Misu je predslavio kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić, u zajedništvu s porečkim župnikom i dekanom preč. Milanom Zgrablićem te župnikom domaćinom Miroslawom Paraniakom.

Mons. Jelenić je u homiliji podsjetio da povijest svjedoči o mnogim progonstvima Crkve i nebrojenim žrtvama, no, napomeno je, „Crkva je nakon svakog progona u povijesti bivala sve snažnija, brojnija, djelotvornija. Ostvarivale su se riječi: ‚Krv mučenika sjeme je novih kršćana.‘“

Propovjednik je o don Bonifaciu istaknuo da je bio „miran, skroman i jednostavan službenik Boga u službi ljudima. Brinuo se za duhovno dobro svih svojih župljana, propovijedao, dijelio sakramente, poučavao djecu, okupljao mlade, pomagao siromahe, posjećivao bolesne… On je volio te ljude i oni njega. Danomice se za njih Bogu molio.“

„Ali lokalnim moćnicima onog vremena ipak je smetao i to previše. Odlučili su maknuti ga – ubiti. I to su učinili, ugrabili ga, mučili i do danas se ne zna gdje je njegov grob, ako ga ima… A tek je bio navršio 34. godinu života!“, rekao je mons. Jelenić. Istaknuo je da blaženik „nije nestao nego zauvijek živi s Onim u koga je uvijek vjerovao i za koga je ovdje svjedočio.“

„Zato su i za nas ohrabrenje i poticaj riječi iz Prve poslanice svetoga Petra apostola: ‚Morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No, ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama; ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti… Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego činiti zlo‘“, citirao je mons. Jelenić.

Propovijed je zaključena ohrabrujućim riječima: „Blaženi Francesco i danas s neba moli za ovu župu, za Crkvu, za sve koji, poput njega, žele u svom životu slijediti Krista. On nam je zagovornik. A nas neka nikakva progonstva, ni iskušenja ne obeshrabre, jer, ako želimo biti Kristovi, morat ćemo prihvatiti svoj križ – mučeništvo. Odricati se mnogo čega u korist drugoga, biti strpljiv kad nas krivo optužuju, poniziti se, služiti drugima, pomagati, tješiti, opraštati svima. Krist sam u Evanđelju govori: ‚Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.‘ Dakle, bez križa nema spasenja, ali na životnom putu s nama je Isus Krist.“

Obzirom da se radi o dvojezičnom području kancelar je u drugome dijelu prigodno pročitao posljednju homiliju koju je don Francesco izrekao u toj crkvi 1. rujna 1946. U toj homiliji blaženik naglašava djelatnu ljubav prema bližnjemu kao najvažniji uvjet za spas duše.

Na kraju mise župnik je predstavio novo izdanje biskupije, zbirku blaženikovih meditacija „S evanđeljem u ruci“, knjižicu koja je tom prigodom podijeljena svim prisutnima.

Ove godine su po drugi put iz Poreča stigli hodočasnici prešavši pješice 30 kilometara. Bili su krenuli primivši hodočasnički blagoslov nakon jutarnje mise u porečkoj katedrali.

Novost je ove godine bio Molitveni hod „Posljednja staza bl. Bonifacia“, od Grožnjana do Krasice, s raznim sadržajima za koje se uvelike angažiralo lokalno stanovništvo. Htjelo se tim Molitvenim hodom simbolično obilježiti posljednju ovozemaljsku stazu kojom je kročio bl. Francesco; naime, otet je vraćajući se kući u predvečerje 11. rujna 1946. iz Grožnjana gdje je bio otišao u posjetu i na ispovijed kod kolege svećenika Giuseppea Rocca. Nakon hodočasničke molitve u grožnjanskoj župnoj crkvi sv. Vida, Modesta i Krescencije, hodočasnici su izmolili pobožnost krunice. Došavši kod spomenika na mjestu gdje je posljednji put viđen don Francesco prigodno je scenski pročitan dijalog iz svjedočanstva o posljednjim trenutcima i njegovu ubojstvu, zapis je iz Positio super martyrio, službenih dokumenata i svjedočanstava temeljem kojih je beatificiran. Ondje su se u molitvi hodočasnicima pridružili i žitelji okolnih zaseoka, jedna je starija gospođa prenijela iskaz svoje pokojne majke koja je bila očevidac odvođenja don Francesca. Lokalno stanovništvo se je i na druge načine uključilo u inicijativu molitvenog hoda, uz ostalo, košnjom originalne staze gdje je otet, da bi hodočasnici upravo na tomu mjestu mogli uputiti Bogu svoje zazive uz njegov zagovor.

Angažiranje lokalnih vjernika danas, nekoliko generacija kasnije, dokaz je da je taj revni pastir duša obnašao svoju službu na pravi način, da je njegovo mučeništvo autentično svjedočanstvo, koje, i desetljećima kasnije dovodi ljude Bogu.

Bl. Francesco rođen je 7. rujna 1912. u Piranu u Sloveniji. Dana 11. rujna 1946., na putu između Grožnjana i Krasice u kojoj je bio na službi, oteli su ga pripadnici tadašnje takozvane narodne straže i od tada mu se gubi svaki trag. Prema svjedočanstvima te je noći mučen i ubijen. Beatificiran je u listopadu 2008. kao mučenik „in odium fidei“.