Rama: Održana Konferencija o zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba u Redu Manje braće

Susret je započeo u četvrtak 12. listopada predavanjem koje je održao generalni definitor Reda Manje braće i povjerenik za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba na razini Reda fra Albert Schmucki. Govorio je o temi „Franjevački poziv ‘živjeti kao braća svima, poštujući dostojanstvo svake ljudske osobe’“ u kojoj se osvrnuo na zaključak br. 9 Generalnog kapitula 2021. te istaknuo važnost poštivanja ljudskog dostojanstva kao pravi izraz naše franjevačke karizme.

Naš Red je prevalio put od generalnog kapitula iz 2003. do generalnog kapitula 2021. kako bi se suočio sa stvarnošću zlostavljanja koje su počinila neka braća. Ovaj hod imao je i svoje trenutke slabosti i nedostatak predanosti, ali odluke koje je donio Generalni kapitul 2021. bile su vrlo jasne i hrabre. Zadaća je međunarodne komisije na razini Reda da pomogne entitetima Reda provesti u djelo ove odluke. Znakovita je činjenica da je Kapitul svojim odlukama dao oblik mandata. Zaštita će biti dug proces, ali početak se, tijekom ovog šestogodišta, mora dogoditi u svakom entitetu, istaknuo je fra Albert.

Istaknuo je da se u dokumentu „Soggetti ad ogni creatura umana per amore di Dio. Manuale per il tema della tutela dei minori e degli adulti vulnerabili nella formazione permanente e iniziale OFM“, koji će ovih dana biti objavljen na tri službena jezika Reda, jasno govori o franjevačkom karizmatskom temelju zaštite maloljetnika i ranjivih odraslih osoba.

Kao manja braća prihvaćamo temeljnu vrijednost dostojanstva svake osobe i vrijednost njezinih prava, imajući u vidu da je stvorena na sliku i priliku Božju (Post 1,27). Iz toga razloga, svatko od nas zaslužuje da se prema njemu postupa s pažnjom i poštovanjem. Mi, koji smo odlučili na radikalniji način slijediti Isusa Krista, pozvani smo biti proročka memorija u Crkvi. Borimo se za Život i Dostojanstvo svih ljudi, na poseban način za one ranjivije, naglasio je fra Albert.

Naše zalaganje kao Manje braće za zaštitu, oblik je življenja naše karizme malenosti, isključujući bilo kakvu zlouporabu vlasti prema drugima, rekao je te istaknuo temeljne vrijednosti kojima bi se braća trebala voditi. Prije svega, braća bi trebala riječima i djelima promicati dostojanstvo svake osobe te razvijati osjećaj bratstva u stvaranju civilizacije ljubavi u čijem je središtu Božje kraljevstvo u kojem pravda, obostrana ljubav, mir, istina, sloboda i solidarnost prevladavaju nad drugim vrednotama.

Kao Manja braća izjavljujemo da je dostojanstvo osoba temeljna vrednota u naviještanju evanđelja. Stoga, nema mjesta isključivosti, diskriminaciji, nasilju ili netoleranciji prema bilo kojoj osobi, rekao je te dodao da kao Manja braća moramo prihvatiti poziv za zaštitu kao priliku da se odlučimo za duboki proces obraćenja, koje uključuje sve naše ljudske resurse, što postaje moguće ako „iznad svega želimo imati Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje, moliti ga uvijek čistim srcem“ (Potvrđeno pravilo 10, 8-9; FF: 104).

Nadalje je govorio o franjevačkom pristupu pitanju vlasti, istaknuvši da svaki oblik zlouporabe počinje onda kada se zlorabi vlast. Preduvjet za uspjeh bratski podijeljene moći jest da se obje strane slažu oko značenja i svrhe moći. Odričući se vlasti nad drugim i stavljajući se u službu višeg cilja – evanđeoskog života – uspijevaju postići više nego da to pokušaju učiniti sami, na individualistički način, istaknuo je, između ostaloga, fra Albert. Cjelovito predavanje dostupno je na ovoj poveznici.

