Uz mnoštvo mladih koji se redovito četvrtkom okupljaju na Svetom Duhu, ovoga puta euharistijskom slavlju koje je predvodio fra Stjepan Brčina OFMConv u koncelebraciji s don Mladenom Delićem SDB, sudjelovali su pripravnici za prvu pričest s roditeljima te redovnici i redovnice kao i redovnički pripravnici i pripravnice koji žive u Zagrebu.

Prije mise, u ime Hrvatske redovničke konferencije (HRK), okupljenima se obratila članica Vijeća HRK s. Jelena Ikić MVZ. U pozdravnom govoru s. Jelena je zahvalila organizatorima susreta, Povjerenstvu za promicanje duhovnih zvanja HRK i domaćinima franjevcima konventualcima kao i svima nazočnima što se nisu oglušili na poziv pape Franje za Svjetski dan molitve za zvanja da iziđu iz ravnodušnosti i postanu hodočasnici nade. „Dok koračamo kao hodočasnici nade prema jubileju 2025. godine, papa Franjo nas poziva sijati nadu i graditi mir. Dopustimo, stoga, da nas večeras Kristova prisutnost uznemiri, da nas Isus oduševi i potakne na zauzetije življenje kršćanskog i redovničkog poziva. Posebno molimo Gospodara žetve da pošalje nove radnike u žetvu svoju“, rekla je s. Jelena te mladima poručila: „Dragi mladi, dajte Kristu prostora u svom životu i u nasljedovanju Njega naći ćete svoju sreću.“

U homiliji o. Brčina istaknuo je svrhu zajedničke molitve za duhovna zvanja, jer „žetva je velika, a radnika malo“. Posvijestio je današnje stanje u Crkvi koje se reflektira i na odgojne institucije, zatvaranje samostana, prodaju crkava i samostana u Europi, jer nema duhovnih zvanja. U tom je kontekstu upitao: „Tko je zakazao: Bog ili mi? U Svetom pismu piše da kada je Bog vidio da njegov narod hoda izgubljen, bez pastira, da je sam plakao. Ja ne vjerujem da je i danas Bog odustao od svih nas. Bog i danas plače nad Europom, nad svima nama, jer sve više je onih koji ostaju bez pastira, bez sakramenata, umiru u teškim grijesima, umiru neispraćeni sakramentima“, rekao je fra Stjepan.

Podsjećajući na rečenicu s početka pontifikata pape Franje „vi redovnici ste pozvani da probudite svijet“, propovjednik je naglasio važnost i odgovornost redovničkih zajednica u promicanju duhovnih zvanja. Obraćajući se mladima i vjernicima, upitao je kakve su im reakcije kad čuju da netko razmišlja o pozivu. „Sve je prepuno sažalijevanja. A mi koji smo izabrali ovaj put, mi smo sretni.“

O. Brčina naglasio je potrebu molitve za redovnike, jer „koliko molite za nas, takvi jesmo. Lako je svima nama naći manu. Ako tražite hodajuće svece, onda molite za nas. Mi smo se odazvali iz ljubavi, iz radosti. To i svjedočimo. To i živimo. I nema straha.“. Mladima je poručio: „A vama mladi, koji nas gledate, koji možda razmišljate ili ćete razmišljati o pozivu, znajte: kad sretneš Boga, to je to. I onda ti nije teško ostaviti sve i trpjeti za Njega.“

Redovnice i redovnici i redovnički pripravnici aktivno su sudjelovali u misnom slavlju čitanjem čitanja i molitve vjernika te prije mise predmoljenjem krunice. Sestre Služavke Malog Isusa pjesmom su nakon mise uvele u drugi dio cjelovečernjeg programa sa svjedočanstvom i euharistijskim klanjanjem.

Svoje svjedočanstvo izrekla je s. Tihana Strancarić SMI. Kratko je predstavila svoje djetinjstvo kao kćer jedinica. S velikim oduševljenjem govorila je o vjeroučiteljici, redovnici Družbe kojoj ona sada pripada. Sama je o duhovnom pozivu počela razmišljati tek u trećem razredu gimnazije te je nakon završetka srednjoškolskog školovanja stupila u Družbu i završila studij teologije i glazbe. Posebno je istaknula kako je ocu koji se nakon smrti majke trudio da joj bude i otac i majka, bilo vrlo teško zbog njene odluke da uđe u samostan. No, s vremenom je to prihvatio. Sestra Tihana je svjedočenje završila jednom svojom pjesmom.

Nakon klanjanja, na platou ispred crkve nastavljeno je druženje redovnika i redovnica s mladima. Ujedno je to bila prigoda da se mladi pobliže upoznaju s pojedinim redovničkim zajednicama koje su im ponudile i razne materijale o družbama, kao i o duhovnosti koje žive.