Prva korizmena propovijed Rimskoj kuriji kardinala Cantalamesse: Isus je i Riječ i Sakrament

„Ja sam kruh života; tko god dolazi k meni, neće ogladnjeti, i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada“ – U svojoj prvoj korizmenoj propovijedi kardinal Raniero Cantalamessa razmišljao je o Isusovim riječima iz Evanđelja po Ivanu. Iako inače dolazi na Cantalamessine homilije, papa Franjo – koji je trenutno na korizmenim duhovnim vježbama – nije bio toga dana prisutan.

Riječ i Sakrament

„’Ja sam kruh života’. Gdje možemo pronaći taj kruh?“, upitao je kardinal Cantalamessa. Potom je odgovorio: „U euharistiji i Svetom pismu.“

U davna vremena Crkva je prepoznavala Isusovu prisutnost i u Sakramentu i u Riječi. Tek kasnije, na Zapadu, kršćani su se podijelili, napomenuo je kardinal. „Na katoličkoj strani, euharistijsko tumačenje je na kraju postalo prevladavajućim… Luther je reagirao suprotno, to jest da je kruh života riječ Božja“, kazao je.

Ono što je stoga potrebno, sugerirao je kardinal Cantalamessa, jest povratak „na izvornu sintezu između Riječi i Sakramenta“. Tome bi, rekao je, mogla pridonijeti „ekumenska klima“ koja je prisutnija posljednjih desetljeća. Kardinal Cantalamessa također je primijetio da, iako se Sveto pismo i Sakrament ponekad smatraju suprotnostima u teologiji, oni su uvijek mirno koegzistirali u liturgiji; od samih ranih dana Crkve, misa je uključivala i Riječ i Euharistiju.

Zrno pšenice

Kardinal je kazao da je potrebno postaviti sebi „jednostavno pitanje – kako je On, Isus, postao kruhom života za nas?“, rekao je kardinal Cantalamessa. Odgovor se nalazi u Isusovim riječima u Evanđelju po Ivanu: „Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno, padnuvši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ali ako umre, donosi mnogo ploda“, istaknuo je kardinal.

Prema tome, objasnio je, nije dovoljno primiti kruh života; Čovjek treba sebi dopustiti da ga to preobrazi. To znači prihvatiti patnju, prihvatiti je kao „sredstvo posvećenja, a ne otvrdnuća srca, mržnje i prigovaranja“.

Prihvaćanje patnje

Kardinal Cantalamessa zatim je ponudio dva konkretna načina na koja se može živjeti taj stav.

„Jedna je prilika, prihvatiti da nam se proturječi, odustati od opravdavanja samog sebe i želje da smo uvijek u pravu“, rekao je kardinal te dodao da kada se ti čini „postajemo posvećeni tako što se naše samoljublje i ponos smanjuju“. Prihvaćanje patnje također je važno jer vodi do zajedništva, naglasio je kardinal Cantalamessa.

Citirao je potom svetog Augustina koji je kazao da, baš kao što se pšenica mora ovršiti, previjati, samljeti i ispeći prije nego postane kruh, tako i kršćani trebaju izdržati post, pokajanje i izloženost vatri Duha Svetoga prije nego što se ujedine u jedno tijelo, izvijestio je Vatican News.