U razgovoru za Vatican News budući 60-godišnji kardinal govorio je o tomu kako kastinski sustav, iako tehnički ukinut, nije potpuno nestao; te o tomu što znači služiti „nedodirljivima“ u Indiji. Osim toga, osvrnuo se na sadašnje stanje vjerske slobode za malu kršćansku zajednicu u Indiji.

Napomenuvši prije svega da ga je vijest o imenovanju iznenadila, jer ju nije očekivao, pa ni sanjao, kazao je da je to Božja milost, njegova volja, on djeluje preko pape Franje, te dodao da to imenovanje smatra odličnom prilikom za služenje narodu, svim ljudima južne Indije.

Na novinarovo pitanje kako tumači činjenicu da je papa Franjo odabrao prvoga ‘dalit’ kardinala u povijesti i što misli koja je poruka koju Papa želi uputiti, nadbiskup je rekao da je od samoga početka učiteljstva pape Franje shvatio da su njegovi prioriteti ljubav, suosjećanje, pozornost prema periferijama, prema najsiromašnijima među siromašnima. Zbog toga, dajući uvijek prednost marginaliziranima, možemo dati snažnu poruku „Crkve siromašne za siromašne“.

Svaki put u slučaju događaja poput ciklona, prirodnih katastrofa, ili pak nedavnoga izbijanja rata između Rusije i Ukrajine, vidim zabrinutost Svetoga Oca za sve narode svijeta. Možda Papa očekuje da na neki način mogu pomoći u rješavanju problema marginaliziranih, a možda i dalita, ali jasno je da pastir ne može zanemariti probleme drugih ljudi koji nisu na njegovoj brizi, rekao je nadbiskup.

Unatoč tomu što je kastinski sustav u Indiji tehnički ukinut, neki se čimbenici nisu promijenili, napomenuo je budući kardinal te dodao da, međutim, ima ljudi koji se doista bore za priznavanje njihova talenta i različitih aktivnosti koje obavljaju. Nekada davno „nedodirljivi“ nisu imali pristup školi ili obrazovanju. Ali sada, indijska Vlada, posebno u državama Telangana i Andhra Pradesh, iz kojih dolazim, nudi veće mogućnosti marginaliziranima, siromašnima i dalitima, potičući ih da idu u školu i nastave školovanje. Nastojimo sve ljude senzibilizirati na te posebne situacije, promičući pojam jednakosti.

Ta je tema nadbiskupa Poola podsjetila na povijest njegova života. Nakon sedmoga razreda osnovne škole, zbog siromaštva je morao prekinuti školovanje. Međutim, za njega su se zainteresirali misionari, preuzeli brigu o njemu, pomogli mu pohađati nastavu i – kako je rekao – učinili su da postanem valjana osoba. To je razlog zbog kojega sam poslije odlučio ući u sjemenište. Učio sam, a moja je namjera tada, kao i danas, bila pomoći što većem broju siromašne djece. Tako sam protumačio poslanje svećenika.

Što se pak tiče diskriminacije, budući je kardinal iznio vlastito iskustvo. Kada smo odlazili ljudima iz neke više kaste, jer smo bili žedni, a oni su imali bunar, lijevali su nam vodu u ruku, morali smo piti iz ruke, kazao je. Prihvatili smo tu društvenu stigmu koja se i danas osjeća ponajviše u selima, ali ne u gradu. Sada se više ne pije iz ruke i ne rabe se za dalite zasebni tanjuri i čaše, ali tada je to bila diskriminacija.

Osvrnuvši se na današnje stanje kršćanske manjine općenito u Indiji, nadbiskup Poola je napomenuo da se u raznim dijelovima Indije događaju incidenti, posebno na sjeveru, ali i na jugu zemlje. Međutim, kada se obratimo vlastima, možemo reći da surađuju i imaju razumijevanja. Nastoje riješiti probleme. Međutim, u Karnataki, uništavanje nekih kipova i drugih simbola, bile su stvari koje su nas povrijedile. Kad smo se i tada obratili vlastima, bila nam je zajamčena najveća sigurnost, rekao je te na kraju razgovora kazao komu se utječe u svakodnevnom životu. Svaki put kada molim, mogu sa sigurnošću reći da mi je pomogao moćni zagovor Djevice Marije i zaziv svetoga Antuna Padovanskog, istaknuo je budući kardinal Anthony Poola.