Obnova je počela u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva misnim slavljem koje je uz vlč. Stipića predvodio fra Ivan Crnković, ravnatelj gimnazije.

Poslije mise vlč. Stipić održao je katehezu u kojoj je govorio o životnoj pustinji kao ambijentu i kao metafori, kao duhovnom stanju i životnom prostoru u kojem se nalazimo. Analizirajući Isusov odlazak u pustinju pojasnio je napasti i kušnje koje i mi proživljavamo u svom svakodnevnom životu koje nas vode do Gore preobraženja. Tako je ukazao na razliku napasti koja nas vodi u grijeh od kušnji po kojima Gospodin jača našu vjeru.

Naglasivši da se sve nevolje koje proživljavamo u životu događaju s razlogom posvijestio je kako postoji način i put kako se ponašati u određenim situacijama te da u tom primjer treba biti Krist.

„Važno je znati da je naš put – put askeze, napora, žrtve i odricanja, ali da sve to činimo s vedrim licem, s pravim mirom u srcu i čvrstom vjerom da Bog kraj nas i u nama sve vodi. Isus je u pustinju išao sam, a nakon izlaska iz pustinje ide na Goru preobraženja s učenicima. Stoga i naše preobraženje neće vidjeti svi, nego samo oni kojima je dano i ono će biti naznaka slave koja ima doći. To se preobraženje u našem životi događa kad praštamo, volimo, činimo dobro, kada se ispovijedamo te na kraju i svoga neprijatelja zagrlimo. Napasti će biti sve više, no, kada u molitvama i u životu zagrlimo one koji nas progone iskusit ćemo težinu križa, ali i ljepotu Uskrsa koji dolazi“, zaključio je vlč. Stipić.

Poslije mise vlč. Stipić predvodio je klanjanje pred Presvetim uz pratnju na gitari franjevačkog sjemeništarca Emanuela Bunića.