Proštenje u Župi sv. Leonarda u Kotarima
Drveni kip sv. Leonarda u župnoj crkvi u Kotarima
Ovogodišnje ljetno proštenje u Kotarima pored Samobora obilježila je 270. obljetnica posvete župne crkve. Današnja crkva sagrađena je 1733., te posvećena po biskupu Bonifaciju 1750. godine. Crkva i samostan nalaze se na 520 m nadmorske visine, a kao spomenik kulture nulte kategorije ubrajaju se među najvrjednije barokne kulturne spomenike Hrvatske.
Proslava “posvetila” započela je večernjom misom u subotu, 18. srpnja, koju je predvodio domaći župnik vlč. Darko Banfić. Pjevanjem su misu uzveličali zbor mladih iz susjedne Župe sv. Barbare u Rudama koje je izvrsno uvježbala Lovorka Grbac. Posebna nakana misnoga slavlja bila je molitva za zaustavljanje širenja opasne bolesti uzrokovane virusom COVID-19. Upravo zbog pandemije, proštenje u Kotarima bilo je slabije posjećeno nego inače. Ali tradicija se ipak nastavila te je protekla bez uobičajenih gužvi u crkvi i dvorištu samostana.
U nedjelju, 19. srpnja, jutarnju misu predvodio je župnik vlč. Darko, a svečanu misu rektor Međubiskupijskoga sjemeništa u Zagrebu vlč. Matija Pavlaković uz koncelebraciju domaćeg župnika i župnika Župe bl. Alojzija Stepinca iz Ogulina fra Petra Grubišića. Misu je pjevanjem pratio župni zbor pod vodstvom orguljaša Zdenka Rubinića.
Proslavljajući veliku obljetnicu posvećenja župne crkve, vlč. Matija potaknuo je sve prisutne da pokušaju zamisliti koliko je vjernika prošlo kroz tu crkvu, dolazeći u nju tužni, shrvani nedaćama, a izašli ohrabreni, utješeni i ojačani. Napose je istaknuo da crkva kao građevina mora biti zaista Božja kuća prema kojoj se moramo odnositi s poštivanjem, ali bez živog tkiva to jest vjernika koji čine živu Crkvu, ne predstavlja ništa. Referirajući se na nedjeljno Evanđelje i prispodobu o kukolju, istaknuo je da se duhovnost nikada ne događa brutalno i nasilno, nego u kontekstu vremena tj. stvara se kroz povijest, pa nam i prispodoba o kukolju i sjemenu može biti posve jasna tek na kraju vremena. Mi moramo svoj život iskoristiti za duhovni rast i dobra djela, te se cijeli život truditi da nas i izvan crkve prepoznaju kao kršćane, rekao je vlč. Matija te naglasio da svoje srce moramo stalno čistiti te svojim radom sebi utrti put u raj.
Vanjska proslava nastavljena je nakon misnoga slavlja u ozračju opreznosti i distance, te su se obitelji okupljale uz tradicionalne medenjake i gvirc domaćih medičara.