Prisjećajući se uspomena iz djetinjstva, budući da je na salašu na Hrvatskom Majuru rođen, mons. Anišić se u homiliji spomenuo brojnih molitava salašara, stanovnika ovoga kraja, pod Gabrićevim križem, koji se nalazi u njegovom središtu. „Najviše se sjećam molitava pod križem u Velikom tjednu, osobito na Veliki petak, jer smo bili još mali pa nismo išli u crkvu nego smo se, s mnoštvom vjernika tu okupili. Kada sam kao mali nosio mlijeko biciklom u Malu Bosnu, u povratku na rodni salaš pomolio sam se. Kada sam otišao u sjemenište, a kasnije u bogosloviju, maštao sam da ću jednog dana služiti misu na ovom mjestu. Tada, u vrijeme komunizma, to je bilo nezamislivo. Hvala Bogu, došle su promjene, te sam najprije tadašnjemu biskupu Ivanu Penzešu 1994. godine rekao kako bih volio da ovdje bude proštenje. Uputio me je na preč. Antuna Gabrića, koji je to objeručke prihvatio i odmah počeo raditi na tome da bismo napravili novi križ. S biskupom smo dogovorili da proštenje bude na prvu nedjelju nakon bunarićkog proštenja. Tako smo počeli. Ovo je 29. proštenje i moje je srce puno, presretan sam“, rekao je mons. Anišić.

„Naš narod jako časti križ i voli križeve krajputaše. Kad bismo mogli saznati koliko je suza na ovom svetom mjestu proliveno zbog žalosnih, teških i tužnih događaja u obiteljima naših salašara na Hrvatskom Majuru, kad bismo mogli saznati koliko je ovdje radosti bilo, jer su ljudi dolazili zahvaljivati Bogu na milostima koje su primili, i kolike su žarke molitve ovdje izmoljene, to bi doista bilo jako puno. Vjerujem da i mnogi od vas u srcu imate puno uspomena s ovog svetog mjesta. Mnogi ste tu molili, jer su mnogi tu živjeli i radili. Vremena su drukčija, malo je stanovnika na Hrvatskom Majuru, ali taj milosni događaj da smo mogli ovdje napraviti proštenje je zauvijek sačuvao ovo mjesto i uspomenu na Hrvatski Majur, ovaj križ i ovo sveto mjesto“, nastavio je mons. Anišić.

Govoreći o životu Marka Križevčanina i drugova, pojasnio je najprije kako je došlo do toga da baš on bude izabran za zaštitnika Hrvatskog Majura. „Već druge godine kada smo ovdje imali proštenje, papa Ivan Pavao II. proglasio je u Slovačkoj svetim Marka Križevčanina, te sam predložio biskupu i župniku da tako učinimo, jer smo odlučili da ćemo uvijek u nedjelju nakon bunarićkog proštenja imati proštenje ovdje, a 7. rujna se slavi blagdan svetoga Marka. On je sigurno naš veliki zaštitnik na nebu“, kazao je mons. Anišić.

Povezujući Markovo mučeništvo, sukladno navještenom evanđelju 22. nedjelje kroz godinu s ovdašnjim bačkim podnebljem, mons. Anišić je kazao: „Vjerujem da su mnogi stanovnici Hrvatskoga Majura i ovdje, kod ovoga križa molili kako bi mogli vršiti Božju svetu volju. Znamo kako su naši stari često imali na usnama tu riječ, osobito onda kada je bilo teško i nije bilo onako kako su željeni: „Božja je sveta volja“. Znamo da su počinjali dan s „Bože, pomozi“, a završavali s „Bože, hvala ti“. Neka nam sveti Marko izmoli da i mi imamo snage tražiti Božju volju u svemu i živjeti je bez obzira kakva ona bila. Za čovjeka je najbolje da čini ono što je Bogu milo i što je Božja volja, pa makar bilo i teško, pa makar trebalo i život izgubiti poradi Krsta i evanđelja. Samo onda ako živimo po Božjoj volji možemo biti istinski sretni i na zemlji i u vječnosti“, naglasio je na koncu propovijedi mons. Anišić.

U istoj je prigodi mons. Anišić blagoslovi novopodignuti križ, budući da su prijašnja dva drvena uništena. Prvi križ na ovom mjestu podigao je Ivan Gabrić 1897. godine.

Članovi Udruge građana „Hrvatski Majur“ i Mladeži Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini pomogli su organizatorima proštenja te su ove godine za sve sudionike na misi, među kojima je puno nekadašnjih stanovnika Hrvatskoga Majura i njihovih potomaka, te mnoštvo starijih osoba, osigurane stolice.