtvovnosti i dubokom povjerenu u Božju providnost, kako je živio i duhom zračio sam sluga Božji.

Ove godine navršile su se dvije obljetnice: 120. obljetnica rođenja (23. ožujka 1901.) i 40. obljetnica smrti (25. studenoga 1981.)