Relikvije bl. Marije Petković postavljene na javno štovanje u Velom Vrhu

Predvoditelju i svima okupljenima prigodnu je riječ dobrodošlice uputio župnik domaćin vlč. Joel Cattary.

„Uz današnji blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković, sjećamo se i same beatifikacije prije 20 godina u Dubrovniku i veličanstvenog susreta sa sv. papom Ivanom Pavlom II.“, rekao je biskup te podsjetio, „Ove godine je i 10 obljetnica proglašenja blaženim našega bl. Miroslava Bulešića, mučenika i svećenika.“.  „Danas ćemo ovdje na javno štovanje postaviti i ove relikvije naše bl. Marije Propetog Isusa Petković koje će nam ovdje u ovoj crkvi biti, uz sve ostale znakove, putokaz prema Kristu Gospodinu, da nastojimo u svom životu staviti njega u svoje središte, a on i jest izvor našega života, izvor snage za život“, nastavio je biskup.

„Sve to nekako uokviruje evanđeoski tekst 14. nedjelje kroz godinu: ‘Slavim te Oče Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’“ (Mt 11,25 – 30).

„Ne nalaze se maleni samo u dječjim vrtićima u kojima vrlo marljivo i odano djeluju naše sestre širom Hrvatske, pa i dalje, nego se odnosi na sve one koji u svojoj poniznosti vjeruju u Trojedinoga Boga”.

„Ove riječi je izrekao Krist Gospodin. Mi ih danas s Isusom ponavljamo u znak vjere, odnosno priznavanja Boga i klanjanja u Duhu Svetom. Te riječi stavljamo u dubinu svoga srca kao nešto vrlo važno, kao istinsko osvježenje i snagu za našu svakodnevnu borbu u životu“.

Marija Propetog Isusa

Biskup se u nastavku osvrnuo na ime koje je ulaskom u samostan uzela blaženica. „Isus je u središtu naše pozornosti uvijek pa i danas, onaj Isus kojega susrećemo i u imenu naše blaženice. Tako nas bl. Marija Propetog Isusa Petković i svojim imenom i svojim primjerom života  vodi k Isusu, upućuje na Isusa. Tako nas onda i njezini relikvije, koje će od danas prebivati u ovoj crkvi, upućuju na Isusa kao središte našega života“.

Osvrt na životopis blaženice

Propovjednik se je u nastavku osvrnuo na život bl. Marije Propetog Isusa Petković. „Rođena je u Blatu na Korčuli, 10. prosinca 1892. u obitelji Marije i Antuna Petković Kovač. Roditelji su Crkvi i svom narodu, zahvaljujući Bogu i Božjoj ljubavi, darovali desetero djece. Na krštenju je dobila ime Marija.

Odrastala je uz svoje pobožne i bogobojazne roditelje i svoju braću i sestre. Primjerna kršćanska obitelj koju bogatstvo nije odijelilo od Boga i Crkve bila je mjesto topline, mjesto ljubavi prema Bogu i prema svakom čovjeku. Koja je samo sreća i milost odrastati uz brojnu braću i sestre! I osobno zahvaljujem Bogu na tom velikom daru brojne obitelji“, rekao je biskup.

„Marija je bila vrlo nadarena, pametna i razumna djevojčica a potom djevojka“, nastavio je propovjednik. „Bila je odličan organizator te se kao takva vrlo rano uključila u aktivnosti  svoje župne zajednice, ovako kao što se uključuju i ovi mladi pjevači i svirači, hvala vam, svaka čast, nastavite tako“, rekao je biskup pohvalivši okupljeni župni zbor.

„S posebnom je radošću pomagala djeci siromašnih obitelji koje su radile na imanju njezina oca. Brižna i u ljubavi ih je okupljala, poučavala u raznim kućnim radinostima a napose u vjeronauku. Danas je to posao pridržan časnim sestrama svećenicima i vjeroučiteljima. Istina, ima lijepih primjera gdje se u taj posao uključuju očevi i majke, djedovi i bake. Da je to važno potvrdio je  i Sveti Otac kada je ustanovio Dan djedova i baka koji zaista u svoju unučad ugrađuju ljubav prema Bogu; uče ih priče o Isusu, da ne pamte priče samo o nekim izmišljenim likovima, nego uče ih priče o živome Bogu Kristu Gospodinu, stavljaju Isusa u srca svoje djece, približavaju im ga, upoznavaju ih s Onim koji je posebno volio djecu te njihove osobine postavljao kao primjer”.

„Sjetimo se njegovih upozorenja apostolima: ‘Pustite dječicu i ne priječite im k meni…’ (Mt 19,14) ili pak: ‘Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko’ (Mt 18,3)“.

„Vidite djeco koliko ste važni?“, rekao je obraćajući se okupljenoj djeci iz vrtića Marija Petković.

„Od djece možemo puno naučiti”

„Isus upućuje na dječju nevinost ali i na mudrost. Od djece možemo puno naučiti. To znaju najbolje tete u vrtiću, ali i vi drage majke i očevi“, rekao je biskup.

