Uz vlč. Šaguda bili su ministranti i čitači: Šimun i Marija Jurilj, te Luka i Lea Balaško, kao i čuvarice svetišta, bosonoge karmelićanke, kojima su se pridružili štovatelji i prijatelji blaženog Alojzija Stepinca.

U homiliji vlč. Šagud osvrnuo se na ulomak iz Prve knjige o Kraljevima, te je spomenuti ulomak o posvećenju hrama i o vladavini kraljevstva komparirao s Kraljevstvom Božjim i sa sadašnjom Crkvom.

Spomenuo je da su carstva i kraljevstva za vrijeme Salomona u mnogočemu slika i najava kraljevstva Božjega i slika i najava Crkve. Isto tako, primijetio je da kralj Salomon predvodi liturgiju posvećenja hrama što nije uobičajeno, jer Salomon kralj dolazi iz Judina plemena, a svećenici su bili isključivo iz levitskog plemena. „Kad je Salomon prinio žrtvu onda ga je Bog označio kraljem iako nije bio svećenik. Tako Salomon može slobodno predvoditi liturgiju iako on nije po levitskom redu svećenik, nego po redu Melkisedekovu, što je kasnije izraz kojeg smo čuli za Isusa. Salomon je bio jeruzalemski kralj, kao što je Melkisedek bio jeruzalemski kralj. On nije bio samo kralj Jeruzalema nego i svećenik Jeruzalema“, rekao je propovjednik.

U nastavku homilije spomenuo je da se desno od kralja Salomona nalazila njegova majka kraljica kojoj su dolazili ljudi da bi zadobili milosti od kralja. Ona je na svoj način slika Blažene Djevice Marije. Također, na Salomonovom dvoru bilo je dvanaest upravitelja koji su se brinuli za kraljevstvo kada je kralj bio odsutan, isto kao što je Isus ostavio zadatak dvanaestorici apostola da upravljaju Crkvom nakon njegovog odlaska k Ocu.

Vlč. Šagud rekao je da se utjecaj Salomonovog kraljevstva protegao preko cijelog svijeta, kao što Crkva ima utjecaj na cijeli svijet. Još je naglasio da je zanimljivo što se u govoru o kralju spominje mjesto Morija. A samo još na jednom mjestu se spominje brdo Morija, a to je brdo gdje je Abraham išao žrtvovati Izaka, a kasnije; Isus sebe prinosi kao žrtvu na Kalvariji koje se isto naziva brdom Morija.

Na kraju homilije vlč. Šagud istaknuo je da je Salomon uspostavio vječno svećeništvo, a kasnije je Isus preuzeo ulogu svećenika i prinio samoga sebe. U najavi Crkve vidimo da je takav Pastir bio bl. Alojzije Stepinac koji je sebe darovao i prinio za svoje ovce, za narod i Crkvu dajući nam primjer kako živjeti s Kristom i nasljedovati ga.

Misno slavlje animirale su bosonoge karmelićanke iz Stepinčeva Karmela, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD.