Razmatranje Božje ljubavi - srž i snaga poslanja

Čitanja: 1 Iv 4, 7-16; Iv 21,15-17
Predraga braćo i sestre!
1. S velikom radošću zahvaljujemo danas Gospodinu što našoj Crkvi dariva nove svećenike. Prije svega, pozvani ste vi, dragi ređenici, svim srcem zahvaliti Bogu za tu neizrecivu milost. Po molitvi i polaganjem biskupovih ruku postat ćete zauvijek Kristovim svećenicima i službenicima njegove Crkve.
Želio bih da, kao nikad ranije, u ovim tako ljudskim, ali istovremeno svečanim i uzvišenim trenucima, osjetite blizinu ljubavi, molitve i radosti vaših obitelji i prijatelja, vaših župnika, poglavara, odgojitelja i profesora, svećenika i vjernika među kojima ste djelovali, a posebno djece i mladih. U ovom trenutku mislite i na osobitu blizinu mnogih jednostavnih i poniznih ljudi, primjerice klauzurnih redovnica naše Nadbiskupije, zatim bolesnih i hendikepiranih koji imaju osobitu vrijednost u Božjim očima. Svi su oni uz vas prinoseći najdragocjeniji dar, svoju molitvu, bezazlenost i patnju.
Dragi ređenici, vaša radost u ovom trenutku je i radost vašega Nadbiskupa, sjemeništa, fakulteta, našega prezbiterija, vaših roditelja, rodbine i prijatelja, vaših župa, redovničkih zajednica, čitave Nadbiskupije i sveopće Crkve. Sve nazočne srdačno pozdravljam. Posebno pozdravljam naše goste iz Rima na čelu s rektorom Papinskog rimskog sjemeništa Mons. Giovanniem Taniem.
È per me una grande gioia dare il benvenuto, a questa solenne celebrazione delle Ordinazioni sacerdotali, al Reverendissimo Mons. Giovanni Tani, Rettore del Pontificio Seminario Romano Maggiore, al Rev. Francesco Massara, Economo dello stesso seminario, agli altri formatori e seminaristi del Pontificio Seminario Romano Maggiore qui presenti, convenuti per condividere con noi questo particolare momento di festa.
Desidero esprimere la mia più sincera gratitudine a Mons. Giovanni Tani, perché accoglie nel Pontificio Seminario Romano Maggiore i seminaristi della nostra Arcidiocesi, offrendo loro la possibilità di svolgere il cammino formativo a Roma e di fare così esperienza viva dell’universalità della Chiesa. Assieme a Lei, Mons. Giovanni Tani, estendo il mio ringraziamento anche agli altri Suoi collaboratori, che con attenzione, saggezza e discernimento accompagnate nella formazione i nostri seminaristi.
2. Dragi ređenici, iz pera Svetoga Ivana čuli smo najuzvišeniju objavu Božje tajne koja je odjeknula u povijesti čovječanstva naviještajući objavu Krista otkupitelja: „Bog je ljubav!” (1Iv 4, 16).
Ljubav Božja je pohodila svijet, spasila ga, ona ga trajno spašava. Toj ljubavi apostol Ivan je predao svoje srce i svoj život. A cjelokupno svoje duhovno iskustvo izrazio je riječima: „Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj”.
Ove riječi, dragi ređenici, mogu na najuzvišeniji način prožeti čitav vaš život. Papa Benedikt XVI. u uvodu svoje prve enciklike Deus caritas est kaže: „Povjerovali smo Božjoj ljubavi – tako kršćanin može izraziti svoje temeljno životno opredjeljenje. Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac” (br. 1).
U Isusu iz Nazareta očitovala se trojstvena ljubav. U njemu je zasjala Božja slava, na paradoksalan način, u dubokom poniženju na križu. Put Božje ljubavi vodi prema Kalvariji. Tu, na križu, neka počinu naše oči, prema Zaharijinoj proročkoj riječi: „Gledat će onoga koga su proboli” (Iv 19, 37).
Vjeri je potrebno to pozorno gledanje kako bi spoznala i prihvatila Božju ljubav u svoj njezinoj ljepoti i dubini. Upravimo pogled vjere na Isusovo raspeto tijelo i njegovo probodeno Srce. Bez toga je nemoguće spoznati, dokučiti i iskusiti Božju ljubav, nemoguće je prihvatiti tu ljubav u njezinoj stvarnosti, u njezinoj potresno iznenađujućoj novini. Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici piše: „Njegova je smrt na križu vrhunac onoga okretanja Boga protiv samoga sebe u kojem se on daje da bi ponovno podigao i spasio palog čovjeka. Ljubav je to u svome najradikalnijem obliku” (Deus caritas est, 12.).