Predavanje dr. Dučkić Sertić o važnosti postavljanja zdravih granica

Sljedeće predavanje održala je voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Anita Dučkić Sertić o temi „Granica ljudskog dostojanstva. Razne vrste zlostavljanja“. Govoreći o vrstama privrženosti, dr. Dučkić Sertić je istaknula da sigurnu privrženost razvijaju djeca koja se osjećaju voljeno te su osposobljena za autonomiju i intimnost. Anksiozno-izbjegavajući oblik privrženosti javlja se kod one djece koja doživljavaju nedovoljno zadovoljstvo u emotivnim odnosima jer su roditelji ili nezainteresirani ili previše zaštitnički nastrojeni. Dezorganizirani oblik privrženost razvijaju djeca koja su zanemarivana, napuštena ili zlostavljana. Što je zdravija obitelj i što su veze i odnosi čvršći, to će i osoba u odrasloj dobi biti zdravija, istaknula je dr. Dučkić Sertić.

Govoreći o zdravim granicama u odnosima, istaknula je da su one izraz poštovanje prema sebi i drugima te da pomažu u jasnoj i zdravoj komunikaciji. Zdrave granice, kroz asertivnu komunikaciju, čuvaju od stresa i burnout sindroma, pomažu u emocionalnom i mentalnom zdravlju, učvršćuju međusobne odnose, pomažu u postavljanju očekivanja koja su realna, pomažu u očuvanju osobne autonomije, čuvaju od kontrole i manipulacije, čuvaju od sabotaže i poništavanja sebe, definiraju odnose sa suradnicima, potiču poštovanje autoriteta i nadređenih te su oblik brige o sebi i svome samopoštovanju, pojasnila je.

Govoreći o vrstama granica, istaknula je da su nezdrave granice često previše krute ili previše porozne te da se zdrave granice nalaze između tih dviju krajnosti. Pojasnila je da previše krute granice drže druge ljude na udaljenosti, dok porozne ili slabe granice nastaju kada je osobi teško reći „ne“ drugima. Osobe koje imaju veliku želja za kontrolom i manipulacijom, veliki strah od odbijanja te nedostatak iskustva s postavljanjem ograničenja češće imaju problem s nezdravim granicama. Također, osobe koje previše žele udovoljiti drugim ljudima, češće dopuštaju drugima da rade ono što im stvara nelagodu. Problem s nezdravim granicama češće imaju i one osobe koje osjećaju da njihove potrebe i želje nisu vrijedne izražavanja ili da nemaju vlastiti identitet, pojasnila je predavačica.

U završnom dijelu susreta, dr. Dučkić Sertić je naglasila da granice u odnosima djeluju obostrano – one stvaraju emocionalno zdravlje i stvaraju ih ljudi s emocionalnim zdravljem. Dodala je da su ljudi s loše postavljenim granicama obično oni koji preuzimaju previše odgovornosti za emocije/djela drugih te oni koji očekuju da drugi preuzmu previše odgovornosti za njihove vlastite emocije/djela. Ljudi koji su u potrebi ili ovisni o drugima imaju očajničku potrebu za ljubavlju i privrženošću drugih. Da bi primili ljubav i privrženost, žrtvuju svoj identitet i uklanjaju svoje granice. Za postavljanje zdravih granica potrebna je podrška i osnaživanje kroz radi na sebi, interviziju i superviziju, zaključila je dr. Dučkić Sertić. Nakon rasprave i zajedničkog ručka, dr. Dučkić Sertić održala je radionicu tijekom koje se u grupama raspravljalo o pojedinom slučaju. Nakon rada u grupama, svaka je grupa predstavila svoj slučaj te se raspravljalo o pitanjima vezanim za svaki pojedini slučaj.

