Proslavljeno Antunovo u Đakovu
Foto: s. Nada Martinković // Antunovo u Đakovu
Brojni su vjernici hodočastili u ponedjeljak 13. lipnja već od 4.30 ujutro u Samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu kako bi proslavili blagdan sv. Antuna. Središnje misno slavlje na Ljetnoj terasi Centra Amadea predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
U propovijedi je nadbiskup govorio o životu sv. Antuna. „Kad se za njega kaže da je on ‘omiljeni svetac’, sasvim je opravdano pitati se u čemu je njegova milina; iz čega je proizišla ta njegova tolika omiljenost? Zašto su ga vjernici diljem svijeta toliko zavoljeli? Što je to učinio tijekom svojega zemaljskog života, budući da je umro u dobi od samo 36 godina? Osluškujući iskustva ljudi, osjećaje vjernika, čini se da svi u njemu prepoznajemo upravo njegovu sinergiju, njegovo sjedinjenje s Isusom, a onda posljedično i iznimnu snagu Božjega uslišanja po njegovu zagovoru. I doista, svaki svetac, pa tako i sv. Antun, na osobit način pokazuje da je u sinergiji s Bogom; da djelo koje ostvaruje nije njegovo, nego Božje“, rekao je nadbiskup Hranić.
Ocrtavajući Svečev lik, istaknuo je kako je zadivljujuće kako je taj tadašnji intelektualac, dobar poznavatelj teologije i Sv. pisma, profesor na teološkim učilištima, koji je najprije pošao u red augustinaca, posvećenih kulturi, proučavanju i poučavanju, ipak bio životno privučen jednostavnošću subraće sv. Franje Asiškoga, odnosno Isusovom jednostavnošću koja ga je vodila u traženje bitnoga.
„Bio je to zahvat milosti, zahvat mudrosti onoga obraćenja koje ga je usmjerilo prema drugima, prema Isusovim siromasima. Osjetio je da narodu treba Božja riječ i nepatvorena Radosna vijest. I da bi ju mogao prenositi, i sam je trebao ući u sinergiju s Isusom Kristom: sići u tišinu, u molitvu, u povučenost ponizna rada, kako bi odstranio svaku proračunatost i bio bliz ljudima, čuo ih, osjetio ih, uvodio ih u isto Božje djelo, u istu Božju radost i sinergiju s Isusom Kristom“, rekao je nadbiskup.
Osvrnuvši se na naviješten evanđeoski tekst koji poručuje da će oni koji uzvjeruju izgoniti zloduhe, govoriti novim jezicima, pobijediti otrov i brinuti se za bolesne, nadbiskup je naglasio: „Ne prepoznajemo li nabrojena djela u čudesima koja je činio sv. Antun u sinergiji s Isusom Kristom? Nisu li ta područja važna i za nas danas: područje borbe dobra i zla, u kojoj smo kao vjernici pozvani suzbijati sve što razara život; područje govora, uporabe jezika i komunikacija u kojoj je presudan samo jedan jezik – jezik ljubavi i dobrote. Gdje se njime ne govori, uvijek se susreće tuga i bijeda; i treće je područje područje istine, suočavanja s istinom, s Božjom riječju gdje mi prihvaćamo istinu o sebi i o drugima te stvarnost prosuđujemo u svjetlu evanđelja, i ne mijenjamo druge nego sebe“.
Nadbiskup je propovijed zaključio pozivom svima: „Sveti nam Antun govori: ja nisam važan, gledajte njega – Spasitelja svijeta! I u konkretnom životu trudite se ne zanemariti Boga, njegovo evanđelje i otajstvo ljudskoga života, otajstvo djeteta, kao i zločine protiv nerođenih i protiv čovjeka… Braćo i sestre, svetca kojega rado zazivamo kod gubitka stvari, zazovimo danas da se mi ne izgubimo, kao kršćani, kao narod; da ne izgubimo sebe, previđajući da se ljudska radost nalazi u istom Božjem djelu, u sinergiji darovanosti bližnjih i svijeta“.
Kao i svake godine misna slavlja održavala su se cijeloga prijepodneva, od 4.30 ujutro, svakih sat i pol, a vjernici su sve vrijeme imali prigodu za ispovijed. Popodne, u 16 sati, vlč. Mato Mićan, misnik u kapeli Doma sv. Josipa, vodio je uz prigodnu riječ blagoslov djece, a slavlje je završilo misom u 17.30 sati.
