Ravnatelj salezijanske zajednice na zagrebačkoj Knežiji, don Stjepan Bolkovac, predslavio je središnju euharistiju, uz asistenciju bogoslova Vatroslava Siketića i ministranta Luke Balaška. Mješoviti župni zbor „Sv. Cecilija“ iz Vukovine, pod ravnanjem mo. dr. sc. Branka Pucekovića, uzveličao je misno slavlje umjetničkim pjevanjem.

„Najčešće u evanđelju vidimo kako nam Isus govori u prispodobama. Ja ću danas ovu propovijed započeti jednom anegdotom iz života. Jedna majka imala je četverogodišnju kćerkicu. Navečer ju je spremala u krevet. Trebalo je malo-pomalo da se dijete započne osamostaljivati. Vi majke znate kad što treba“, kazao je propovjednik.

„I tako majka brižno stavi svoju curicu u krevet i reče joj: ,Ti se sada lijepo pomoli i nakon toga zaspi. Ja ću ugasiti sada svjetlo, a ti se nemoj ništa bojati. Ja sam u susjednoj sobi i peglam.‘ Djevojčica ipak moli majku da ostavi barem svjetlo. No, majka ne pristaje, već joj i dalje govori: ,Ti se ništa ne boj. Ja sam u susjednoj sobi, pomoli se i spavaj.‘ Mama zatim ugasi svjetlo, iziđe i ostane slušati što će se sada dogoditi. I čuje kako malena moli plačnim glasom: ,Zdravo Marijo! Milosti puna! Gospodin s tobom! Blago tebi, ti bar nisi sama.‘ Dječja usta rekla su najveću istinu života: ,Nismo stvoreni da budemo sami.‘“

„Svi smo danas ovdje da ne budemo sami, nego da osjetimo da imamo nekoga pored sebe, nekoga koga smo pod Križem dobili, ali nije dosta što smo dobili. Treba i ovaj završetak Evanđelja učiniti: ,I uze je učenik k sebi.‘ Mi smo došli ovamo da Mariju uzmemo k sebi i da je ponesemo sa sobom u svoj život, u svoje dane rada, u svoje odnose, da ona bude onda mjerilo našeg ponašanja. A koje je to mjerilo? Pa to je mjerilo Isus. Ona će nam u srcu pokazati kako se kao ljudi i kao kršćani ponašati onako kako Isus želi. Jer to je onda mjera koja nije dobra samo za neke, nego za sve. Za mene, tebe, one koje ću susresti i to će onda biti ono ponašanje koje nam treba“, rekao je u propovijedi don Stjepan.

Zatim je spomenuo da, ako Mariju ne uzmemo k sebi, u opasnosti smo postati životni materijalisti koji svojim ponašanjem i životom stojimo daleko od Boga, od Božje blizine.

Isto tako, naglasio je da sestre karmelićanke i braća karmelićani nose na sebi dio Gospine odjeće, koji se zove škapular i po kojem pokazuju da žele biti Gospini. „Škapular za njih znači Gospin zagrljaj. Kada ga god oblače, to su Marijine ruke na njima da ih ona vodi k Isusu.“

„Sestre to nisu samo za sebe ostavile nego su u Crkvi to ostavile i nama. Škapular je mali komadić platna sa Gospinom i Isusovom slikom koji se stavi preko leđa i prsiju i nosi. Oblače ga svi oni koji osjete tu potrebu u svome duhu, i noseći ga tada svaki dan sebe predajemo Gospi i kažemo: ,Gospe moja, budi i danas Majka moja! Ti me vodi, ti me od zla čuvaj, ti me u dobru potakni!‘“, uputio je svoju molitvu Gospi predslavitelj te je poručio hodočasnicima neka predaju svoja srca Mariji i da je ponesu u svom srcu, jer će Majka biti uvijek s nama kad god joj iskrene duše zavapimo.

Na kraju slavlja vlč. Andrija Miličević, koji je ispovijedao hodočasnike, uz druge svećenike, uputio je riječi zahvale don Stjepanu Bolkovcu, zboru i svima prisutnima, a o. Ivan Pleše, OCD, primao je vjernike u Škapularsku bratovštinu i oblačio ih je u škapulare.

Proštenje je otvorio jutarnjom misom vlč. Miličević, uz asistenciju bogoslova Vatroslava Siketića i ministranata, a čuvarice svetišta su u slavlju sudjelovale pjevanjem.

U homiliji, nadahnutoj čitanjima svetkovine, propovjednik je između ostalog naglasio da kršćani nisu siročad, jer imaju nebeskog Oca i Majku, što će reći: sinovi su i kćeri Božje po krštenju.

Isto tako, rekao je da smo pozvani slušati Riječ Božju poput Majke Marije, o njoj razmišljati i živjeti ju u svojoj svakidašnjici. „I blaženi koji slušaju tu Riječ i čuvaju je u svome srcu, upravo kao i Marija koja je cijeloga svojega života čuvala riječi u svom srcu, iako ih često puta nije razumjela.“

„Ali se uvijek iznova mogla vraćati u njih i u njima malo po malo prebirati ih u svome srcu, otkrivati Božju blizinu, prisutnost, snagu, milost. Svi smo pozvani svakoga dana ispočetka posvijestiti si te riječi i probati doista iz sve dubine svoje duše i sa svom snagom koju imamo, a znamo koliko je zapravo ona mala i nedostatna, učiniti i probati činiti ono što je učinio i sam taj učenik pod Križem: ,I od toga časa uze je učenik k sebi.‘ Uze je u svoju kuću, doma, kao svoju. Postaje doista sin. Uzima je, ne želi da ta rečenica ostane pod Križem, da ta Majka ostane pod Križem, nego želi tu Majku doista u svojoj kući, u svome životu…“

Zavjetnu hodočasničku misu Župe Pohoda Blažene Djevice Marije – Vukovina predslavio je župni vikar vlč. Matija Vragović. Ženski zbor iz Mraclina, pod ravnanjem gospođe mo. Martine Galeković, predvodio je pjevanje, a sudjelovale su i turopoljske povijesne postrojbe „Banderij“.

