Svake godine prigodom blagdana blaženog Leopolda Bogdana Mandića (12. svibnja) održava se čikerijansko proštenje kod križa koje je podignut 1866. godine. Unatoč kišnom vremenu, veliko mnoštvo vjernika s Čikerije kao i iz okolnih mjesta, okupilo se na svečanom misnom slavlju. Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod ravnanjem Elizabete Balažević.

Nakon misnog slavlja, uslijedio je blagoslov obnovljenog zvonika i zvona u blizini čikerijanskog križa. Blagoslov je predvodio domaći sin, kapelan u subotičkoj Župi sv. Jurja vlč. Tomislav Vojnić Mijatov, jedan od inicijatora obnove simbola Čikerije, koje su vjernici toga mjesta podigli 1934. Svrha postavljanja zvona je zavjet Čikerijanaca da im Bog sačuva stoku i usjeve od ledonosnih oblaka. Zavjet je trajao od blagdana sv. Marka (25. travnja) pa sve do Svetih Arkanđela (29. rujna), a sastojao se u tome da se nije radilo u polju od subote u podne do ponedjeljka ujutro.

Uz nazočnost mladih obučenih u narodnu bunjevačku nošnju, prerezana je crvena vrpca, koja je, kao i prvi zvon blagoslovljenog zvona, pripala najmlađem i najstarijem Čikerijancu, Nikoli i Jakovu Tumbasu.

Na kraju blagoslova, župnik Marijan zahvalio je svakom dobročinitelju.

Nekoć se ovo naselje nazivalo Donja Čikerija, budući da je Gornja Čikerija, koja je bila središte do 1921. godine jedinstvenog naselja, ostala nakon Trianonskog sporazuma u Mađarskoj, pa se vremenom ustalio naziv bez pridjeva „Donja“. Naselje se nalazi zapadno od Mirgeša i sjeverno od Tavankuta, u samoj blizini državne granice i naslanja se na bagremovu šumu. Čine je dvije dugačke ulice i red ušorenih salaša, a pretežito je naseljena bunjevačkim Hrvatima. Izrazito je depopulacijsko mjesto – četrdesetih godina 20. stoljeća mjesnu je pučku školu u četiri razreda pohađalo više od 100 učenika, a danas ima tek nekoliko učenika, koji u školu putuju u obližnji Tavankut ili u Mirgeš. Zbog nedostatka osnovne infrastrukture (nema asfaltirane ceste, prodavaonice, doma zdravlja, izdvojeni odjel tavankutske osnovne škole u Čikeriji zatvoren je početkom 1980-ih), stanovništvo se u drugoj polovici 20. stoljeća postupno iselilo u Tavankut, Mirgeš i Suboticu. Danas ondje živi još nešto više od 50 stanovnika, većinom starijih osoba. Posljednjih godina mjesto oživi za proštenje, koje se slavi u nedjelju poslije spomena sv. Leopolda Mandića, te u drugoj polovici kolovoza za Čikerijade – vjerskosportskoga godišnjeg susreta mladih katolika iz Subotice i okolice.

Misi i blagoslovu nazočio je, među drugim brojnim vjernicima podrijetlom iz ovog kraja te predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i ministar u Vladi Srbije Tomislav Žigmanov.