Susret zahvale započeo je molitvom krunice, a potom euharistijom koju je predslavio domaći župnik Ivan Lenić, a suslavio mons. Luka Marijanović.

U homiliji župnik se najprije osvrnuo na liturgijska čitanja i naviješteni evanđeoski odlomak, stavljajući pred okupljene lik Marije, koja bez grijeha začeta uči kako se vjerom i samo vjerom ulazi u suradnju s Bogom, kako se zauzima odgovorno mjesto u njegovu planu spasenja.

„U svijetu u kojemu ljudi žele biti na prvome mjestu u bilo čemu, pod svaku cijenu, ne birajući sredstva, bučno, a nerijetko i gazeći druge, Marija uči da se s malo riječi, ponizno i poslušnom vjerom postaje velik i svet“, rekao je župnik Lenić.

„Na današnju svetkovinu skromno zahvaljujemo providonosnom Bogu za godinu dana trajnoga euharistijskoga klanjanja u našoj župi, gradu i okolici; zahvaljujemo za milosnu mogućnost sklanjanja do Isusovih nogu u svako doba dana i noći, podno njegova oltara u našoj drevnoj župnoj crkvi, kao i obogaćenju duhovnoga života tolikih koje po toj mogućnosti osjećaju i svjedoče; zahvaljujemo za trajnu priliku očitovanja i jačanja osobnoga prijateljstva s Kristom Učiteljem; za tolika iskustva njegove božanske blizine i ljubavi, ponovno zadobivenoga mira i radosti, tihoga a sigurnoga krijepljenja na izvoru njegove prisutnosti; zahvaljujemo za tolike bližnje, znane i neznane, koji su tijekom godine dana pred euharistijskim Isusom nalazili svoje utočište, ali i vapili za tolike pored sebe…“, istaknuo je.

Dodao je da se u mogućnosti trajnog euharistijskog klanjanja živo osjeća kolika je vrijednost toga sakramenta ljubavi božanskog Spasitelja i koliko on znači Crkvi: „U njemu je naš život, sve naše!“

Pozvao je okupljene da Marijinom vjerom pristupaju još poniznije, odanije i češće živom Kristu. „Klanjajmo mu se Marijinim raspoloženjem, kojim tražimo samo što je Očeva volja, što je Kristova želja. Tražimo, s njom, u Kristu smisao svom životu i poslanju na zemlji, tražimo ponizno rješenja svojim teškoćama i problemima, osnaženje u svojim nemoćima i bolestima, potporu u svojim nedoumicama i krizama. Vjerujemo: prostrti pred Kristom sve možemo postići, milost na milost!“

Zaključujući homiliju, župnik Lenić izrazio je nadu da će Mala crkva nastaviti biti mjesto osobite milosti za sve vjernike i sve oko njih. „Po trajnom euharistijskom klanjanju, ona je iznova postala nasušno potrebna oaza života nas i našega grada“, rekao je.

„Blagoslivljamo i sve one koji su odlazeći ispred živoga Gospodina bivali blagoslovom svojim obiteljima, našem gradu i kraju. Blagoslivljajmo i one koji su od početaka prepoznali, podržali, pomogli i kroz godinu dana pomažu i podupiru da ova inicijativa dostojno živi, da se Isus među nama proslavlja, a mi da služimo njegovu djelu i njegovoj slavi – na spasenje svih“, dodao je.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim, tijekom kojega su dva dojmljiva svjedočanstva vjerničkoga iskustva prigodom pohoda Presvetom u tijeku godine dana trajnoga klanjanja u Maloj crkvi izrekli jedna od župljanki, te jedan bračni par. Na kraju je upriličena i podjela medaljona koje su izradile karmelićanke u Đakovačkoj Breznici, kao mali spomen-dar za više od tri stotine redovitih klanjatelja.