Vlč. Vragović oblikovao je propovijed iščitavši iz čitanja svetkovine, tri važne poruke Gospe Karmelske: prva je molitva; druga je priznati vjerom Isusa svojim Otkupiteljem; treća je strpljivo i uspravno, s Djevicom Marijom i Kristom Otkupiteljem, nositi i pobijediti svoju patnju.

Govoreći o Ilijinoj molitvi na brdu Karmelu, rekao je da je Karmel „mjesto u kojem Bog prebiva. To, biti s Bogom, čežnja je svakoga srca… I Ilija se molio za kišu, molio je Boga da se smiluje njegovu narodu i Bog je čuo tu žarku molitvu pravednika. I čuli smo da se odjednom nebo zamračilo od oblaka i vihora i pala je jaka kiša. Međutim, koja je to kiša koja nama najviše u životu treba? Braćo i sestre, to je kiša Božje milosti, rosa Duha Svetoga, dar koji možemo dobiti samo s Neba. Ali za to valja moliti…“

O drugoj poruci propovjednik je kazao, „budući da je Djevica Marija znala da je njezin Sin ujedno i pravi Bog i pravi čovjek, ona je bila prva njegova učenica jer ga je s ljubavlju začela, rodila, s ljubavlju se za njega brinula, s njime zajedno trpjela, nadala se i radovala. Tome i nas uči… da vjerom priznajemo Isusa svojim Otkupiteljem, pravim Bogom i pravim čovjekom te mu služimo potpunom ljubavlju poput Blažene Djevice Marije.“

S obzirom na treću poruku naglasio je kako su najljepše i najvažnije „one pobjede duha kada pobjeđujemo u duhovnom boju, kada svladavamo sami sebe. I u tim duhovnim bojevima pred sobom imamo našega blaženika Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, koji je i sam teško trpio, ali je u tom duhovnom boju pobijedio.“

„Naš blaženik, zajedno sa Spasiteljem našim Isusom Kristom koji je umro za nas na Križu, ali koji je treći dan Uskrsnuo i sve nas pozvao na novi život Uskrsnuća. On, (blaženik) je pobijedio sve one napade i borbe koje je imao jer je znao što je ono što je najbitnije za što se zaista vrijedi boriti.“

„Tim putem već je prošla Blažena Djevica Marija Kraljica Karmela, tim putem su prošli i prolaze Isusovi učenici, sveci i blaženici Crkve. Tim smo putem i mi pozvani ići, da bismo s Kristom i Majkom Marijom i mi pobjeđivali te zavrijedili nagradu vijenca slave u nebesima.“

Večernju proštenjarsku misu predvodio je vlč. Danijel Hačko, župnik u zagrebačkim Vrbanima, uz suslavitelja o. Ivana Pleše, OCD, karmelićanina iz zagrebačkih Remeta, te Mariju Marić, ministranticu. Zbor čuvarica svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, animirao je skladnim pjevanjem misno slavlje, a hodočasnici su im se pridružili.

„Često sam se znao zapitati kako je to zanimljivo da uz patnju, uz Križ Kristov stoje tolike žene? Gdje su oni muškarci, gdje su oni njegovi apostoli i učenici koji su ga toliko voljeli, pratili, bili spremni poput Petra i život za njega položiti? Nema nikoga pod Križem doli Ivana, najmlađeg i onog koji je možda onako nježnošću i ljubavlju drugačije još gledao onim mladenačkim žarom na ovaj svijet, ali i na samu patnju…“

„Isusova Majka prati Isusov život od onoga trenutka kada je rekla: ,Neka mi bude!‘, kada je prihvatila Božji poziv spremno iako nije znala što je čeka na tom putu. Prihvatila je i krenula s Bogom u avanturu koja ju je dovela, ma zamislite, pod Križ…“, rekao je u propovijedi među inim vlč. Hačko.

Govorio je i o Isusovoj Majci kao o Ženi koja čvrsto stoji na zemlji, koja zdravo i mudro odgaja svoga Božanskog Sina, koja dostojanstveno trpi i stoji pod križem, koja je svome Sinu oslonac i podrška i koja vjeruje i nada se Isusovoj pobjedi nad patnjom i njegovom Uskrsnuću.

„Naša Majka je naš uzor. Ona nas štiti, čuva i brani na svim našim zemaljskim putovima. Neka nam bude uzor kreposnog života, života i predanja za Boga u svom svakodnevnom životu. Da ljubimo Boga do kraja, da mu ništa ne uskraćujemo, da mu se do kraja predamo, da živimo u svojoj nutrini tu radost gore Karmela…“

„No, prije svega, Majka nas zove da i mi budemo Marije u ovome svijetu, da prihvaćanjem Božje riječi i živeći po Božjim zapovijedima ljubimo jedni druge i pokazujemo onima koji su daleko od Boga da je Bog u nama da smo mi poput Marije oni koji možemo u ovom svijetu donijeti Spasitelja Isusa Krista,“ poručio je propovjednik.

Nakon svečanog blagoslova, Stepinčeve pjesme „Ljiljane bijeli“, primanja škapulara i pozdrava Gospi i sestrama, hodočasnici su se s Gospom vratili u svoju svakidašnjicu.