„Kaže jedna priča kako je majka poslala svoju malu djevojčicu u prodavaonicu da nešto kupi. Dugo se zadržala i majka se već zabrinula. Kad se konačno vratila, mama pomalo ljuta pita ju gdje se tako dugo zadržala. Odgovorila je da je susrela svoju prijateljicu Mariju kojoj se razbila lutka „pa sam ostala s njom da je pomognem“. Na majčino pitanje je li joj pomogla, uzdahnula je i odgovorila „pa i nisam, ne baš previše, ali sjela sam pored nje i pomogla joj plakati“. Koja mudrost! Pomoći nekom plakati !  Koja lijepa poruka“ Vi mislite da to nije posao? Ajde probajte pa ćete vidjeti!“, naglasio je biskup. „Poslani smo uplakanima i siromašnima. Pa i kad ne možemo pomoći, možemo ih utješiti. Ako i nemamo riječi utjehe, možemo sjesti pored onih koji su u potrebi i plakati zajedno s njima. Učinili smo veliki posao, Bogu drag, i učinili smo nešto što je Bogu milo. Prisjetimo se Petra i prosjaka na gradskim vratima: Kaže Petar ‘Srebra i zlata nemam…, ali u ime Isusa Krista Nazarećanina kažem ti ustani i hodi!“, rekao je biskup citirajući Djela apostolska. „Mi svojom riječju, pogledom, smiješkom možemo podići čovjeka iz njegove bijede i iz njegova siromaštva“, potaknuo je biskup okupljene vjernike.

Posvetila život pomaganju siromašnima

„Bl. Marija je u svojoj 22. godini života bila odlučila otići u zatvoreni red časnih sestara. Biskup Marčelić je poziva na razgovor i savjetuje da ostane u Blatu i pomogne siromašnoj djeci. Već su tu djelovale talijanske sestre Službenice Milosrđa koje su nakon završetka I. svjetskog rata napustile svoj Zavod i otišle s Korčule. Biskup je moli da se uz pomoć nekoliko djevojaka, koje su bile spremne pomagati siromašnoj djeci, stave u službu i preuzmu vodstvo Zavoda. Tako na Blagovijest, 25. ožujka 1919., Marija je poslušala te s pet svojih prijateljica iz Blata i Vela Luke, uz pomoć biskupa, započela svoju novu službu koja je postala Družba kćeri Milosrđa, utemeljene već sljedeće godine, točnije 4. listopada 1920. To je službeni početak Blaženičine životne avantura, utiranja puta svetosti. Svoj život je darovala ponajprije Propetoj ljubavi, Kristu koji se dao raspeti za braću i sestre. Tu osobinu služenja braći u ime Kristovo utkala je u srca svojih sestara Kćeri Milosrđa koje žive u djeluju među nama. Danas im zahvaljujemo što nam uprisutnjuju Isusa, njegovu ljubav, njegovo milo srce, srce puno blagosti i poniznosti.  Bilo ih je više u Istri, nažalost danas ih je sve manje i manje, nažalost zato što nema više toliko brojnih obitelji, a onda i drugi su ciljevi naše mladeži“, napomenuo je biskup.

Relikvije uprisutnjuju duh služenja

„Relikvije koje danas postavljamo na čašćenje u ovoj Crkvi uprisutnjuju nam ovaj duh služenja, koji je potekao iz Kristova srca i ovim se svijetom proširio zahvaljujući onima koji se stavljaju u službu. Vrata te službe i kuće su otvorena svima onima koji žele služiti poput sv. Franje, brojnih blaženika i svetaca, poput bl. Marija Propetog Isusa Petković.

Marija se, slikovito rečeno, iz zemnoga blata vinula u nebeske visine Kristove ljubavi i Kristova mira koji je Uskrsli Gospodin darovao svijetu kao svoj prvi dar nakon uskrsnuća, a potom taj dar mira, preko svojih učenika, osobito na dan Duha Svetoga darovao Crkvi i cijelom svijetu.

U daru Kristova mira krije se i naša misija, braćo i sestre. To je misija biskupa, svećenika, redovnika, redovnica; to je misija katoličkih očeva i majki, njihovih sinova i kćeri, to je misija sviju nas. Svi smo mi Družba Božjega milosrđa, svi bismo trebali biti aktivni članovi Božjega milosrđa u Družbi koja se zove Crkva Kristova“, naglasio je biskup.

„Ljubiti Boga i svoga bližnjega kao što nas uči Isus, trajna je misija Crkve i sviju nas koji se zovemo i jesmo djeca Božja, djeca Majke Crkve. Prvotna naša zadaća je živjeti Kristovu ljubav! Tu ljubav širiti, s drugima dijeliti, biti svjetlo u tami ovoga svijeta, biti sol zemlje – malo zrno ali sočno i snažno, zrno koje je sposobno dati ono što ima, zrno koje je spremno nestati u ovom svijetu i dati mu okus Isusova Evanđelja“, rekao je propovjednik.

