U sklopu molitve Večernje, duktor sjemenišne zajednice Robert Erk imao je referat o temi „Marija – istina o čovjeku“. U referatu je naglasio Marijinu važnost u Crkvi te posebno njezinu zemaljsku ulogu: „Prvotna perspektiva iz koje treba Mariju promatrati jest sljedeća: Marija je čovjek. Ovo treba govoriti bez bojazni da ćemo uvrijediti Djevicu Mariju jer ona je žena koja je potpuno na strani čovjeka, izabrana iz ljudskog roda. Osim iskustva patnje i boli, kod Marije uočavamo i iskustvo sazrijevanja i kušnje u vjeri. Bez obzira što je zahvaćena posebnom Božjom milošću, ona još nema izravan uvid u Božje otajstvo. To je preduvjet da je Marija ostala vjernicom do kraja života. Sam događaj naviještenja i njezina zbunjenost, njezina briga i strah za dječaka Isusa koji ostaje u Jeruzalemu daje naslutiti koliko je toga neizvjesnog moralo biti prisutno u Marijinoj duši s obzirom na poslanje njezina Sina, a najdublju tamu svoje vjere Marija doživljava podno križa“.

Duktor je govorio i o Marijinoj poniznosti i o tome kako biti ponizan, pozivajući nazočne da se često zagledaju u primjer Djevice Marije, žene koja je svojim poniznim stavom i molitvenim životom savršeno osluškivala Boga.

Uslijedila je Večernja, a na kraju slavlja svoju je riječ uputio i rektor Bogoslovnog sjemeništa dr. Stjepan Radić, koji se osvrnuo na Pjevanu Večernju i njenu ljepotu u okviru Liturgije časova, ističući da ona „ne dopušta biti shvaćena kao dodatak nečemu, a još manje zamjena. Ona u svojoj punini upravo ovdje na prekrasan i dojmljiv način očitovana, ima vrijednost po sebi“. Upravo je Liturgija, pri čemu misa zauzima posebno mjesto, između ostalog i prostor istinske slobode, pojam koji je mladima tako drag, a koji se usko tumači „jer pjevati iz sveg srca, kao što to učinismo večeras, a ne skliznuti u buku koja zaglušuje, moliti, a ne izgovarati tek formule kojima se ispunja obrazac, konačno, posluživati, a ne puko vršiti čine po principu zadanih kretnji i radnji, znači, između ostalog, svjesno i potpuno slobodno odabirati stanje Božje blizine i spašenosti“, rekao je rektor Radić.

Govorio je potom o Marijinoj slobodi, rekavši kako je riječ o slobodi koja se kroz svakodnevicu i intimni odnos s Bogom otvarala Njegovim poticajima i trajno usavršavala te na taj način dobivala na ljepoti. Ona je kod nje bila stvaralačka, uvijek spremna za odgovor na tajnu Božjeg poziva. Ona je konačno kod Marije drugo ime Ljubavi i zbog toga je dosegla svoje savršenstvo, zaključio je rektor Radić, potičući bogoslove upravo na takvu slobodu, stvaralačku i u ljubavi. Završavajući nagovor, rektor je uputio nekoliko pozdravnih riječi nadbiskupu Hraniću, umirovljenom nadbiskupu Marinu Srakiću, pomoćnom biskupu Ćuriću, svim sudionicima slavlja, među kojima zajednici Milosrdnih sestara sv. Križa te svim nazočnim svećenicima. Glazbeni dio liturgije Večernje animirao je zbor bogoslova, pod vodstvom mo. Ivana Andrića.

