Na susretu su sudjelovali i požeški biskup Ivo Martinović te umirovljeni biskup Antun Škvorčević. Susret je počeo molitvom Trećeg časa. Zatim je predstojnik spomenutog Ureda Ivica Žuljević pozdravio biskupe Martinovića i Škvorčevića, ravnatelje katoličkih gimnazija u Požegi i Virovitici – Ivicu Bedeničića i Marijanu Novak Stanić te ravnatelje katoličkih osnovnih škola u Požegi, Virovitici i Novskoj – Franu Barišića, Ivana Mikolića i Krunoslava Jurakovića, kao i nazočne duhovnike i vjeroučitelje spomenutih škola te predstavio dnevni red, poželjevši sudionicima uspješan rad.

Biskup Škvorčević održao je izlaganje „Nova školska godina – novi izazov za identitet katoličkih škola“. Pročitao je najprije ulomak iz Pavlove poslanice Efežanima, gdje Apostol razvija misao o tome da postoji spoznatljiva stvarnost, dostupna svakom čovjeku razumskim putem, da bi osobitu pozornost posvetio onoj stvarnosti koju naziva nadspoznatljivom, ali postojećom. Pavao tumači kako je Bog objavio da on ima svoju ekonomiju (oikonomia), neke vrste „domaćinstvo“, projekt oslobođenja čovjeka od ropstva zlu, grijehu i smrti. Na vrhuncu je on to obznanio u Isusu Kristu i obznanjujući ga ostvario te ne naziva to tajnom koja je manjak znanja o nečemu, nego „mysterion“, otajstvo kao duboka, dokraja neuhvatljiva, nadspoznatljiva stvarnost, ukorijenjena u ljubavi kojom je Isus Krist predao sebe za nas na križu. Biskup je podsjetio kako dionicima te nadspoznatljive Božje stvarnosti, otajstva postajemo vjerom, koja nije iracionalan čin, jer po riječima sv. Petra vjernik treba uvijek biti spreman obrazložiti nadu koje je nositelj.

U navedenim Pavlovim koordinatama biskup Škvorčević pronalazi mjesto identiteta katoličkih škola, koji ovisi o učiteljima i njihovoj sposobnosti da ono što su stručno i razumski usvojili poprate onim što iz vjere prepoznaju i to svjedoče učenicima. Kazao je da učitelju u katoličkoj školi, uz prenošenje znanja nije povjereno pričati o vjeri, nego ono što je predmet njegova stručnog znanja nadopunjati onim što iz vjere prepoznaje, prihvaća i od toga živi i to svjedoči mladim ljudima, uvodeći ih u dublje, šire, više, nadspoznajno poimanje i vrednovanje stvarnosti kao Božjeg podatka. Biskup je dodao kako nema katoličke matematike, ali postoji nadspoznajno pitanje zašto 2 + 2 tvori 4, a ne 5 što nas dovodi do razine onostranosti i vjere da je u postojeću stvarnost utisnuta zakonitost koju nismo mi smislili, nego je Božja. Nema katoličke kemije, ali je izazovno zašto H2O tvori vodu moćnu pokrenuti život u prirodi, a ne H3O, budeći vjeru koja ide dublje od znanja i uviđa da iza svega postoji više od razumski dokučivih podataka, dolazeći tako do cjelovitog poimanja stvarnosti kojoj i sami pripadamo. Sve to popraćeno je iznenađujućom činjenicom vlastite pojave na svijetu, za koju nema nikakve nužnosti nego je čisti dar. Biskup Škvorčević podsjetio je ravnatelje i vjeroučitelje da je Nacionalni ured za katoličke škole pri HBK zajedno s Hrvatskim katoličkim sveučilištem prije četiri godine oblikovao dodatni kurikul za katoličke škole gdje je u stručni obvezni kurikul propisan od Ministarstva znanosti i obrazovanja uključio navedenu razinu nadspoznajnog i vjerom dohvatljivom dimenzijom stvarnosti te je s tom nadopunom kurikul postao obvezatan za sve katoličke škole s popratnom građom za učitelje i profesore.