Poziv djevojkama da se pridruže časnim sestrama: „Postavite visoke ideale!“

„Drage djevojke, nemojte dopustiti da časne sestre budu same tete u vrtiću, pridružite im se“, rekao je biskup obraćajući se posebno mladim djevojkama u zboru. „Promatrajući vas, mislim da bez ikakvih problema možete biti ne samo tete u vrtiću nego i časne sestre u vrtiću. Probajte, vidjet ćete da možete. Ako je mogla bl. Marija, ako mogu ove naše časne, zašto ne biste mogle i vi. Mislim da će vas časne radosna srca primiti“, potaknuo ih je.

„Ja govorim ovdje o visokim idealima. Visoke ideale trebamo postaviti! Draga mladeži, postavite visoke ideale kao vaši roditelji kao očevi i majke! Oni žele da u zovu budete veliki, ali ne samo tijelom već ponajprije duhom, veliki intelektom! Bl. Marija prepoznala je te visoke ideale, prepoznala je zvijezdu vjere i dala se voditi od Krista Gospodina i Njegova Evanđelja. Zato je postigla krunu vječnosti na nebu svoje Crkve u Hrvata. Molimo Gospodina da uz njegovu pomoć zasvijetli još jače kao nova zvijezda svetosti na nebu Opće Crkve. Tako ćemo kao narod i Crkva, još žarče i jače, zajedno u punini Kristovih riječi moći svečano zahvaljivati: ‘Slavim te Oče Gospodaru neba i zemlje… što si iz maloga naroda podignuo velike ljude, zapalio velike zvijezde!’“, pozvao je biskup okupljene vjernike.

„Molimo zagovor bl. Marije Propetog Isusa da zagovara našu mladež, djecu, osobito djecu s poteškoćama u razvoju; da zagovara naše obitelji, očeve i majke, da zagovara naše bolesne, osamljene, ostavljene, naše pomorce i sve djelatnike, ma što radili;  da zagovara vođe Crkve i vođe naroda, da donose mudre i razumne zakone utemeljene na Bogu i Božjim zapovijedima, na zdravoj logici života.“

„Budimo sigurni, kao što je Blaženica pritekla u pomoć mornarima peruanske mornarice na vapaje natporučnika Rogera Cotrina Alvarado, zasigurno će priteći u pomoć i nama, na našem moru života“, rekao je propovjednik spominjući čudo po zagovoru bl. Petković”.

„Svjesni smo da ne možemo bez Božje pomoći, ne možemo bez Boga. Evo nam zagovornice, njezine relikvije stavljamo na čašćenje u ovoj crkvi. Utecimo joj se danas i uvijek, rado i svakodnevno. Brod naših obitelji, djece i mladeži u velikoj je opasnosti, možemo slobodno reći da tone. Ugrožena je svetost života, ugrožena je svetost braka i obitelji; ugroženi su time i svi narodi. Ne samo naš narod, nego svi narodi”.

“Neka nas Trojedini Bog po zagovoru bl. Marije Propetog Isusa Petković oslobodi svakoga zla, osobito nerazumnih svjetonazora koji prijete cijelom ljudskom rodu, osobito djeci i mladima“, kazao je biskup te time zaključio homiliju.

„Svijetu kruh nosila i Krista naviještala.“

Nakon popričesne molitve djeca iz Dječjeg vrtića Marija Petković izvela su prigodni glazbeno-recitatorski program o svojoj zaštitnici. Biskup je zahvalio sestrama i djeci na trudu uloženom za izvedbu recitala te je sve poruke o životu i djelu blaženice koje su djeca izrecitirala i otpjevala sažeo u jednu, „Svijetu kruh nosila i Krista naviještala.“

„To je poruka posebno vama dragi roditelji“, rekao je biskup, „dok djeci donosite kruh nikada nemojte zaboraviti da im trebate navijestiti Isusa, to je ono što je naša zadaća, dati svijetu kao kršćani kruh koji je i simbol euharistije, koja je izvor naše snage, ali ne zaboravimo taj kruh dijeliti s drugima u ime Onoga čije riječi svakodnevno slušamo i od njih živimo”.

„Čitamo u Bibliji ‘ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj Riječi što izlazi iz Božjih usta’, želim vam zaista da svi skupa, da Crkva u Istri, dok doprinosi za kruh, živi od kruha života, od Riječi koja je sam Krist Gospodin“. 

S. Srebrenka Paleka, kućna predstojnica, se okupljenima obratila prigodnim zahvalama.

Biskup je na kraju okupljenima udijelio blagoslov s relikvijom blaženice. Ta će relikvija biti postavljena za trajno javno štovanje u tu crkvu u prigodni zatvoreni stakleni postament na desnom zidu crkve, iznad prve klupe, uz njezin portret. 

Na kraju su vjernici imali prigodu za osobno čašćenje relikvije.