Prva Zlatna harfa Hvarske biskupije
FOTO: Stipo Marčinković // IMG_8857-kopija
Hvar (IKA)
Na inicijativu i u organizaciji Povjerenstva za liturgijsku glazbu Hvarske biskupije u subotu 15. lipnja u katedrali Sv. Stjepana I., pape i mučenika, u Hvaru održana je prva Zlatna harfa Hvarske biskupije na temu „Alojzije Stepinac prijatelj malenih“. Bio je to susret dječji zborova koji u župama Hvarske biskupije animiraju liturgijsko pjevanje.
Sudjelovali su dječji zbor župe Krista Kralja iz Selaca na Braču s voditeljicom s. Krunom Grgat, dječji zbor Karmel iz župe Postira na Braču s voditeljicom Hani Čargo, uz orguljsku pratnju Mislava Čargo i pratnju na gitari Lovre Vrvila, dječji zbor župe Duha Svetoga iz Vrbanja na Hvaru s voditeljem don Ivicom Babićem koji je zasvirao i diple, dječiji zbor „Slavuji“ iz župe Jelsa s voditeljem Slavkom Reljićem, dječji katedralni zbor župe Sv. Stjepana I., pape i mučenika župe Hvar s voditeljicom Marijanom Domančić, uz orguljsku pratnju prof. Tomia Domančića, dječji zbor župe Gospe od Milosti iz župe Milna na Braču s voditeljicom Antonijom Matković, uz orguljsku pratnju učenika 7. razreda Lovre Marinovića, dječi zbor Rokovci iz župe Stari Grad s voditeljem Jakšom Vranjicanom, uz orguljsku pratnju prof. Domančića, dječji zbor „Veselje“ iz Pučišća na Braču s voditeljicom s. Danijelom Mihić, uz harmonijsku pratnju Nikolane Jakovljević.
Zborovi s oko 200 mladih pjevača okupili su se ispred hvarske katedrale te su udruženo pjevali koralnu misu pod ravnanjem maestra Slavka Reljića i uz orguljsku pratnju prof. Domančića. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je hvarski biskup Petar Palić koji je u propovijedi rekao: „Draga djeco, okupljeni smo, kako smo na početku rekli, na ovoj našoj prvoj zlatnoj harfi u našoj biskupiji kako biste se vi, koji ste tu, malo bolje upoznali da znate da i u drugim župam postoje isto vaši prijatelji i vaše prijateljice koji poput vas slave Boga svojom pjesmom.
Ali, prije nego nešto promislimo o današnjoj Božjoj riječi, htio bih da se zajedno sjetimo i da zajedno promislimo o nekim činima koje mi inače u svakoj liturgiji ili uvijek kad ulazimo u crkvu činimo. Kad smo ušli u crkvu redovito uzmemo blagoslovljenu vodu i napravimo znak križa. To je spomen našega krštenja. Želimo se spomenuti da smo po krštenju postali dijelom zajednice Crkve koja nas okuplja. A prije nego što smo pročitali Evanđelje, načinili smo trostruki znak križa; jedan znak načinili smo na čelu, drugi znak načinili smo na ustima i treći znak načinili smo na srcu. To, da činimo znak križa na čelu, znači da tu Božju riječ koju slušamo pokušavamo razumjeti. To, da činimo znak križa na svojim usnama, znači da tu Božju riječ, ono što smo čuli, želimo pokušati ispovijedati svojim ustima. I to, da smo načinili znak križića na svom srcu, znači da želimo tu Božju riječ nositi trajno u svome srcu, ali ne samo kako bi ona bila tek dio nas samih, nego kako bismo pokušali po toj Božjoj riječi živjeti. Isus u današnjem Evanđelju govori o jednoj stvarnosti, a ta stvarnost je ono što se možda često čuje među nama, kad se netko kune. Isus će jasno reći da naša riječ mora biti da, da – ne, ne. Ta riječ da,da – ne, ne u sebi uključuje našu iskrenost. A da bismo mogli biti iskreni, to znači da se moramo boriti za istinu, da istina prevladava u našemu životu. Ali da onda tu istinu i svjedočimo i da budemo ljudi istine. Isus će za sebe reći da je On Put, Istina i Život. I da smo mi dužni taj Put slijediti. Tu Istinu u svom životu živjeti i biti istiniti, kako bismo onda imali pravi život u sebi, kako bismo onda mogli živjeti kao djeca Svjetla, kao oni koji vjeruju Gospodinu. I zato nas današnja Božja riječ želi potaknuti da u svome životu doista živimo kao ljudi Istine. I da tu Istinu naviještamo.
Vi koji ste u svojim zborovima, imate posebno mjesto u liturgiji. Mi znamo da svatko u liturgiji ima svoje mjesto; ima ga svećenik, ima ga ministrant, ima ga okupljena zajednica vjernika. Ali ga imaju i oni koji pjesmom daju hvalu Bogu i koji pjesmom nastoje potaknuti zajednicu vjernika, da zajednica vjernika doista slavi Gospodina.
Netko je rekao: „Tko pjeva, dvostruko moli“. Zašto onaj tko pjeva dvostruko moli? Pa, zato što najprije on tim tekstom koji izgovara u pjesmi moli, ali i svojim glasom, tim darom koji mu je Bog dao, također moli. I zato vas želim potaknuti da doista u svojim župama, u svojim zajednicama, budete oni koji će pjevati i moliti, koji će pjesmom slaviti Boga. I koji će drugima pokazivati, na taj način što su angažirani u svojem dječjem zboru, kako je lijepo kada živimo kao zajednica, kao zajednica Crkva. I kako je lijepo kada svatko od nas u toj zajednici Crkvi nije samo nekakav promatrač sa strane, nego doista s onim darom, s onim talentom koji mu je Bog dao, slavi Boga i na taj način pridonosi da zajednica doista slavi Boga. Neka ovo naše okupljanje oko uskrsloga Krista bude svima nama dodatna snaga i dodatni poticaj kako bismo doista u svome životu sa svim onim što živimo, što jesmo, a osobito svojim glasom, slavili Boga, i na taj način izgrađivali sebe i ovu zajednicu Crkvu kojoj pripadamo“, poručio je biskup Palić.
Nakon mise počeo je koncert koji nije bio natjecateljskog karaktera. Svaki zbor otpjevao je po dvije pjesme. Prije nastupa netko od članova pojedinog zbora predstavio je svoj zbor.
Nakon koncerta povjerenik Reljić zahvalio je svim zborovima, osobito voditeljima zborova te podijelio zahvalnice. Srdačno je svima zahvalio i biskup Palić, posebice povjereniku Reljiću te istaknuo kako je „važno da u Crkvi, koja je zajednica različitih ljudi, ljudi različitih profila i različitih uloga, svi mi znamo i činimo ono što je naša dužnost, naše poslanje i da iskoristimo naš dar od Boga. A vaš dar, koji vam je Bog dao, je da lijepo pjevate. Zato danas nema pobjednika jer smo svi pobjednici“, rekao je biskup Palić.
Sudionici Zlatne harfe na sebi su imali iste majice, ali u različitim bojama: na prednjoj strani slika Alojzija Stepinca s riječima ‘prijatelj malenih’ i logo Zlatne harfe, a odostraga slika hvarske katedrale s riječima Prva Zlatna harfa Hvarske biskupije.