Na početku mise pozdravio je i poželio dobrodošlicu domaći župnik don Davor Topić. Budući da župa u 2024. godini slavi 40 obljetnicu Velike devetnice, preč. Hačko propovijedao je o temi „ Sv. Josip – 40 godina znak Božje vjernosti“.

Na početku propovijedi preč. Hačko podsjetio je na 40-godišnju povijest Velike devetnice koja svoje nadahnuće ima u Svetoj godini otkupljenja. Tu je godinu papa Ivan Pavao II proglasio bulom „Otvorite vrata Otkupitelju“, a slavila se od 25. ožujka 1983. do 22.travnja 1984. „Bila je to spomen godina u kojoj se navršilo 1950 godina od događaja muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Tom prigodom u bazilici sv. Petra bio je podignut i poseban križ za kojeg će kardinal Franjo Kuharić naglasiti: ‘U svetištu bazilike Sv. Petra uzdignut je veliki križ koji su u baziliku unijeli mladi na dan otvaranja Svete Godine. Križ uzdignut pred očima svijeta! Križ uzdignut u srcu Crkve! Križ – zastava Spasitelja svijeta; znak Božje ljubavi; znak Božje pobjede; znak uskrsnuća. Nad sumornim i žalosnim zbivanjima povijesti uzdignut je Križ kao putokaz nade’“, rekao je preč. Hačko.

„Kako smo čuli u prvom čitanju, Ninivljani su bili oni koji su hodili zlim putem i činili su nepravdu. Jonino propovijedanje bilo je znak da će propasti ukoliko ne napuste takav način života. I nakon Jonine propovijedi – još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena. (…) Ninivljani povjerovaše Bogu, oglasiše post i obukoše se u kostrijet“, kazao je propovjednik te dodao da se žrtva Ninivljana pretače u raskajano srce koje Bog ne prezire.

„Gledajući pak sebe same, ali i svijet koji nas okružuje, kao da nastavljamo put Ninivljana prije obraćenja – hodi se zlim putem i čini se nepravda. I ako smo toliko osjetljivi na zlo i toliko nas boli nepravda, s razlogom se onda čovjek i pita zašto uopće tako živi. Jasno naglašava sveti Pavao, ‘Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko’ (Fil 3, 18-19)“, istaknuo je preč. Hačko.

Preč. Hačko je napomenuo da vjernici danas imaju znak koji je „više od Jone“, koji je jači od Joninog propovijedanja. „Sin Čovječji s drva križa propovijeda i djelima svjedoči što riječju propovijeda. A jedino što propovijeda i svjedoči je Božja ljubav spram čovjeka koji ju je izgubio ‘požudom tijela, požudom očiju i ohološću života’ (1Iv 2,16). Tako Sin čovječji znakom križa, baš kao na početku javnog djelovanja, potiče i viče: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk 1,15)’“, rekao je.

„U središtu korizme nam kao znak te vjernosti i ustrajnosti sjaji primjer sv. Josipa te nas potiče bl. Alojzije: ‘Kako mudro radi sv. Crkva kada nas uči moliti: Josipe vjerni, moli za nas! Bog se ne zadovoljava vjernošću od par sati ili dana, nego veli ovako: Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života! Neka nam vjerni sv. Josip isprosi vjernost do groba Bogu, vjernost u svim našim kršćanskim dužnostima!’“, kazao je preč. Hačko.

Propovjednik je okupljenima istaknuo da je vjernicima dužnost hoditi putem dobra i činiti pravdu. „I tu ne čekamo da netko drugi krene prije nas, nego u tome pretječemo jedni druge (usp. Rim 12,10). tada dolazi do obraćenja, do oslobođenja od grijeha i u konačnici do svoga Otkupitelja. Baš zato ćemo i uskliknuti u Vazmenoj noći: ‘O sretne li krivice koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja!’“, rekao je.

„Kako na najlakši način doći do ‘takvog i tolikog Otkupitelja’? Činiti nam je samo ono što je činio i sv. Josip: uzlaziti (molitva), podvrgavati se, nositi, prikazivati, diviti se, slaviti, tražiti, žalostiti se, silaziti (biti ponizan). A u svemu tome važno je ostati vjeran Gospodinu i njegovoj riječi. ‘Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni’“, poručio je propovjednik.