Biskup je postavio pitanje o provođenju tog kurikula, koji se ne bi smio pretvoriti u pričanje o vjeri i Bogu nego biti svjedočenje vjere i uvođenje učenika u pristup stvarnosti i vlastitom postojanju, dublji nego li je isključivi pozitivistički, znanstveni. Rekao je da sve navedeno postavlja pitanje jesu li profesori i nastavnici u katoličkim školama osobno izrasli do sinteze vjere i znanosti te da bi trebalo oblikovati sustav po kojem bi ih se pratilo u tom pogledu i pomagalo njihov duhovni hod. Zauzeo se da se u svakoj školi Požeške biskupije oblikuje tim za djelovanje u spomenutom smislu, u kojem bi uz ravnatelja i stručne osobe koje predviđaju školski propisi uključili i vjeroučitelje i duhovnike. Istaknuo je da će biti od nemale pomoći učiteljima u katoličkim školama projekt trajne formacije koji je priredio Nacionalni ured za katoličke škole i Hrvatsko katoličko sveučilište, a koji bi se trebao početi ostvarivati ove jeseni. Poželio mu je uspjeh. Podsjetio je kako je vjera Božji dar, naglasivši da je stoga molitva jedna od bitnih sastavnica učiteljske duhovnosti u katoličkim školama. Zahvalio je ravnateljima, njihovim suradnicima i učiteljima za sve što nastoje u međusobnoj povezanosti i potpori ostvarivati, kao i Uredu Požeške biskupije za katoličke škole na čelu s Ivicom Žuljevićem.

Potom su ravnatelji iznijeli statistike pojedinih škola, zajedno raspravljali o određenim pitanjima te iznijeli neke od planova i programa u novoj školskoj godini. Dogovoreni su termini misnih slavlja Veni Sancte na početku nove nastavne godine. Posebno su se osvrnuli na važnost sigurnosnog pitanja u katoličkim školama, kojemu treba posvetiti posebnu pažnju.

Na kraju se obratio biskup Martinović, zahvalio je biskupu Škvorčeviću, predstojniku Žuljeviću te ravnateljima, vjeroučiteljima i duhovnicima na svemu što čine za Isusa Krista, „koji je temelj našeg života i poslanja“. Pojasnio je kako je smisao katoličkih škola promicanje vjere u Isusa Krista, napose kroz odgojno-obrazovnu dimenziju, a zato su nužni djelatnici škola koji će tu vjeru svojim životom svjedočiti te biti svjesni da je njihova uloga dragocjena jer im roditelji povjeravaju svoju djecu na odgajanje. Istaknuo je kako je uz odgojno-obrazovnu dimenziju izrazito važna i duhovna dimenzija u susretu s učenicima, ali i njihovim roditeljima.

Osvrnuvši se na zajedničku suradnju katoličkih škola Požeške biskupije, biskup je kazao da se možda neće provesti sve ono što je zacrtano planom i programom, ali to ne treba dovesti do razočarenja, nego je potrebno pozivati djelatnike škola da i dalje svojim trudom i marom čine ono najbolje što mogu za povjerene učenike. Podsjetio je kako je upravo tome temelj Isus Krist te je potrebno na primjeren način poticati djelatnike i učenike da žive u zajedništvu Njegove ljubavi. Na koncu je biskup zaključio kako ovakvi susreti obogaćuju i trebaju se što češće održavati, jer i na taj način međusobno si pomažu da život škola bude što bolji i kvalitetniji.

Po završetku susreta uslijedio je zajednički objed u kojem su sudionici sastanka izmijenili svoja iskustva i na taj se način međusobno ohrabrili u zauzimanju oko odgoja i obrazovanja u katoličkim školama.