Predavanje dr. Smoljo-Dobrovoljski o psihodinamskim aspektima seksualnog zlostavljanja

Drugo predavanje o temi „Psihodinamski aspekti seksualnog zlostavljanja i osobnost zlostavljača“ održala je na daljinu dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Govoreći općenito o profilu zlostavljača, dr. Smoljo-Dobrovoljski je istaknula da većina zlostavljača jesu muškarci svih dobi, dok manjinu predstavljaju žene. Muškarci zlostavljači većinom su oženjeni i očevi s djecom, pripadaju svim dobnim skupinama i rade u svim profesijama. Nerijetko su to vrlo raspoloživi ljudi koji posvećuju puno vremena volontiranju u društvenim, sportskim, kulturnim i vjerskim aktivnostima. Zbog toga su prepoznati kao pouzdani i vrlo popularni ljudi, pojasnila je te dodala da su u Crkvi zlostavljači najčešće podjedinici s određenim autoritetom.

Istaknula je da je svim zlostavljačima zajednička potraga za moći i kontrolom, koja se potom seksualizira, ali i ekstremna sposobnost manipuliranja odnosima do te mjere da se drugoga (moguću žrtvu) podvrgne vlastitoj volji, ponašajući se tako da ne izazove nikakvu sumnju. Zlostavljač, dodala je, nije čudovište, već može biti čak i osoba cijenjena i priznata po svom društvenom, župnom i duhovnom djelovanju. Zlostavljač je često karizmatični vođa i upravo ta proračunata ambivalentnost otežava otkrivanje zlostavljanja, pojasnila je. Kao tri cilja zlostavljača, istaknula je: živjeti potrebe za moći i dominacijom u kombinaciji s erotsko-seksualnim zadovoljstvom; smanjiti otpor žrtve do te mjere da u njoj eliminira svaki osjećaj grijeha; ne ostavljati dokaze koji dokazuju zlostavljanje.

Navodeći koji su uzročni čimbenici zlostavljanja, dr. Smoljo-Dobrovoljski istaknula je da seksualnost nije glavni razlog seksualnog zlostavljanja, već preuzima kompenzacijsku funkciju kako bi se subjektu omogućilo da se nosi sa stresnim i frustrirajućim situacijama, čak i ako se strategija pokaže neprikladnom i nefunkcionalnom. Neki se zlostavljači boje vršnjaka i traže kontakt s maloljetnicima s kojima se osjećaju ugodnije i sigurnije. To su pojedinci vođeni potrebom da se osjećaju voljeno i željeno, da budu u prvom planu i da ih se primijeti. Drugi si daju oduška agresivnim i sadističkim porivima kroz čine manipulacije i stavove dominacije i pokornosti, istaknula je.

Prevencija seksualnog zlostavljanja može se provoditi na trima razinama, primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini, naglasila je. Primarna se prevencija odnosi na rad na podizanju javne svijesti te edukacija roditelja i djece o zdravom spolnom razvoju i osnovnim pravilima seksualnog ponašanja. Sekundarna je prevencija usmjerena na rizične grupe djece u populaciji te ostvarivanje podrške za rizičnu djecu i odrasle osobe. Tercijarna prevencija uključuje tretman za žrtve i počinitelje sa svrhom prestanka zlostavljanja, pojasnila je, između ostaloga, dr. Smoljo-Dobrovoljski.

Predavanje dr. Bošnjakovića o zlouporabi moći

Drugoga dana, u petak 13. listopada, predavanje o temi „Razumijevati moć i zloporabu moći – Abrahamova povijest“ održao je doc. dr. sc. Josip Bošnjaković s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Predavač se osvrnuo na primjer Abrahama kojega Bog poziva da izađe iz sebe, tj. da ide prema sebi. Kada Abraham i Sara pričaju o svojoj sluškinji Hagari, oni govore o njoj, ali ne govore s njom. Na prvome mjestu im je ona kao sluškinja, a ne ona kao osoba, rekao je predavač. Istaknuo je važnost asertivne, direktne, komunikacije i važnost gledanja na druge kao na subjekt, a ne objekt.

