Misnom slavlju prethodila je procesija kroz Dugi Rat u kojoj su sudjelovali brojni vjernici među kojima svećenici, župni zbor, predstavnici policije, mjesne vlasti i djeca u narodnim nošnjama.

Don Vedran je u homiliji poručio da Josipov život nije bio idiličan kao što to nije ni naš život. „Unatoč svim poteškoćama u životu, Josip nije prestao vjerovati u svoje ideale. Što to znači imati svoje ideale? To znači prihvaćati stvarnost onakvu kakva ona je, živjeti u ovom, sadašnjem trenutku prihvaćajući taj sadašnji trenutak koliko god on bio težak jer smo uvijek otvoreni prema vječnosti jer imamo garanciju, a to je Isus Krist, naš raspeti i uskrsli Spasitelj, mi se ne prestajemo nadati, ne prestajemo vjerovati. Živeći te ideale u svojoj sadašnjosti u otvorenosti prema vječnosti, postajemo svjesni da smo slabi, grješni i da ne možemo živjeti sami te neminovno postajemo okrenuti prema drugome. Drugi mi daje smisao zašto živjeti“, rekao je propovjednik.

„Često nam se događa da ne vidimo stvarnost onakvu kakva ona jest, a ne vidimo je jer tako ne želimo. Ne želimo je vidjeti onakvu kakva ona jest jer se bojimo zbog svoje udobnosti, bojimo se križeva, žrtve, odricanja, bojimo se izložiti svoj život radi drugoga“, nastavio je predslavitelj.

Osvrnuo se na riječi pape Franje da je bit kršćanskog ideala ljubav usprkos svemu kazavši da „idealiziranje stvari znači ljubav do određenih granica, ljubav koja je fokusirana na sebe samoga“.

„Život svetog Josipa bio je sve samo ne idiličan, morao se nositi s mnoštvom problema kako bi osigurao egzistenciju i dostojan život svojoj obitelji i podigao i odgojio dijete Isusa. Možemo sasvim uvjereno reći da se u njemu savršeno, ali ne na jedan idealizirajući način nego na jedan stvaran način, ostvarilo ono Pavlovo da ’Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi‘“, istaknuo je don Vedran.

„Bračni parovi, združeni ljubavlju govore samo dobro jedni o drugima; oni nastoje istaknuti dobre strane svojih supružnika, a ne njihove mane i nedostatke. Ako i ima što lošega, oni radije šute nego da govore o tome. To nije samo pretvaranje pred drugima; to proizlazi iz unutarnjega duševnog stanja. Ljubav sve vjeruje! To je više od običnog pretpostavljanja da drugi ne laže i ne vara“, citirao je predvoditelj papu Franju te nadodao: „To znači da ne moramo nadzirati drugu osobu i pratiti svaki njezin korak da ne bi pobjegla iz našeg dometa.“

Ljubav vjeruje i daje slobodu, ne pokušava upravljati, posjedovati i svime vladati. Ljubav se svemu nada. To govori „o nadi onoga koji zna da se ostali mogu promijeniti“.

„To ne znači da će se stvari promijeniti u ovom životu. To znači očekivanje da, iako stvari ne ispadnu uvijek onako kako mi želimo, Bog može pisati ravno i po krivim crtama te da svako zlo koje trpimo na ovom svijetu može izvesti na dobro“, rekao je don Vedran.

Nastavio je propovijed poručivši da ljubav sve podnosi. Dodao je da Papa ukazuje na to da podnošenje „ne znači samo sposobnost podnošenja određenih teškoća, već nešto više: stalnu spremnost na suočavanje s kušnjama“.

„Ljubav se ne prepušta ljutnji, prijeziru prema drugima ili želji da povrijedi ili da se dobije kakva prednost. Kršćanski je ideal, osobito u obiteljima, ljubav koja nikada ne odustaje“, kazao je predvoditelj.

Ponovio je da Josipov život nije bio idiličan, ali je imao čvrste ideale. „Vjerovao je, nadao se, svojom dobrotom sve je pokrivao i sve podnosio. Pouzdanje u Boga nije učinilo njegov život idiličnim, već mu je dalo smisao i snagu da može ljubiti svoga bližnjega. I zapravo, što znači ljubiti svoga bližnjega? Znači biti radnik – raditi na sebi“, pojasnio je propovjednik.

Na kraju mise vjernicima se obratio župnik don Božo Ćubelić te zahvalio svima koji su pridonijeli proslavi.

Pohvalio je grupu muškaraca koji svake srijede u 5:30 dolaze u crkvu i mole krunicu sv. Josipu za obitelji, Crkvu, narod i domovinu.

Na misi je pjevao župni zbor kojim je ravnao Marko Vrkić.

Proslavi svetkovine prethodila je pobožnost Devet srijeda sv. Josipu te trodnevnica koju su predvodili gvardijan Franjevačkog samostana Gospe Karmelske u Omišu fra Frano Doljanin, vikar Župe Gospe od Otoka u Solinu don Klement Radosoljić, don Tomislav Bašić i vikar Župe sv. Andrije Sućidar Split don Josip Ulić.