Predragi ređenici, u tom svjetlu promatram vaš život i vaše svećeničko služenje. Pozivam vas na život sabranosti daleko od svake površnosti. Neka u središtu vaše pažnje bude postojana molitva i svakidašnje razmatranje Božje Riječi da se mognete odupirati praznom aktivizmu. Ne prestanite promatrati bolno, ali i proslavljeno lice Isusa Krista. On će vas upućivati u svu istinu. Vaša služba će vas voditi ususret braći i sestrama koji su često rastresena i zamagljena pogleda. Upućivat ćete ih na Isusa raspetog i uskrslog, jer samo pogled na Isusa može dati utjehu, unutarnji mir, nadu i ohrabrenje svakom čovjeku, osobito ako je pritisnut kušnjama, patnjom i mukom.
Razmatranje Božje ljubavi, utjelovljene i darovane u Isusu na križu, neka bude srž i snaga vašeg navjestiteljskog i svjedočkog poslanja Božje ljubavi u svijetu.
Koji je plod naše vjere u Božju ljubav? Sveti Ivan to obrazlaže ovako: „Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu” (1 Iv 4, 16). Ova se rečenica, triput ponavlja u današnjem čitanju. Svetom Ivanu je vrlo važna, jer donosi veličanstvenu poruku.
Što ona otkriva? Otkriva da nam vjera u Božju ljubav daje mogućnost prebivati u Bogu. Tu čudesnu privlačnost Božje ljubavi izražava sveti Ivan riječju „ostati”. To znači, nastaniti se s punim pravom zakonitog prebivanja, kao sinovi i baštinici. No, istovremeno to znači i prijelaz praga, ulazak u svetište, u područje svetoga, u iskustvo dostojanstva slave Božje, one slave koju ni serafini ne mogu gledati. Evo, dakle, što primamo na dar snagom vjere: radost boravka u okrilju tajne Ljubavi koja je otkupila svijet. Milost je to – Bog u nama, po svojoj ljubavi, koja spašava i obnavlja svijet.
Tvorac i izvoditelj ovog čudesnog djela – Božjeg boravka i prebivanja među nama – jest Duh Sveti: on je taj koji razlijeva ljubav Božju u naša srca (usp. Rim 5, 5); on je taj koji nas čini sinovima Božjim u Isusu Kristu osposobljujući nas da kličemo Abbà, Oče! (usp. Gal 4, 6); on je taj koji nam daje kušati svu snagu Božje ljubavi u njezinoj transcendentnosti, njezinom savršenstvu i neizmjernosti koja nadilazi svaku ljudsku spoznaju (usp. Ef 3, 14-19); on je taj koji nas izgrađuje u sveti hram u Gospodinu, u prebivalište Božje.
3. Kao i Petra, onog jutra na obali Galilejskog jezera, tako i svakoga od vas Isus danas pita: „Ljubiš li me? … Pasi jaganjce moje… pasi ovce moje” (Iv 21, 15-17). Kako duboko ove riječi danas prožimaju srce svakog svećenika, a napose vas, dragi ređenici. Kakve vam osjećaje sugeriraju? One će od sada prožimati vaše svećeničko poslanje koje vam je Bog povjerio ognjem svoga Duha. Neka bude dovoljno ovih nekoliko poticaja, koje vam upućujem u očinskoj ljubavi, moleći Boga da vas svojom milošću posveti za nove svećenike.
Ljubite Krista, a zbog njega ljubite njegovu Crkvu. Ljubite je svim srcem, častite je svojom službom, uvijek zagledani u tajnu njezine ljepote. Neka vas ne zbunjuju njezina ograničenja, slabosti, pogreške. Otkrivajući u njezinu srcu zaručnicu bez ljage, služite joj ljubavlju Isusa Krista.
Ovo ne zaboravite: istinski sjaj Crkve odražava se uvijek u ljubavi, jer to je Božja bit: „Bog je ljubav”. Autentična slika Crkve jedino je u ovome: u njezinoj sposobnosti da ljubi, služi, tješi, oprašta, posvećuje. I sve to po mjeri Božjega srca, Isusova srca.
