Župnih Horvat bio je na službi u toj Župi sv. Anastazije od 1964. do 1997. godine, kada je službu župnika preuzeo mons. Gorski. Uz župnike iz župa Samoborsko-okićkog dekanata, predvođene samoborskim dekanom i župnikom preč. Ivicom Cikom, samoborske franjevce na čelu s gvardijanom samostana fra Željkom Janjićem, grkokatoličkim župnim vikarom o. Milom Vranešićem, misu su suslavila i šestorica nekadašnjih kapelana, Antun Ćorković, Ivan Benković, Zdravko Novak, Dragutin Papić, Josip Priselac i Krešimir Žinić.

Biskup Gorski propovijed je u cijelosti posvetio svećeničkom, a posebno župnom pastoralnom djelovanju pokojnog župnika Horvata. Naglasio je da je on na svoje vjernike u cijelosti prenosio duh Drugog vatikanskog sabora, daleko više od samog okretanja oltara prema narodu i slavljenja mise na narodnom jeziku. „Sjeme vjere koje je on posijao i danas donosi plodove čestitog duhovnog života jer među vama ovdje su i oni koje je on krstio, pričestio i vjenčao, neke doveo i do oltara kao svećenike, a mnoge iz vaših obitelji ispratio u vječnost“, rekao je mons. Gorski.

O župniku Horvatu još je rekao da je bio svećenik široke naobrazbe, koji je govorio šest jezika i mnogima bio uzor kako se sluša učiteljstvo Crkve i pretače u konkretan život. „Bio je jedan od najzauzetijih svećenika u hrvatskom pastoralu, pa je, kao svećenik iz Hrvatske bio sudionik Sinode u Rimu o obitelji koju je organizirao sveti Ivan Pavao II.“, podsjetio je predslavitelj.

Biskup Gorski naglasio je da je nekadašnji samoborski župnik održao više od 60 misija i tako diljem domovine širio Božju riječ i privodio sakramentu ispovijedi one koji su zanemarili svoj susret s Bogom. „Bio je vrstan propovjednik. I bile su to prave duhovne obnove u župama u kojima je održavao misije, a u nama svećenicima od njegovih tiskanih propovijedi jedna je ostavila poseban trag i bila nadahnuće za mnoge od nas, naziva ‚Imitamini‘, iz koje smo učili kako se priprema propovijed i kako se propovijeda“, kazao je propovjednik.

Nadalje je rekao da je mons. Horvat bio izvrstan kateheta i vjeroučitelj. „Kada sam ga naslijedio u službi 1997. godine pronašao sam u ormarima najvjerojatnije najveću župnu zbirku dijapozitiva i filmova kojima se služio u katehezi i tako pomagao djeci da lakše i radosnije shvate evanđelje, prihvate ga i žive“, istaknuo je biskup Gorski.

Uz to nije propustio naglasiti da je župnik Horvat bio i vrstan glazbenik, koji je svirao više instrumenata, a i skladao je, pa je njegovo najpoznatije djelo koje se izvodilo i na ovom misnom slavlju, tzv. Horvatova misa. „Kako je glazbom slavio Boga, tako je glazbom veselio i ljude“, rekao je mons. Gorski dodavši da je župnik Horvat bio i veliki hodočasnik, koji je ljude vodio k Mariji, a ona ih je vodila k Isusu.

Mons. Horvata krasila je i neiscrpna radna energija, nikad nije posustajao, stalno se usavršavao u svojim spoznajama i bio je živi dokaz kako urođene sposobnosti nisu sve. „U postizanju zadanih ciljeva bio je nevjerojatno ustrajan, čemu svjedoči i njegovo zalaganje za osnivanje nove župe u Lugu te postavljanje temelja za novu župu u Domaslovcu. Zato za razvoj crkvenog života u Samoboru veliku zahvalu dugujemo upravo župniku Ivanu Horvatu“, zaključio je mons. Mijo Gorski.

Na kraju je još dodao da je župnik Horvat, uza sve mogućnosti koje mu je ova župa pružala, živio skromno te da, kada je umro, iza sebe nije ostavio bogatstvo jer je bio svjestan da pravo blago nije u onome što ima u ruci već u Bogu u kojega je vjerovao i kojemu se preselio.

Osim prisutnih nekadašnjih kapelana, u toj župi su za vrijeme župnikovanja mons. Horvata, župni vikari bili i Marko Culej, Željko Kasal, Juraj Gvozdanić, Ilija Žugaj, Mato Dukić, Miroslav Martinjak, Juraj Kostelac, Nikola Havliček i Ivan Sobočan.