Povodom dolaska relikvija sv. Male Terezije i njezinih roditelja, Ljudevita i Zelije Martin, održana je duhovna obnova za obitelji Gospićko-senjske biskupije u pastoralnom centru na Baškim Oštarijama. Duhovnu obnovu, uz duhovno vodstvo o. Marka Maglića, vodili su bračni par Petar Krešimir Hodžić i Rafaela Mrđan Hodžić, koji su prikazali obiteljsku situaciju bračnih supružnika Martin, izazove i poteškoće u njihovoj obitelji, kao i izazove i teškoće u današnjim brakovima i obiteljima te način na koji možemo nasljedovati sv. Zeliju kao majku i ženu te sv. Ljudevita kao oca i supruga. U popodnevnom dijelu programa svoje svjedočanstvo bračnog života podijelili su Goran i Ivana Kanceljak, roditelji sedmero djece iz zagrebačke župe Remete. Nedjeljni program vodila je Nikolina Slavić, logoterapeutkinja iz Splita, koja je u svom predavanju govorila o razlikama između muškarca i žene te o napetostima i odnosima u braku. Susret je završen molitvom Unbound, koju je vodio o. Tiho Radan. Nakon programa u Gospiću je upriličen svečani dolazak relikvija.

Po dolasku relikvija upriličen je prigodni molitveni program tijekom kojega se molila krunica uz razmatranja, kao i molitve roditelja sv. Male Terezije. Vjernici su potom imali priliku osobno pristupiti relikvijama i pomoliti se u tišini.

Svečano euharistijsko slavlje započelo je u 18 sati, a predvodio ga je gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo u zajedništvu s župnikom ocem Markom Maglićem OCD, preč. Herbertom Berishom, preč. Nikolom Turkaljom, vlč. Vitomirom Glavašom te vlč. Petrom Šporčićem i pustinjakom Marinkom Klaićem.

Liturgijsko slavlje i molitveni program pjesmom su animirali zbor Magnificat iz Bibinja te zbor iz Marije Bistrice.

U svojoj homiliji biskup Medo govorio je o važnosti življenja vjere u svakodnevici, osobito u obitelji, istaknuvši kako relikvije svete Terezije i njezinih roditelja nisu samo „lijep vjernički događaj“, nego „poziv na produbljenje vjere” i pitanje „kako živimo svoje kršćanstvo”.

Govoreći o evanđelju dnevne liturgije, biskup je naglasio Isusove riječi: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati“, istaknuvši kako „kršćanstvo nije popis obveza, nego susret s Kristom koji nas ljubi i koji nas uči ljubiti”. Dodao je kako zapovijedi „nisu teret”, nego „put i svjetlo” koje čovjeka čuva „od sebičnosti, površnosti, nevjernosti i ravnodušnosti”.

Posebno se osvrnuo na svetu Tereziju od Djeteta Isusa, rekavši kako je ona shvatila ono najvažnije – „da je srce Crkve ljubav”. Podsjetio je na njezine riječi: „Ljubav će biti moje zvanje“, naglasivši kako je upravo to velika poruka svim kršćanima jer „ne mogu svi biti misionari, redovnici ili svećenici, ali svi možemo ljubiti”.

Biskup Medo istaknuo je i primjer svetih Ljudevita i Zelije Martin, roditelja svete Terezije, rekavši kako su oni pokazali da „obitelj može biti sveta zemlja”. Govoreći o izazovima današnjeg vremena, upozorio je kako mnoge obitelji nose rane nerazumijevanja, udaljenosti, osamljenosti i duhovne praznine, ali i dodao kako svetost nije rezervirana samo za neke, nego se „živi ondje gdje jesmo – u kuhinji, za obiteljskim stolom, u razgovoru supružnika, u strpljivosti roditelja i u vjernosti kad je teško”.

U nastavku homilije poručio je kako „ne trebamo savršene okolnosti da bismo bili sveti”, nego „srce otvoreno Bogu, molitvu, strpljivost i sposobnost oprosta”. Posebno je naglasio važnost obiteljske molitve, rekavši kako se „vjera u obitelji ne prenosi samo riječima, nego životom, pogledom, gestom i vjernošću”.

Na kraju mise biskup Marko Medo zazvao je Božji blagoslov na sve okupljene vjernike te izrazio radost što Gospićko-senjska biskupija ima priliku primiti relikvije sv. Male Terezije i njezinih roditelja. Istaknuo je kako upravo u vjernicima koji su prepoznali važnost molitve i zagovora sv. Terezije vidi „veliku nadu i budućnost hrvatskog naroda”. Pozvao je sve obitelji da u svoje domove vrate molitvu i molitvu krunice, istaknuvši kako je upravo molitva ono što „obitelj povezuje i nosi”.

Nakon završnog blagoslova okupljenima se obratio i župnik Marko Maglić koji je zahvalio svima na dolasku, sudjelovanju i organizaciji toga velikog duhovnog događaja. Bdijenje pred relikvijama nastavilo se tijekom cijele noći, nakon čega relikvije 11. svibnja odlaze u samostan karmelićanki u karmel Presvetog Srca Isusova.