Prva Večernja uoči svetkovine Bezgrješnog začeća BDM u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu

Uz biskupa Ćurića Večernjoj je nazočio i nadbiskup Đuro Hranić te poglavari Bogoslovnog sjemeništa rektor dr. Stjepan Radić, vicerektor dr. Davor Senjan, duhovnik mr. Stjepan Matezović i ekonom Mato Gašparović.

Nakon kratkog čitanja, duktor sjemenišne zajednice Karlo Strišković izložio je referat gdje se u uvodnom dijelu osvrnuo na migrantsku krizu koja je danas uvelike prisutna u svijetu: „Migrantska kriza s kojom se susrećemo u današnjem društvu nije ništa drugo već znak vremena u kojem živimo. Ljudi danas migriraju zato što žude svim srcem za boljim životom i nerijetko pokušavaju ostaviti očaj bezizgledne budućnosti.“ Ujedno je duktor naglasio da ta ista kriza predstavlja izazov i za kršćane u smislu svjedočenja vjere koja bi trebala biti prožeta strpljivošću i razumijevanjem. U glavnome je dijelu duktor spomenuo jedan od glavnih uzroka negativnih posljedica migrantske krize: „Jedan od uzroka negativnih posljedica migracija jest strukturalni grijeh. Riječ je o strukturama grijeha koje su posljedice pogrešnog shvaćanja razvoja društva utemeljenog isključivo na tehnološkim i ekonomskim kriterijima učinkovitosti.“ Tako nam migrantska kriza odnosno patnja i neizvjesnost koju prolaze suvremeni selioci, očituje svu težinu života s kojom se suočavala i Blažena Djevica Marija, kada je s djetetom Isusom i zaručnikom sv. Josipom morala bježati u Egipat. Međutim, upravo je i taj događaj za nju bio blagoslov, jer se u neizvjesnosti vlastitog života povjerila Bogu, što svima nama može biti primjer i nadahnuće. Svoj referat duktor je zaključio molitvom pape Franje za migrante te je naglasio važnost osobne molitve kao jednog od bitnih konstrukata za izgradnju boljeg i pravednijeg svijeta.

Nakon duktorovog referata uslijedio je pozdravni govor rektora Radića u kojem se osvrnuo na kristološku dimenziju marijanskih blagdana: „Iz osnovne teologije znamo da su marijanski blagdani bitno kristološki prožeti. Blažena Djevica Marija neodvojiva je od pashalnog misterija muke, smrti, i nadasve uskrsnuća Kristova, kao i temeljne evanđeoske poruke ljubavi prema Bogu i bližnjemu.“ Rektor je spomenuo i bitnu dimenziju Božje ljubavi koja je prožimala Djevicu Mariju te joj je bila okrijepa u teškoćama i kušnjama. U glavnom dijelu rektor je, obraćajući se biskupima, svećenicima, redovnicama i bogoslovima, spomenuo u čemu je ta ista Božja ljubav sadržana: „Ta je ljubav pokazana i dokazana u činjenici Križa. Upravo bi ovdje valjalo tražiti i ono specifično marijansko zrnce te s njome dalje majčinski princip ljubavi uopće.“ Govoreći tako o biti majčinske ljubavi rektor je istaknuo: „Ta je ljubav često neuzvraćena. Ali majka uvijek ljubi, uzvratilo joj se to ili ne te bez obzira kakvu joj muku vlastito čedo prouzročilo. Ta ljubav ide uvijek i povrh naših odnosa sve do razine neprijatelja i onih koji nas progone. Tko je to neprijatelj? Onaj koji nam, za razliku od prijatelja, ne želi dobro. I u tome je srž uzvraćanja dobrim za zlim. I Marijina je ljubav ovdje bez premca. Locus theologicus tog očitovanja je ponovno Križ. Ona ljubi Sina Božjom ljubavlju, ali i one koji Sinu ne žele dobro. Zapravo mu čine zlo. Time, znamo, postaje majka svim ljudima i to podno križa. Prvi su se apostoli od kojih je većina poumirala mučeničkom smrću, nadahnjivala upravo ovom ljubavlju. I zato su mogli tako umrijeti: ne u očaju i rezignaciji, ne u posvemašnjem gubitku vjere i smisla već njihovim suprotnostima: unutarnjoj pomirenosti i skladu, kao i dubokoj vjeri u Onoga koji ih je prepustio takvima.“

Rektor se posebno obratio i bogoslovima: „Dragi bogoslovi: redovito nam se čini teškim promišljati, a time i djelovati po ovim kristološko-marijanskim načelima. Međutim, ako bismo zbog ičega trebali povjerovati da ima smisla neprijatelju željeti dobro, tada upravo zbog svjedočanstva od kojeg do dana današnjeg živimo: Krista Gospodina i njegove majke Blažene Djevice Marije. Primjeri su to koji nas ne samo vezuju nego i (ob)vezuju u njihovoj jasnoći i izazovnosti. I to upravo s obzirom na svakodnevicu tj. redovitost u kojoj, nažalost, redovito uzvraćamo onoliko i onako kako primamo. Uočimo: ovo nije slatkorječivi govor o ljubavi. On skriva mnogo više i dublje. Izručimo mu se, dragi bogoslovi, u povjerenju. Donijeti će sigurno plodove kao i mnoga dobra. Drugima, ali i nama samima.“

Rektor je također zahvalio svećenicima poglavito subraći poglavarima kao i redovnicama na njihovoj zauzetosti i djelovanju u Bogoslovnom sjemeništu. Posebno je zahvalio biskupu Ćuriću na predvođenju službe Prve Večernje te je sve potaknuo na aktivno izvršavanje Kristove i Marijine ljubavi.