Središnji događaj proslave Dana Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je 9. prosinca u sjemenišnoj kapeli predvodio biskup Ćurić. Koncelebrirali su nadbiskup Hranića i umirovljeni nadbiskup Srakića, sjemenišni poglavari na čelu s rektorom preč. dr. Stjepanom Radićem, profesori KBF-a u Đakovu na čelu s dekanom Fakulteta mons. dr. Vladimirom Dugalićem, župnici Đakovačkog dekanata na čelu s dekanom preč. Josipom Ivešićem i drugi svećenici. Na slavlju su sudjelovali, uz bogoslove i đakone, i studenti laici s KBF-a te provincijalna uprava Milosrdnih sestara svetog Križa.

U homiliji, razlažući misna čitanja, biskup Ćurić je rekao: „Kako je radostan navještaj današnje svetkovine, koji je na današnji dan 1854. godine bulom Ineffabilis Deus (Neizrecivi Bog) svečano proglasio papa bl. Pio IX. riječima: ‘Blažena je Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnoga grijeha’. To se proglašenje, možemo primijetiti, s obzirom na povijest Crkve dogodilo relativno kasno. Riječ je o proglašenju, no sadržaj nauka o Marijinu bezgrešnom začeću razasut je, zapravo, cijelom poviješću spasenja. Nju navještaju, kako vidimo, i prve biblijske knjige, proroci i apostoli, crkveni oci prvih stoljeća, koncili i teolozi, sve do naših dana. Izdvojio bih bl. Ivana Duns Skota iz 13. st., koji u obrazlaganju nauka o Bezgrešnom začeću, služeći se pri tome i logičkom misaonom snagom ljudskoga uma, kreće od Krista, nazivajući ga ‘Savršenim Otkupiteljem’ te se dolikovalo da se najprije na Mariji ostvari primjena najsavršenijega otkupljenja“.

Biskup je primijetio da je otajstvo Bezgrešnoga začeća u crkvenom nauku ‘suptilno pitanje’, no istovremeno duboko ulazi u osnovne, temeljne istine i sadržaje kršćanske vjere te je „više puta u povijesti Crkve bio slučaj da su se pitanja kršćanskoga nauka razjašnjavala upravo s obzirom na ulogu Djevice Marije, počevši od njezina bogomajčinstva“.

Sjaj jedinstvene svetosti koji se u prvome redu i u potpunosti odnosi na Mariju, poziva i nas da prepoznamo Božje spasenje i svoju uključenost u njegovo ostvarenje, upravo onako kako to na početku Poslanice Efežanima izražava apostol Pavao: „…u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim“ (usp. Ef 1,4). „Marijina je bezgrešna svetost, i to od samoga početka djelo Božje ljubavi, one ljubavi čija obzorja nemaju granica, ljubavi koja je najdublji izvor našeg života i postojanja, uključujući čitav svijet i sva stvorenja te se i proteže bez granica, uključujući i konačnu stvarnost uskrsne preobrazbe i vječnosti“, naglasio je biskup, dodajući „da nas Marijina ‘škola’ uči da na putu odaziva njegovu pozivu uvijek prepoznamo da ‘sve, zapravo, čini Bog, nježan i strpljiv pred našom slobodom, tražeći moj i tvoj odgovor’“. U otajstvu Marijina bezgrešnog začeća rasvjetljava nam se i naša grijehom ranjena ljudska narav te radosni navještaj da pred činjenicom grijeha Bog čovjeku ne „sprema odmazdu, već otkupljenje u svome Sinu, rođenu od Djevice Marije“, zaključio je biskup Ćurić.

Na koncu proslave dana zaštitnice Bogoslovnog sjemeništa prigodno večernje molitveno slavlje predvodio je mons. dr. Karlo Višaticki, duhovnik sjemenišne zajednice. Bogoslovi su pjevali litanijske zazive Blaženoj Djevici Mariji, a potom je uslijedilo euharistijsko klanjanje s posvetom Bezgrešnom Srcu Marijinu. Bogoslovi su po zagovoru Djevice Marije preporučili Trojedinomu Bogu svoje živote, sjemenišnu zajednicu, svoje obitelji i dobročinitelje te cijelu Nadbiskupiju i Domovinu.