Nadalje je govorio o problemu zataškavanja. Odanost prema biskupu, provincijalu, subraći, ugledu, časti, novcu, a ne prema čovjeku vodi prema zloporabi moći, rekao je predavač. Prešućivanje je prijateljica moći. S druge strane, tišina, tj. šutnja je neprijateljica moći jer tjera na razmišljanje. Kada čovjek zastane, onda se savjest čuje, naglasio je dr. Bošnjaković. Žrtva izbjegava pogled drugih, a predator izbjegava pogled u sebe, rekao je te dodao da temeljna dimenzija oproštenja nije uspostavljanje odnosa s počiniteljem zla, nego sa samim sobom.

Do duhovnog zlostavljanja može doći kada osoba koja prima duhovnu pomoć zamjenjuje to s Božjim glasom, kada osoba koja pruža pomoć sama sebe zamjenjuje s Božjim glasom ili kada se istovremeno događa i jedno i drugo, naveo je dr. Bošnjaković, pozivajući se na teologinju Doris Wagner. Nadalje je istaknuo opasnost višestrukih uloga u određivanju granica moći te pozvao na promišljanje o načinima kako sve te uloge zdravo uskladiti. Govoreći o katoličkom mentalitetu u reakcijama na zlostavljanje, predavač je istaknuo tzv. salama tehniku, koja zvuči: „Reći ću ti onoliko koliko znaš, sve dok me okolnosti ne prisile drugačije“.

Predavač je istaknuo neke specifičnosti Katoličke Crkve s obzirom na temu zlostavljanja. Rekao je da se u istoj Crkvi nalaze počinitelji i žrtve te da su u istoj instituciji i osobe koje provode procese. Nadalje, dodao je da su u istoj instituciji oni koji se time bave i oni koji kažu da postoje važnija pitanja te da postoje nejasnoće tko je odgovoran u procesu. Istaknuo je i problem klerikalizma kod laika koji nezdravo idealiziraju svoje svećenike te istaknuo pitanje uloge svećenika u seoskim sredinama. Na kraju je postavio pitanje kako spojiti teologiju svećeništva s teologijom ranjivosti i zloporabom moći.

Kao moguće putove oporavka, predavač je naglasio važnost suosjećanja, dodavši da treba biti sposoban vidjeti i ono što se na izgled ne vidi i ne čuje. Istaknuo je i važnost izražavanja očinske nježnosti na primjeren način, dodavši da nježnost traži hrabrost. Potaknuo je prisutne da osvijeste zaboravljeno dijete u sebi te ih potaknuo na susret s prirodom koja je, kako je rekao, anti-narcisoidna. Dr. Bošnjaković je zaključio da su zdravi ispušni ventili sport, vježbanje, fizička aktivnost te održavanje prijateljstva.

Nakon predavanja, dr. Smoljo-Dobrovoljski je na daljinu govorila o iskustvu terapijskoga rada s osobom koja je bila žrtva zlostavljanja kao dijete. Zatim je održana rasprava tijekom koje se razgovaralo o mogućnostima pratnje i testiranja pripravnika i kandidata za posvećeni život i svećeništvo te stvaranje centra na razini hrvatskog govornog područja. Također, promišljalo se o mogućnostima otvaranja centra na istoj razini u kojem bi se terapijski pratilo posvećene osobe koje su bili počinitelji zlostavljanja.

Poslijepodne je predavanje održao fra Albert Schmucki o temi „Različite dimenzije prevencije: podizanje svijesti, informiranje, razvoj politike, uvođenje kodeksa ponašanja, obuka braće i laika koji rade u institucijama Provincije, komunikacija politike, praćenje stanja zaštite“ te „Pratnja napadača i kontekst u kojem se dogodilo zlostavljanje“.

Posljednjega dana, u subotu 14. listopada, izlaganje o temi „Postupci za rješavanje pritužbi. Dokumenti Svete Apostolske Stolice. Vademekum“ održao je fra Ratko Radišić. Nakon predavanja raspravljalo se u grupama o sljedećim koracima za zaštitu na razini provincija/entiteta i Južnoslavenske konferencije. Susret je završen zajedničkim iznošenjem zaključaka po grupama, objavljeno je na mrežnoj stranici Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.