Ovogodišnji predavači bili su dekan i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, Ivica Raguž i Isusova mala sestra Blaženka Zelenika u suradnji s Kristom Mijatović, Milosrdnom sestrom sv. Križa (SCSC). Na susretu su sudjelovali i riječki nadbiskup Mate Uzinić, generalni vikar Mario Tomljanović, povjerenik za redovnice Krčke biskupije, Zvonimir Badurina Dudić te povjerenik za redovništvo Riječke nadbiskupije Nikola Uravić.  

Susret je započeo u Velikoj dvorani Ordinarijata, pozdravnim riječima riječkog nadbiskupa Mate Uzinića nakon čega je uslijedila molitva Trećeg časa te dva prigodna predavanja. Prvo predavanje na temu: „Pustinja u životu sv. Charlesa de Foucaulda i njegovih učenika”, održala je Isusova mala sestra Blaženka Zelenika. U svome izlaganju pobliže je opisala fenomen pustinje i ukazala na načine i važnost prakticiranja duhovnosti pustinje u svakodnevnici, pri čemu je istaknula važnost molitve, povlačenja u kontemplaciju i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u tišini kao važne preduvjete kako bi svakodnevnica, osobito Bogu posvećenih osoba, mogla postati molitvom.  

„Život među ljudima zahtijeva redovite povratke u pustinju. Pustinja nije samo za neke, nego za sve koji hoće nasljedovati Isusa. Moguće je živjeti u masi svijeta i istodobno biti potpuno uronjen u Boga. Isus nam je dao primjer kako se živi otajstvo pustinje i uči nas kako je u tišini moguće bolje uočiti i dodirnuti nutarnje stanje i pokrete koje nosimo. Naše misli često su usmjerene na ostvarivanje vlastita zvanja, no u konačnici to nije smisao našeg života. Smisao našeg života jest poznavanje Boga i ljubav prema Njemu. Svom dušom ponizno tražiti Božju prisutnost koja nam je blizu u euharistijskoj prisutnosti i darovana u dubini duše gdje Bog prebiva. Za odlazak u pustinju potrebno je vjerovati da nas Bog može pronaći i susresti u molitvi. Potrebno je čeznuti za njom s povjerenjem i radošću. To je moguće kad je duša ušla u tišinu. Molitva izlazi iz srca, a ne iz glave. Molitva u tišini je dakle molitva srca“, istaknula je predavačica.

Nakon kraće pauze uslijedilo je drugo predavanje profesora Ivice Raguža na temu: „Teologija samoće i njezin značaj za Crkvu i društvo danas”. Raguž je uvodno kazao kako današnje društvo živi u ‘vremenu kraja samoće’ što dovodi do opasnosti gubitka vlastite nutrine. Zbog toga se za nju sve teže opredjeljuje, jer odluka za samoću podrazumijeva odluku za nemoć u ovome svijetu. Predavač je zatim, kroz sedam primjera, iznio promišljanja o teologiji samoće te objasnio njezin značaj i važnost za osobnu izgradnju i življenje međuljudskih odnosa. Istaknuo je pustinjaštvo kao vrhunac redovničkog i monaškog života, a time i vjerničkoga. 

Proslava 39. Redovničkih dana zaključena je u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske, euharistijskim slavljem koje je predvodio generalni vikar Mario Tomljanović. U svojoj propovijedi, u duhu evanđeoskog ulomka u kojem Isus naziva blaženima one koje slušaju i izvršavaju Božje riječi, Tomljanović je citirao misli pape Pavla VI.: „Suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje, ili ako sluša učitelje, sluša ih zato što su svjedoci”. Spomenute misli povezao je sa životom sv. Charlesa de Foucaulda iz kojeg je izdvojio tri poruke: postati trajni tragatelj Boga, vjerovati u Krista i njegovu svemoć te postati svjedok koji će svojim djelima, više nego li riječima, utjeloviti Božju ljubav u ovome svijetu. 

„Postanimo oni koji će tragati i ići za Bogom, tražiti put, tražiti ono najbitnije. Bog te ljubi i koliko god to bilo jednostavno rečeno, Bog je prijatelj čovjeku i pokazao se kao ljubav“, istaknuo je propovjednik.