Misno slavlje u varaždinskoj katedrali predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu s umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom, kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima na službi u središnjim biskupijskim ustanovama, župnicima varaždinskih Župa i drugim svećenicima.

Na početku propovijedi biskup Radoš obratio se ovogodišnjim prvopričesnicima prizivajući sjećanja na nedavni događaj njihove prve svete pričesti. Govoreći o darovima koje su primili za prvu pričest od roditelja, baka i djedova, prijatelja, biskup je istaknuo da dar nije važan sam po sebi, nego je vrijednost dara u ljubavi onoga koji ga daje. Isusov dar u euharistiji, u kojem nam nije dao „nešto od sebe, već samoga sebe, najveći je i najvrjedniji dar jer dolazi iz bezuvjetne ljubavi“, kazao je biskup Radoš.

„Isus u euharistiji ne ostavlja samo uspomenu, nego je On u euharistiji stvarno prisutan“, protumačio je biskup kazavši: „euharistija je uspomena na njegovu ljubav. Ali to bi bilo jako malo kada bi to bio samo spomen, kada bi to bila samo prisutnost u nekome imaginarnom smislu. Ma Isus nam je ostavio u svom daru samoga sebe, živog, prisutnoga u Tijelu i u Krvi. Želio je ostati među nama… Zašto netko ima potrebu da bude prisutan u nečijem životu? Kad nekoga istinski volimo, želimo biti pored njega“.

Nadalje biskup Radoš rekao je da prava ljubav uvijek uključuje žrtvu, „potrošiti se za nekoga“. U tom kontekstu biskup je spomenuo žrtvovanje roditelja iz ljubavi prema svojoj djeci. „Euharistija je spomen takve ljubavi jer se Isus želi istrošiti za nas“, istaknuo je biskup te dodao: „potpuno je potrošio, ne ono što ima u džepovima, nego ono što ima u srcu, što ima u životu. Cijeli svoj život je istrošio za mene, za tebe. I daje nam se na način na koji se jedino Bog može dati, daje se u svome Tijelu i daje se u svojoj Krvi. Daje potpuno svoj život. Njega je dar koštao cijeli život. To je dar iz ljubavi, nema većeg dara“.

Zaključno je mons. Radoš naglasio da ih euharistija mijenja, preobražava i poziva na zajedništvo te da Krist ne ostaje u crkvi, već ide s njima i oni postaju njegovi nositelji. „Na svakoj misi dobivamo u ruke košaru kao apostoli nakon čudesnog umnažanja kruha da nahranimo svijet, a danas to činimo simbolično u tijelovskoj procesiji“, kazao je biskup Radoš.

„Mi ćemo Ga pronijeti kroz naše trgove, kroz naše ulice, simbolično moleći: Gospodine, daj da budemo toliko autentični da kad prolazimo ovim Svijetom, razgovaramo s ljudima, mislimo na njih, radimo s njima, da uvijek prepoznaju da imamo u svome srcu tvoje košare koje nisu namijenjene za nas, nego za druge. Da nahranimo druge. Ako to prepoznaju, gladni će uvijek blagovati. A tko nije gladan, Krista? Krista smo svi gladni i oni koji traže od njega kruha i oni koji ne vide puta do kruha koji je Krist. Neka svatko od nas bude taj put i neka svatko od nas bude ta puna Kristova košara“, poručio je biskup Radoš.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je tijelovska procesija središnjim gradskim ulicama,  izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.