Riječka nadbiskupija na ‘humanitarnom koridoru’

Svečano misno slavlje u župnoj crkvi Svetog Križa na Srdočima predvodio je riječki nadbiskup koadjutor  Mate Uzinić. Suslavili su ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice o. Stanko Perica, SJ, i župnik Kristijan Zeba, a na misi su sudjelovale izbjeglice iz Irana, Pakistana i Sirije kojima je Hrvatska postala novi dom i koji su Molitvu vjernika, uz simultani prijevod na hrvatski jezik, pročitali na jezicima svojih zemalja koje su bili prisiljeni napustiti.

Nakon pozdravne riječi koju je uputio župnik Zeba, nadbiskup Uzinić na početku mise je istaknuo da ne smijemo doći u kušnju i zaboraviti da su svi potrebni Isusa i njegove blizine. Govoreći o evanđeoskom ulomku toga dana (Mk 4, 35-41) i u kontekstu današnjeg vremena poručio je da ta Isusova lađa je Crkva. „Na njoj smo svi mi i može nam se dogoditi da dođemo u dvije kušnje: da mi koji smo na lađi pomislimo da Isus nije zainteresiran za nas i spava prepuštajući nas tako oluji i valovima. A druga kušnja jest da zaboravimo da su i oni drugi potrebni Isusa i njegove blizine.“ Vjernike je potaknuo na otvorenost i ljubav prema svima u potrebi po uzoru na ljubav koju Krist ima prema svima nama.

Nastavno na riječi mons. Uzinića, o. Perica je u propovijedi kazao kako je strah konstanta te da poruka kršćanstva nije da se ne trebamo bojati. Evanđelje dana svjedoči o Isusu koji provocira i budi nemir i sveti strah. Time od nas traži novi način razmišljanja. Zato je završio na križu jer je puno provocirao, ali je zapravo kroz taj nemir htio da rastemo i sazrijevamo te da on postane dio našeg života, rekao je p. Perica.

Podsjetio je na izjavu pape Franje koji želi ‘nemirnu Crkvu’ koja će se uvijek brinuti o zaboravljenima, napuštenima i nesavršenima. Upozorio je da se današnji čovjek boji drugog čovjeka, boji stranca. Ostao je sveti nemir koji nas tjera na akciju. Ne smijem biti oni koji stvarnost promatraju s balkona – kako papa Franjo kaže. Umjesto gledanja s prozora, trebamo biti poput majke koja je uvijek u brizi za svoje dijete. To je stav kojega papa Franjo želi da zauzmemo i  budemo svjesni onoga što se događa oko nas. To nam omogućava biti aktivnima, djelovati i stvarati velike stvari, poručio je o. Perica.

U tom aktivizmu Isusovačka služba za izbjeglice svake godine spominje se Svjetskog dana izbjeglica i na taj dan svi smo pozvani razmisliti o problemu kojega ima golemi dio svjetskog pučanstva, poručio je ravnatelj ove humanitarne organizacije. Dodao je da je preko 80 milijuna ljudi prisiljeno bježati i napuštati mjesto stanovanja. Oduzeto im je temeljno ljudsko dostojanstvo – pravo na siguran dom, sreću i to je jedan od temeljnih problema suvremenog svijeta s kojim se ne uspijevamo nositi.

Papa Franjo često podsjeća da na taj problem ne smijemo ‘gledati s balkona’, nego se angažirati, ponovio je poticajnu poruku Svetoga Oca propovjednik. Kao primjer angažiranosti na našem području naveo je projekt tzv. ‘humanitarni koridor’ kojega Isusovačka služba za izbjeglice pokreće s Riječkom nadbiskupijom. Željeli bismo nekoliko progonjenih kršćanskih obitelji iz Libanona, legalnim putem dovesti u Riječku nadbiskupiju, pružiti im alternativu i način da pronađu svoje dostojanstvo, poručio je p. Perica.

Nakon mise predstavio se rad Isusovačke službe za izbjeglice i održao interkulturalni susret na kojemu su župljani Srdoča i drugi građani Rijeke imali priliku upoznati osobe koje su bile prisiljene napustiti svoj dom i u Hrvatskoj pronašle sigurnost i zaštitu.

Među njima svoje svjedočanstvo s okupljenima podijelila je 16-godišnja Nagham Oufans, kršćanka iz Sirije, koja je 2016. godine s majkom i sestrama Balkanskom rutom stigla u Zagreb. Pomoć im je pružila Isusovačka služba za izbjeglice, međunarodna katolička humanitarna organizacija koju je utemeljila Družba Isusova s misijom pratiti, služiti i zagovarati potrebe i prava izbjeglica.