Crkva u koju vjerujemo i koju ljubimo, majka je i kraljica. Zbog toga je pozvana uvijek biti zaodjevena svečanom odjećom plemenite ljubavi, prigibajući se poput svoga Gospodina da svima opere noge.
Vama, dragi ređenici, povjeren je uzvišeni zadatak. Pozvani ste pomagati Crkvi da ostane u ljubavi Kristovoj, darujući svijetu svjetlo Božje trojstvene ljubavi. Prije svega, trebate biti ponizni i velikodušni svjedoci Boga i njegove ljubavi. Nosite u sebi njegovo divno svjetlo. Svaki dan radosno svjedočite da potpuno pripadate Kristu. Tako ćete biti pravi služitelji Crkve koju je on stekao svojom krvlju (usp. Dj 20, 28). Budite radije braća i učenici, nego li vođe i učitelji. Budite neumorni sijači utjehe, nade i duhovne radosti.
4. Kako ćete svojim svećeničkim služenjem ostvarivati svoje poslanje koje vam Bog povjerava sakramentom svetog reda? Pozvani ste na iskrenu suradnju s milošću, na svakodnevno prikazanje Bogu u okolnostima po kojima će vam Providnost dolaziti ususret, pozivajući vas na suradnju s Božjim planom spasenja.
Nije slučajno što se u crkvenoj tradiciji na poslušnost uvijek gledalo kao na vrhunac evanđeoskih savjeta. Ona na izvrstan način oslikava srce Krista poslušna Ocu. Krist je sebe učinio darom, predavši se da ga razapnu na Križu za nas (usp. Dj 2, 23). Nema drugog puta, da se živi dar vlastitog života, osim u sinovskoj poslušnosti. Upravo sinovskoj, jer poslušnost nije ništa drugo doli srdačna privrženost naše slobode temeljnom odnosu, odnosu s Bogom Ocem. Ta se poslušnost sastoji ne samo u obvezi koju ćete sada preuzeti prema nadbiskupu i njegovim nasljednicima, nego vas obvezuje prema Crkvi, koju ćete uvijek ljubiti, kao majku i učiteljicu, izbjegavajući besplodne kritike i prigovore, imajući razumijevanja za slabosti ljudi u Crkvi, opirući se želji nepotrebnog razotkrivanja njezinih slabosti.
O ljubavi Božjoj, koja je u korijenu našeg predanja, svjedoči i dar čistoće, u slobodnom prihvaćenju celibata. Dar kršćanske čistoće, u svjetlu koje je jedino moguće razumjeti celibat, govori svoj braći i sestrama u Kristu da ispunjenje života nije ništa drugo doli predanje da se bude ljubljen od Raspetoga i Uskrslog kako bi se naučilo istinski ljubiti.
Ulaženjem u dinamiku Kristova dara, svojim predanjem postajete dionici siromaštava, takvog siromaštva koje je krepost onomu koji zna gdje je njegova prava sigurnost. Odricanje dobara nije zapravo prezir svijeta, već izraz slobode koja želi sve dijeliti sa svima, počevši od posljednjih. Nisu siromašni samo oni koje takvima proglašuju pojedine ideologije. Naše siromaštvo je u tome da sve svoje darove i sposobnosti uložimo u nastojanje da svi upoznaju i uzljube Krista. To je siromaštvo prikladno za pastoralnu ljubav.
5. Predraga braćo, dragi ređenici, postoji li škola u kojoj se uči živjeti na tako fascinantan i nesvakidašnji način?
Presveta Djevica Marija je na poseban način slava svećenika. Na Njezinom licu odražava se ljepota lica Njezinog Sina, koji – kao neizrecivo i uzvišeno otajstvo – svakog dana po Euharistiji i po rukama svećenika dolazi ususret svome narodu. Ta je služba uvijek plodna bez obzira na osobna ograničenja nas služitelja. Povjeravam vas zagovoru Presvete Bogorodice Marije, Majke Isusove i Majke svećenika i zagovoru našega pastira blaženoga Alojzija Stepinca. Neka vas oni štite na vašem putu da bi se u vama sačuvalo svjetlo Božje ljubavi kojoj ste povjerovali.
Crkva Božja prima vas s radošću i zahvalnošću. Ona danas zahvaljuje Bogu za vaš DA. Za vas prinosi Gospodinu hvalu. Pratimo vas i podržavamo svojim molitvama. Neka Gospodin blagoslovi vaše svećeničko služenje. Amen.