Poziv, poučljivost i vjera sv. Josipa bile su tri okosnice Josipova života koje je otac prior uprisutnio nazočnima u nadahnutoj homiliji. Govoreći o pozivu svetog Josipa, rekao je i ovo: „Sveti Josip ima svoje jedinstveno mjesto u Božjem naumu spasenja. Što je to Bog naumio? Milosrdni Bog je naumio po svome Sinu, Isusu Kristu, rođenu od Marije, pridobiti grešnike za svoje prijatelje. U tom naumu sveti Josip mora izvršiti svoj dio, odigrati svoju ulogu – ostvariti svoj poziv,“ naglasio je propovjednik.

Potom je protumačio pojam „pozvanosti“ svakoga čovjeka prema Božjem naumu, s osobitim naglaskom na redovnički poziv koji je nadnaravni i zato ga svijet ne može i ne treba razumjeti. Isto tako je potaknuo prisutne da poput sv. Josipa, koji se do kraja darovao otajstvu utjelovljenja Riječi i brizi za nazaretsku Obitelj, žive svoj poziv radikalno, ponizno i poslušno, da ga nasljeduju. „Josip je svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom – a ne filozofskim promišljanjima – shvatio da Bog mora biti Bog, a on, čovjek, da je stvorenje i da je čovjekovo dostojanstvo upravo u tome da se prepozna kao Božje stvorenje pozvano u službu Božju,“ rekao je između ostalog otac Vidak.

Poučljivost svetoga Josipa naumu Božjem očitovala se u njegovoj otvorenosti i trajnoj suradnji s Bogom, i u napuštanju onoga svoga, da bi ono Božje živjelo u njemu, na što smo svi pozvani, a posebno redovnici i redovnice. „Sveti se Josip dao zahvatiti od Gospodina i povesti otajstvenim stazama. Odrekao se poimanja i prihvatio se vjerovanja; odrekao se posjedovanja i pristao da bude posjedovan; odrekao se zapovijedanja i prihvatio se slušanja. Mogli bismo ga nazvati ‘stvorenjem’ bez zahtjeva. Međutim, s vjerom se prepustio da ga Gospodin vodi, te ga je On uveo na osobito prisan način u otajstvo Utjelovljenja i spasenja… koje on sam nije htio; u nj je bio upleten, ali za druge, naglasio je propovjednik.

Poučljivost Bogu moguća je ako smo susreli živoga Boga u svom životu, u svojoj molitvi i euharistiji, te ako nas je dotakla njegova ljubav, blizina i milost.

Vjera je treća okosnica Josipova života i potrebna nam je da bismo bili poučljivi Bogu. „Josip nije s Bogom raspravljao. On je dozvolio da Bog bude Bog, da bude Gospodin, Onaj koji najbolje zna što je za nas dobro, jer je On Onaj koji nas poznaje dok nastajasmo u tajnosti, otkani u dubini zemlje. Vjera nam je dana za ovaj život da bismo živjeli po njoj i od nje. Pravednik će od vjere živjeti, čitamo u poslanici Hebrejima (Heb 10, 38 ). Sveti Josip bijaše baš muž pravedan. Velika zapreka za vjeru jest oholost našega duha, koja se očituje bilo na razini misli, bilo na razini naše tvrdoglavosti. Da bismo vjerovali, trebamo se dati voditi od Boga. Vjera nije nešto statično. Moramo hodati u vjeri. Sprovoditi u život ono što vjerujemo, trebamo utjelovljivati sadržaj vjere. Nju moraju pratiti djela, inače je mrtva u sebi“, rekao je, između ostalog, otac Vidak.

U nastavku homilije, propovjednik je zaželio prisutnima da u vjeri i povjerenju hode s Bogom, poput sv. Josipa, jer Bog ravna i najmanjim događajem našeg života i okreće ih na dobro; da budu pozorni na njegov glas i osluškuju ga u Riječi Božjoj i da vrše ono što od Boga čuju. Molitvom svetom Josipu iz Himna grčke Crkve zaokružio je otac prior svoju homiliju.
Euharistijsko slavlje završilo je svečanim blagoslovom i prigodnom pjesmom svetom Josipu, a bratsko-sestrinsko druženje nastavilo se nakon mise u govornici.

Za svetkovinu sv. Josipa sestre karmelićanke i vjernici pripremali su se velikom devetnicom kao i prigodnom trodnevnicom. Don Stjepan Bolkovac, SDB, predvodio je u subotu, 16. ožujka, prvi dan trodnevnice, na drugi dan Trodnevnice, u nedjelju, 17. ožujka, misno slavlje predvodio je vlč. mr. Andrija Miličević, a na uočnicu svetkovine sv. Josipa, u ponedjeljak, 18. ožujka, vlč. Željko Nestić